Odgovor osobama koje razmišljaju o redovničkom pozivu, no već su u zrelim godinama

Nikada nije kasno, nikada nismo prestari za odgovoriti na Božji poziv. Bog zove kada i gdje želi, kao što to već možemo pronaći na mnogim mjestima u Svetome Pismu (Abraham, Samuel, Jeremija, Petar, Pavao…).

Važno je imati pouzdanje i znati da Gospodin želi da budemo sretni. Postoje mnogi pozivi koji se ostvaruju u kasnijim godinama, no posjeduju svoj izvor već u našim najmlađim godinama. Bog sije u naš život znakove zvanja za koje nam je od velike pomoći duhovno vodstvo, sakramentalni život, osobna molitva i čitanje Svetoga Pisma.

Evo nekih poteškoća i sumnji u vezi zvanja koje se mogu imati:

1) Da li je moguće da me Bog zove u tako kasnim godinama moga života?

Naravno, jer Bog nas najbolje poznaje i zna kada je sazrio milosni trenutak da mu se odazovemo.

2) Da li ću moći potpuno odgovoriti na poziv?

Ako je poziv autentičan, onda nam neće nedostajti milosti da ga ostvarimo.

3) Da li me životna iskustva koja sam imao i moj oblikovani karakter i temperament mogu ograničiti da raspoznam i odgovorim na svoj poziv?

Ne! Nikako! Važno je biti slobodan u sebi i otvoren prema pozivu i da tako ljubimo sve više.

4) Kako mogu u sebi sačuvati mir jer ostavljam svu svoju materijalnu i afektivnu sigurnost koju sam zadobio ovih godina?

Kada Krist poziva da budemo njegovi učenici, kao u slučaju onog bogatog mladića (Lk 18,18-27), od nas traži da ostavimo svoje materijalne sigurnosti iza sebe, ali kroz ljubav prema Bogu i prema pozivu oslobađa nas od bilo kakve navezanosti. No ostavlja nas da slobodno izaberemo, zato i govori onome mladiću: Ako želiš.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)