Sveti Henrik De Osso i Cervello (27. siječnja)

n_257Enrique De Osso i Cervello je rođen u Vinebre, Katalonija, Španjolska, 16 listopada 1840.  Zaređen za svećenika 21. rujna 1867. Bio je apostol za mlade u njihovom podučavanju o njihovoj vjeri, te inspiriran različitim pokretima za podučavanje Evanđelja.

Kao duhovni voditelj bio je fasciniran svetom Terezijom Avilskom, velikim učiteljem u načinima molitve i kćeri crkve. U svjetlu njezinog učenja, utemeljio je društvo svete Terezije (1876), koje je bilo posvećeno obrazovanju žena u školi Evanđelja, slijedeći primjer svete Terezije Avilske. Posvetio se je propovijedanju i apostolatu kroz novinski tisak. Podnio je mnoge oštre sudske postupke i patnje.

Umro je u Giletu, Valenciji, u Španjolska, 27. siječnja 1896. Kanonizirao ga je papa Ivana Pavao II.16. srpanj 1993, u Madridu.

Iz njegovih spisa:

Cijelo Terezijino djelovanje usmjereno je ka tome da su svećenici, teolozi i propovjednici dobri i savršeni, budući da dobri Isus ima toliko puno neprijatelja i tako malo prijatelja, jer više postiže jedan savršeni nego tisuću onih koji to nisu, i da se oni dobri isto tako trebaju držati zajedno kako bi branili Crkvu, kao što se drže zajedno i oni loši koji joj štete. Prije svega svetica je željela da ima dobrih propovjednika i ona ih je posebno voljela. ”Moj Gospodine”, rekla mu je s osobitim naglaskom i sa svom svojom ljubaznošću, čim je vidjela jednog dobrog, ”Moj Gospodine pogledaj kako je dobar da bude naš prijatelj.” I vijest o gubitku tako puno duša zbog luteranaca i o propasti Indijanaca, koja joj je doprla do ušiju, potaklo ju je na osnivanje više samostana za žene i muškarce. ”Koliko me koštaju ovi Indijanci!”, uzviknula je. Što bi svetica rekla da danas živi u Španjolskoj. Oh moja svetice! Tvoje srce koje pati govori mi već dovoljno jer se čini kao da mi viče: ” Koliko me koštaju ovi Španjolci!” (Escritos, vol. I, Roma 1977, 1342)

Poistovjećivanje s Isusom Kristom

Ovo je naše glavno nastojanje: razmišljati, osjećati, ljubiti kao Isus Krist, djelovati i govoriti kao On – zapravo, suobličiti čitav život Kristovom. Nitko ne može biti spašen ako nije oblikovan na sliku Kristovu. Da bismo suoblikovali svoj život Kristovom, trebamo iznad svega proučavati njegov život, poznavati ga, meditirati nad njim, ne samo izvana, nego uranjanjem u misli, osjećaje, nadanja i snove Isusa Krista, kako bismo sve činili ujedinjeni s Njim.

U svojoj dobroti, sam Isus nas riječima i primjerom poziva da to činimo. Na primjer, ako ne poznajemo osjećaje Njegova Srca kako bismo ih sproveli u djelo, kako ćemo naučiti od Njegove poniznosti i blagosti? Ili, kako možemo doći u Njegovu prisutnost kad god djelujemo kako bismo ga nasljedovali?

Krist je živio, jeo, spavao, govorio, šutio, hodao, radio, znojio se, umarao, odmarao, bio gladan, žedan i siromašan; ukratko, patio je i umro za naše spasenje. Zašto ga onda ne možemo učiniti stvarnim ili zamisliti kao stvarnoga i kao da je na zemlji, nego samo u teoriji ili kao ideal? Koji je razlog da ga ne volimo i ne nasljedujemo u svemu, kako bismo morali?

Isus je naš brat, meso od našeg mesa, krv od naše krvi, kost od naših kostiju. Eto, to je naš Isus, pravi Bog i pravi čovjek, živ, osoban i blizak. Dao se vidjeti; živio je i pričao s nama. Za naše spasenje, On, vječna Riječ Božja, sišao je s nebesa, utjelovio se, trpio, umro, uskrsnuo, uzašao na nebo i ostao među nama do kraja vremena da nam bude prijatelj, utjeha i naša hrana u Presvetom sakramentu.

Znači, vječni život, naša zamaljska i vječna sreća, ovise o tome koliko smo se zbližili s Isusom. Kako li će samo biti sretna osoba koja ovo nauči i to živi svaki dan! Kakvo nadahnuće! Ja ću živjeti, spavati, govoriti, slušati, raditi, trpjeti – sve ću činiti, sve ću pretrpjeti sjedinjen s Kristom, s istom božanskom nakanom i osjećajima koje je Isus imao i s kojima je trpio – to je ono što Isus želi od mene.

Tko god ovo čini – a svi smo na to pozvani – taj će živjeti ovaj život životom budućega svijeta i bit će preobražen u Isusa, te će moći reći sa sv. Pavlom: “Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.”

Molitva

Gospodine Bože, u svojem svećeniku sv. Enriqueu de Osso ti si divno sjedinio ideale apostolske zajednice: život neprekidne molitve i neumorne apostolske djelatnosti. Daj da njegovim zagovorom ustrajemo u ljubavi Kristovoj i služimo Crkvi riječima i djelima. To te molimo po našem Gospodinu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

15 minuta s Isusom

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.