Sve objave od brTiho

LETEĆI FRATAR DRUGI DIO

14. prosinca na HRT1 u 11.10 – emisija pučke i predajne kulture (2.dio)

Prozvali su ga “leteći fratar”. Zbog dojma koji ostavlja kada se u redovničkom habitu kreće po Karmelu svetoga Ilije na Buškom jezeru gdje organizira koncerte, izložbe, stručne skupove, po kojemu stalno “leta” kako bi izložio još jedan vrijedan primjerak čipke ili u depou s narodnim nošnjama katalogizirao još jedan vrijedan tradicijski odjevni predmet Hrvata, Bošnjaka ili Srba iz Bosne i Hercegovine. On je karmelićanin otac Zvonko Martić, doktor etnologije i prior samostana. Nastavi čitati LETEĆI FRATAR DRUGI DIO

Profesori Katoličkog sveučilišta na duhovnoj obnovi u Stepinčevom Karmelu

Profesori i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba, pod vodstvom svoga duhovnika i kapelana vlč. Odilona Singbo, imali su u subotu 2. prosinca adventsku duhovnu obnovu u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

U tišini Karmela osluškivali su govor Božji, pratili duhovnikova predavanja, molili i klanjali se u samostanskom svetištu, pristupali svetim sakramentima, te jačali svoju vjeru i duh Božjim sadržajima. Vrhunac duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio vlč. Odilon Singbo, a kojemu su se pridružile i sestre karmelićanke. Nastavi čitati Profesori Katoličkog sveučilišta na duhovnoj obnovi u Stepinčevom Karmelu

POLAGANJE PRVIH OBEĆANJA U ZAJEDNICI DJETETA ISUSA KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA

U subotu 18. 11. 2017., u Svetištu Gospe Remetske u Remetama, u zajednici Djeteta Isusa Svjetovnog karmelskog reda, svoja prva obećanja položili su Marko Gracijan Kristofor od svetog Josipa (Strpić), Zorka Aurora od Majke Božje Remetske (Strpić), Ksenija od Gospe od svete Krunice (Šimić), Tomislava od svetog Josipa (Vulić) i vlč. Damir od svetog Kvirina (Ceković). Nastavi čitati POLAGANJE PRVIH OBEĆANJA U ZAJEDNICI DJETETA ISUSA KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA

ON-LINE DUHOVNE VJEŽBE – 2. tjedan: Obratiti se Bogu


Ovaj tekst možete koristiti
također kao PDF i optimiziran za mobilni telefon PDF datoteku (veći font).

 

 

  1. Komentar na Evanđelje: pripraviti put Gospodinu

Evanđelje Isusa Krista po Marku (1,1-8)

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.

Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”

Koliko često smo već čuli ovaj glas iz pustinje, koji nas je protresao u našoj duhovnoj umrtvljenosti, predbacio nam laži naših života i tromost naše ljubavi, probudio u nama čežnju za oproštenjem; koliko nam je često Crkva glasnica ponovila: “gledaj, Bog tvoj, gledaj, tvoj Gospodin dolazi s moći“, kako bi te spasio od tebe samoga, kako bi te potaknuo da stupiš u njegovo djelo spasenja i od tebe da učini otkupitelja s njime; Koliko su puta došli kao prethodnici glasnici Božji i donijeli nam jedinu dobru vijest koje ima na svijetu – spoznaju da smo mi od Boga ljubljeni? A mi smo tako malo učinili da pripravimo put.

Hoćemo li danas saslušati silnu, neuglađenu riječ Krstiteljevu, i hoćemo li joj dopustiti da prodre u naše srce? Što više prolaze godine, to će Kristu biti teži pristup našem životu. On nam dolazi da tješi svoj narod, da govori srcu svoje zajednice, da im dovikuje: ”Tvoje ropstvo je završeno, tvoje grijehe sam okajao!” Ali mi ne znamo što još možemo izmisliti da bismo odgodili odlučujući susret licem u lice: ”brda, brežuljci, ponori, usjekline”, argumenti, teorije, ironije, diskusije, sve nam se to čini dobrim kako bismo pridobili vrijeme; i Krist je prisiljen da čini zaobilaženja, On, Sin Božji, kojega niti jedan čovjek nije dostojan primiti.

Nikada nismo prestali povjeravati mu se, i mi premda postavljamo tako visoke zahtjeve, što se tiče autentičnosti i logike, i tako smo strogi prema svakom triku ili izlikama, ponekad odbijamo prokrčiti ravni put za našega Boga kroz stepu našeg života. Učiniti da Bog čeka, Bogu postavljati uvjete, to je jedan od najsnažnijih korijena grijeha naših srdaca i našeg ljudskoga razumijevanja; i u svijetu koji je sve više oblikovan nevjerom, može također za kršćane biti iskušenja, istovremeno se pozicionirati u vjeri i izvan vjere, neodređeno se predati Bogu, u tome što se odnosi na vlastito spasenje, a istovremeno kritizirati stvari vjere, kao da su one njemu strane.

Mi kažemo – ili mi mislimo -: nevjernik koji u nama ostaje uistinu ima pravo na malo obazrivosti, na malo strpljivosti, na neku povlasticu bez da nas pita da li ima vjernik koji je u nama, od danas pa nadalje, obveze prema Onome koji dolazi. Mi očekujemo da se Bog do nas popne i to doduše preko stražnjeg stepeništa; mi želimo da se njegova poruka prilagodi nama, gotovo zahtijevamo da Bog pripusti našu sadašnjicu, da se on obuče u službenu odjeću naših omiljenih ideja, ili da je svoju riječ upravo uzeo pod povećalom nama samo po sebi razumljivih stvarnosti. Unaprijed odlučujemo, više ili manje svjesno: Bog kojega ću dopustiti treba biti takav; Krist kojega ću primiti svoje će božanstvo morati zastrijeti u ovomu ili onomu; Evanđelje koje ću naviještati treba ovo prešutjeti i naviještati ono; Crkva kojoj ću služiti morati će uzeti ovu ili onu vremenitu opciju.

Adamov grijeh, čovjekov grijeh, grijeh svijeta! Ne pravimo si iluzije, braćo i sestre, nećemo mi Boga pokoriti! Nećemo mi spriječiti Boga u tome da bude sam po sebi i za nas tajna ljubavi. Nećemo mi spriječiti Onoga koji je po biti Onaj koji dolazi, i koji na svoj način dolazi da bi ispunio ono što je obećao. Nećemo zaustaviti Božjeg Mesiju, koji pase svoje stado i želi ga u miru voditi, što odgovara njegovim vlastitim metodama, na pašnjake koje je sam izabrao; i to može biti dobro, pa čak i nužno, naša slika koju si pravimo za Boga i njegovog Krista, da ju razbistrimo kako bismo osigurali autentičnost naših koraka u vjeri i u nadi. Biti će uvijek smiješno i razočaravajuće Boga mjeriti po našoj ljudskoj mjeri i sami očekivati milost u našoj pustinji samo iz onih izvora koje smo si mi sami izabrali.

Unatoč tome mi nemamo strah od Boga, koji za nas ima samo naume mira. On razumije naše oklijevanje, on poštuje naše borbe, potvrđuje našu zabrinutost za istinu i našu ljudsku vjernost, koja nas ponekad udaljuje od njega ili prije svega od njegovih karikatura. Zna, da smo više žrtva nego krivi s obzirom na mentalitet, koji dijele naši suvremenici. Vidi nas onemoćale i ne odbija nas spasiti. Jer Bog je onaj koji ima i sebi pridržava inicijativu spasenja i prije nego se pitamo da li Bog ulazi u čovjekova viđenja, moramo se pobrinuti za to da se usuglasimo s Božjim planom.

Svi mi vrlo dobro iz iskustva znamo, da nikada nismo pažljiviji za svijet kao onda kada ga ljubimo na Božji način, nikada nismo intenzivniji graditelji svijeta kao onda kada ulazimo u Božje djelo. Ta Bog je na djelu, danas kao i u prvim danima stvaranja, i kroz čitavu povijest Izraela: ‘‘Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.‘‘ (Iv 5,17); i ništa i nitko neće spriječiti Boga i njegovog Krista u tome da ostanu na horizontu svih naših tvorevina i svih naših dostignuća.

Bog je za nas ne samo beskrajan izvor, on isto tako želi biti apsolutna budućnost onoga tajanstvenog Dana, u koji će on doći poput kradljivca. Nemojmo uzimati Božje otezanje kao korak unatrag sa svoje strane, niti Božju šutnju kao sramežljivost. Kao što nas drugo čitanje iz druge poslanice apostola Petra podsjeća, Bog nije slab, već vrlo strpljiv (2Pt 3,9), i nježnost ga uvijek osvoji. Jednostavno primimo ponizno u srcu svijeta, u srcu povijesti, ovu Božju prisutnost punu mira. Dajmo Bogu da čini, dopustimo Sinu Božjemu da u nas dođe, ljubimo se međusobno: Ovdje sve počinje time što možemo danas iznova početi. Ali ova nježnost sama nam stvara dužnosti i čini naše obraćenje žurnim. Dosta je jedan trenutak da se ponovno obratimo Bogu, ali nećemo imati previše vremena u ostatku našega života da se vratimo Onome koji nas zove.

  1. Meditacija: obratiti se sa sv. Josipom

Josip nam pomaže živjeti ovo obraćanje Bogu. Tijekom čitavoga njegova života pronalazimo kod njega taj uzor ‘‘pravednika‘‘, koherentno s njegovom vjerom, spreman je ući u Božji plan, ma kakav on bio. Evanđelje je od sv. Josipa sačuvalo samo djela, ali unatoč ovoj trezvenosti Evanđelja o njemu znamo jednu čudesnu stvar: On je čovjek koji je znao slušati Boga.

Najveća je Josipova briga na njegovom čitavom putu bila da se dopusti premjeriti po volji Božjoj. On prihvaća da mu Bog govori kroz sretne, a također i nesretne događaje, i da ponekad Božji plan osujećuje njegove vlastite planove. On prihvaća da Bog interevenira usred svakodnevnih poslova bez da ga unaprijed upozorava. On prihvaća to da ne posjeduje ključ svoga vlastitoga života; on se s time usuglasio, da unaprijed nevidljive Božje inicijative u njegovom životu daju takt i da mu Gospodin poklanja budućnost u malim ‘‘zalogajima‘‘; on je u miru, jer ima srce siromaha.

Ima li kakvoga ljepšega primjera od ovoga kod sv. Josipa, koji je poslušnik par excellence, koji se htio nepokolebljivo „uskladiti“ s voljom Božjom, i koji je našao svoju sreću u sjeni Marije i njenog sina? Pritom je Bog od njega zahtijevao cjeloživotno iseljenje; i nikada se nije mogao zaustaviti prema planu kojeg si je napravio i koji je, ljudski gledano, bio tako razumljiv: htio je podignuti svoj dom u Nazaretu, a Bog je prvo htio rođenje u Betlehemu; poslije toga morao je napustiti Betlehem – usred noći – i zadržati se u Egiptu, ovisan o daljnjoj Božjoj riječi; pristajući došao je natrag u Nazaret, ali ovaj puta po Božjem planu. I u svim tim etapama Bog ga je pronašao uvijek istim, u najvišoj mjeri cijeneći sadašnji trenutak, u posvemašnjoj podčinjenosti riječi svoga Boga, koji ju je ponekad improvizirao za njega.

U mnogo toga je naš život sličan onomu Josipa; kroz toliko mnogo bitnih obrata ukazuje se naš put, u konačnici, vođen najiznenađujućom od svih mudrosti. Naime malo pomalo daje istinska Božja mudrost sadašnjem trenutku svoj čitav intenzitet sreće i spasa: dosta je Isusovim učenicima sve više i više dati postupno prostora Gospodinovoj riječi, čije odluke nadahnjuju, i ljudski viđene pomalo se ludo pojavljuju i nositelj su toliko puno budućnosti. U tome se sastoji sva naša sreća: ”Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!” (1Pt 4,10).

Najvažnije je to da će Bog postati opet sve više i više jedini vlasnik svojih darova, i da ljudska osoba zadobije manire dobrog upravitelja, zaokupljena samo za Gospodina, koji će je, kada se vrati, naći u odori služenja. Velika je stvar u svemu brinuti se za ‘‘Dijete i njegovu Majku‘‘i znati, pa bilo to i po mrkloj noći, ići do Egipta ili do Nazareta, kako to odredi volja Očeva. Velika je to žrtva u očima Gospodnjim vidjeti se u velikim poteškoćama bez da si htio u ičemu izdati povjerenje, očekujući od Boga samoga da on iznese istinu na svjetlo.

Učenik Kristov nalazi se neprestano u ruci Božjoj koji preuzima brigu za njegovu budućnost i koji ga hoće osloboditi od svakog straha. ‘‘Ne boj se Josipe‘‘, kaže anđeo Gospodnji. Što se više približimo Svevišnjemu, to više osjećamo nužnost da budemo u miru, jer Bog nam ponekad odgovara ‘‘sakriven u oluji‘‘; ali mi znamo iz iskustva, da je on Otac koji nas poziva, i da je kod njega ljubav uvijek dublja i uzrok svega. Kada se zgušnjava tajna u našem životu, dosta je to da sve ‘‘pohranimo u našem srcu‘‘, i da čekamo da Bog pokaže koji je smisao toga. Tada smo iznenađeni, da sve poprima obojenost otkupljenja, da Bog po zakrivljenim linijama naše egzistencije ravno piše i da strpljenje, koje je u nas položio, nosi pečat Duha Svetoga.

Uvijek smo na putu i svakog dana se trebamo obraćati. Josipov primjer je tu da nam dade hrabrosti, no mi nemamo njegovu neporočnost, i mi još ni napola nismo evangelizirani. Iskreno rečeno, što znači naše siromaštvo, kada je ono ljubljeno i prikazano! Naša radost je u Gospodinu, koji nas je ljubio i predao se za nas. Naš mir je on sam, i kada nas zahvati tuga, razlog leži u tome što smo izgubili pred očima Onoga koji nas ne prestaje s ljubavlju promatrati. Ne trebamo živjeti u budućnosti koja pripada njegovom milosrđu, sa svojim radostima i patnjama; ono što nam je dano jest sadašnjost da bismo ju ispunili s doborotom. Eto od čega trebamo živjeti u ovom tjednu!

O. Jean Lévêque, OCD (Nogent-sur-Marne)

  1. Molitva tjedna

Josipe, sretan ‘‘u moćnoj Božjoj ruci‘‘ (1Pt 5,6),

nauči nas da hoćemo, što hoće naš Otac,

da položimo našu sreću u našu poslušnost,

čak i tada, kada nas iznenadi Božji izbor ili nas učini nesigurnima.

Pomozi nam da se ujedinimo s Isusom, kada hoće biti sluge svima

i kada nas pozove da biramo iz ljubavi

posljednje mjesto, koje nam zakonito pripada.

Vodi nas, upravljaj nama na putu Evanđelja;

Moli za nas, očuvaj nas siromašnima i poniznima u srcima,

koja za tvoju radost ništa drugo ne traže osim svidjeti se Bogu.

Nisi htio nikakvu drugu misiju osim bdjeti za Dijete i za njegovu Majku:

Daj nam da se divimo njihovom otajstvu i tvojoj volji da služiš.

Daj nam zadobiti tvoju snagu i tvoju poniznost,

tvoju ljubav za slabe i tvoju blagost jednoga siromaha.

  1. Sugestije za provođenje u praksu ovog tjedna

  • Jesam li u dubini postao svjestan Božje nježnosti, njegove strpljivosti prema meni, njegove želje da bude ljubljen od mene, unatoč moje bijede i moje sporosti?

  • Moje obraćenje k Bogu: Gdje se nalazim na mojem putu? Što me još zadržava da mu se skroz posve predam? Od čega ili od koga sam zakočen ili zatvoren?

  • Prisjećanja, razočaranja, nepravde još se u meni gnijezde kao i također poneko ‘‘gorko korijenje‘‘; što sam do sada učinio kako bih oprostio, kako bih ponovno pred njim našao mir i radost? Prema čemu se moram otvoriti?

Prvi zavjeti s. Marije Margarete od Presvetog Srca Isusova

S. Marija Margareta od Presvetog Srca Isusova (Dragana Boškić) u nedjelju  22. listopada 2017. položila je privremene zavjete u Karmelu svetoga Josipa u Breznici Đakovačkoj. Euharistijsko slavlje predvodio je o. Stjepan Vidak, prior remetskog karmelskog samostana, u zajedništvu s fra Zoranom Tadićem, župnikom bugojanske župe sv. Ante Padovanskoga iz koje potječe zavjetovanica. Radosnom slavlju njezinog redovničkog zavjetovanja nazočila je njezina obitelj iz Bugojna i najbliži prijatelji koji su je pratili na njezinom životnom putu. Liturgijsko slavlje animirale su sestre karmelićanke. Nastavi čitati Prvi zavjeti s. Marije Margarete od Presvetog Srca Isusova

SVEČANI ZAVJETI S. MARIJE ANE OD SRCA ISUSOVA

U subotu, 21. listopada 2017., u samostanskoj crkvi bl. Alojzija Stepinca KarmelA u Mariji Bistrici, svečane zavjete u ruke poglavarice s. Marije Petre od Presvete Euharistije (Mire Fišter) pred zajednicom svojih sestara, kao i nazočnim svećenicima, rodbinom i prijateljima, položila je s. Marija Ana od Srca Isusova (Ana Vuco). Misno slavlje i obred svečanog zavjetovanja predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, a s njim su slavili fra Ante Cnčević, vlč. Denis Barić, don Mladen Delić, fra Milan Krišto, fra Marin Grbešić, vlč. Stjepan Halužan i vlč. Antun Motočić. Asistirali su franjevački bogoslovi fra Srećko Bekavac i fra Ivan Bogàti. Nastavi čitati SVEČANI ZAVJETI S. MARIJE ANE OD SRCA ISUSOVA

Biti zaručnica Kristova!

Biti zaručnica Kristova! To nije samo izraz najslađe želje: to je božanska stvarnost; izraz cijele tajne sjedinjenja; to je naziv koje od jutra našega posvećivanja Crkva izgovara nad nama: Dođi, zaručnice Kristova!…

Treba živjeti svoj život zaručnice! „Zaručnice“, sve ono što mi daje predosjetiti od ljubavi darovane i primljene! Intimnosti, vjernosti, apsolutne privrženosti!… Biti zaručnica, znači biti izručena kao što se on izručio; to znači biti žrtvovan kao On, po Njemu, za Njega… To znači posvema činiti Krista svojim, a mi da postajemo „posve Njegove!“… Biti zaručnica, to znači imati sva prava na njegovo Srce … To znači biti srcem uz srce za čitav život … To znači živjeti uz … uvijek uz … To znači odmarati se od svega u Njemu, i Njemu dopuštati da se od svega odmara u našoj duši!… To znači ne znati ništa više nego ljubiti; ljubiti klanjajući se, ljubiti okrepljujući, ljubiti moleći, proseći, zaboravljajući sebe; ljubiti uvijek u svim oblicima!…“

sv. Elizabeta od Trojstva

Unutarnji život i njegov vanjski oblik i djelovanje

U skrovitosti i šutnji izvodi se djelo Otkupljenja. U tihom dijalogu srca s Bogom pripravlja se živo kamenje po kojemu se uzdiže kraljevstvo Božje, kuju se izabrani alati koji surađuju na izgradnji. Mistična rijeka koja teče kroz sva stoljeća nije neki zalutali rukavac koji se odjeljuje od molitvenog života Crkve nego je njezin najintimniji život. Kada se ta rijeka probija kroz tradicionalne oblike, to se događa jer u njoj živi Duh koji puše gdje hoće, koji je stvorio sve tradicionalne oblike i koji ih stvara neprestano nove. Bez njega ne bi bilo niti liturgije niti Crkve. Nije li duša kraljevskog psalmiste bila harfa čije su strune zvučale pod laganim daškom Duha Svetoga? Iz prepunog srca Djevice pune Božje milosti istekao je hvalospjev Veliča. Proročka pjesma Benedictus otvorila je usne, koje su postale nijeme, staroga svećenika kada je su tajne anđelove riječi postale stvarnost. Ono što proizlazi iz srca ispunjenog Duhom Svetim i što svoj izraz pronalazi u hvalospjevima i himnima, prenosi se od usta do usta. Na “Božansku službu ” spada da se oni prenose i da odzvanjaju od generacije do generacije. Na taj način mistična rijeka oblikuje višeglasni, uvijek rastući himan hvale Presvetom Trojstvu, Stvoritelju, Otkupitelju i Usavršitelju. Iz toga proizlazi da se ne može unutarnja molitva, koja se ne prenosi ni u kakvim oblicima, kao “subjektivna” pobožnost suprotstaviti Liturgiji kao “objektivnoj” molitvi Crkve. Svaka autentična molitva je molitva Crkve: po svakoj pravoj molitvi događa se nešto u Crkvi i sama Crkva je ona koja moli, jer je Duh Sveti, koji u njoj živi, onaj koji svakoj pojedinoj duši “moli za nas neizrecivim uzdasima” (Rim 8,26). Upravo to je prava molitva jer nitko ne može reći “Gospodin Isus osim u Duhu Svetom”. (1 Kor 12, 3) Što bi bila molitva Crkve ako li ne prikazanje istinskih ljubitelja Bogu, koji je Ljubav?

Nastavi čitati Unutarnji život i njegov vanjski oblik i djelovanje

SVEČANI ZAVJETI ŠESTORICE KARMELIĆANA

U nedjelju, 15. listopada 2017., na svetkovinu svete Terezije Avilske, u svetištu Majke Božje Remetske šestorica karmelićana položili su svoje doživotne zavjete. Bio je to poseban dan za mladu Hrvatsku karmelsku provinciju, koja ne pamti da je šestero redovnika odjednom izreklo svoje doživotno predanje Bogu u Redu bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Euharistijsko slavlje predslavio je provincijal Hrvatske karmelske provincije, otac Srećko Rimac, a braća koja su polagala zavjete su: br. Krešimir Josip od Muke Kristove (Bahmec) iz Zagreba, br. Joško od Srca Isusova i Marijina (Purko) iz Splita, br. Ivan od Božanskog Milosrđa (Živković) iz Zatona, br. Nikola od Svete Obitelji i Male Terezije (Grizelj) iz Omiša, br. Željko od Srca Isusova i Marijina (Bezić) iz Splita te br. Ivan od Presvetoga Trojstva (Pleše) iz Ivanić Grada. Nastavi čitati SVEČANI ZAVJETI ŠESTORICE KARMELIĆANA

U NAŠEM SAMOSTANU U SPLITU POČEO NOVI CIKLUS STUDIJA TEOLOGIJE POSVEĆENOG ŽIVOTA

Treći dvogodišnji ciklus studija Teologije posvećenog života započeo je u petak, 20. listopada 2017., u karmelićanskom samostanu na Vidovcu u Splitu. Na studij se prijavilo 57 polaznika, od čega 15 vjernika laika. Svoju podršku kako studiju tako i polaznicima došao je izraziti i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je uputio prigodnu riječ. Naglasio je kako za njih ovaj događaj sigurno mnogo osobno znači, ali da on ima važnost i za njihove zajednice i Crkvu općenito. „Dok vas gledam u klupama, uočavam kako klupe pomlade čovjeka, ali ne klupe same po sebi, nego vaša želja za znanjem”, kazao je nadbiskup. Nastavi čitati U NAŠEM SAMOSTANU U SPLITU POČEO NOVI CIKLUS STUDIJA TEOLOGIJE POSVEĆENOG ŽIVOTA

Proslava sv. Terezije Avilske u Karmelu sv. Josipa

U Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, 15. listopada svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio mladomisnik o. Alen Mažić, tajnik Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa iz Zagreba, proslavljena je svetkovina sv. Terezije od Isusa (Avilske). U zajedništvu oko oltara s njim su bili domaći župnik vlč. Miro Tomas te katedralni župnik iz Sarajeva vlč. Marko Majstorović.

„Danas slavimo sv. Tereziju Avilsku, naučiteljicu Crkve, naučiteljicu molitve. Ostavila nam je na dar put molitve, put preobrazbe. Grožđe se mijenja u vino, i ne buni se. Vino se mijenja pod sakramentom u Krv Kristovu, i ne buni se. I mi smo pozvani na promjenu. Naš Bog ne gleda našu prošlost, ne gleda našu sadašnjost, On gleda ono što možemo postati“, rekao je na početku o. Mažić, naglasivši pritom kako  upravo sv. Terezija to životom i naukom pokazuje.
Nastavi čitati Proslava sv. Terezije Avilske u Karmelu sv. Josipa

SVETKOVINA SV. TEREZIJE AVILSKE U BISTRIČKOM KARMELU

Svetkovina svete Terezije Avilske, naučiteljice Crkve i obnoviteljice Karmela, proslavljena je u nedjelju, 15. listopada, u bistričkom Karmelu svečanim misnim slavljem koje je predslavio p. Petar Nodilo, DI. S njim su slavili p. Petar Galauner, DI, i vlč. Antun Motočić.

U propovijedi je p. Petar Nodilo rekao kako ga uvijek spomen na sv. Tereziju Avilsku asocira na zamak duše o kojem ona govori. Upravo ta slika potakla ga je na razmišljanje o tome što to čovjek sve nosi sa sobom kada iz svijeta ulazi u samostan, tj. od čega je sazdan taj zamak. Ugledajući se na Isusa, koji u pročitanom ulomku iz Ivanovog Evanđelja naglašava kako riječi koje govori nisu Njegove nego Očeve, ni mi „ne trebamo širiti svoj nauk, svoju vlastitu pamet i ono što smo primili kulturološki naopako, nego moramo širiti Evanđelje i ono što smo primili po Evanđelju, po Duhu Svetom i krštenju“, objasnio je p. Nodilo. Da bismo to mogli, potrebno je kročiti u zamak vlastite duše i hoditi duhovnim putem, kako bismo se milošću Božjom preobrazili. Nastavi čitati SVETKOVINA SV. TEREZIJE AVILSKE U BISTRIČKOM KARMELU

Majka Danijela govori o Maloj Tereziji

U rubrici “Teološko uho” vjerske emisije “Izvor Istine” Slavonskog radija gostovala je majka Danijela Licul, priorica Karmela sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću. Predstavila je životni put sv. Male Terezije i njezin “Mali put”, Karmel u Kloštar Ivaniću te osobni poziv i službu. Emisiju možete poslušati preko ove poveznice: