Sve objave od brTiho

Prečisto Srce Josipovo

Kada se u Bibliji govori o srcu, onda se ne misli o njemu samo kao o organu koji svojim radom održava čovjeka na životu. Srce u Bibliji označava središte cijeloga čovjeka, svih njegovih intelektualnih sposobnosti, misli, osjećaja, želja, strahova i odluka. Srcem čovjek ljubi Boga i druge ljude. U njemu se rađaju ljudske misli i riječi, zle ili dobre. David je u svome srcu odlučio izgraditi Hram (2 Sam 7,3); psalam 34 govori o željama srca; ono je ujedno i izvor iz kojeg izvire život (Izr 4,23) i u nj treba pohraniti Božju riječ (Izr 4,21) koja će ga obradovati i ushititi, kako je to bio slučaj kod proroka Jeremije (Jer 15,16). No, Jeremija govori i o tome kako je ljudsko srce „podmuklije od svega” i da je „jedva popravljivo” (Jer 17,9). Zato psalmist moli u psalmu 51: „Čisto srce stvori mi, Bože”. U Ponovljenom zakonu čitamo o tome kako će Bog obrezati čovjekovo srce, tako da ga može ljubiti (Pnz 30,6), a preko proroka Ezekijela Bog govori da će svome narodu dati novo srce i da će izvaditi srce kameno i dati mu srce od mesa (Ez 36,26).  Nastavi čitati Prečisto Srce Josipovo

Teologija svetoga Josipa

I. UVOD

Prisutnost sv. Josipa u Crkvi Božjoj, tako snažno istaknuta kod sv. Mateja, kanonizirana Duhom Svetim, kao Josipa čovjeka pravednog, pravog muža Marijinog i jedinstvenog i djevičanskog oca Isusovog, po kojem se na određeni način ostvaruju Božji planovi o spašenom čovječanstvu, ta prisutnost ostaje u sjeni kroz prva stoljeća svog postojanja. I kao što je i sam bio uvijek u sjeni – Svetac šutnje – tako nije sačuvana niti jedna njegova riječ. Ali njegova osobnost govori rječito i veoma snažno. Tijekom stoljeća ta se prisutnost budi i otvara si put, kako i priliči njemu. Nije moguće niti pretpostaviti točan datum pojave te prisutnosti, koja je bila toliko tiha ali neodoljiva. Dovoljno je ipak prisjetiti se da je od iznimne važnosti za pojavu snažne i znakovite prisutnosti sv. Josipa u Crkvi, bila sv. Terezija od Isusa. Nastavi čitati Teologija svetoga Josipa

Traženje poziva u Karmelu

U samostanu braće karmelićana u Remetama od 4. do 6. veljače održan je Vikend u Karmelu za mladiće koji promišljaju o svom pozivu. Na susretu je sudjelovao 21 mladić iz cijele Hrvatske, a predvodio ga je o. Branko, povjerenik za duhovna zvanja naše Provincije. Program je obuhvaćao molitvu u koru samostana zajedno s braćom, razgovore, šetnju u prirodi i duhovne nagovore. Posebno je dragocjeno bilo vrijeme u prirodi koje su mladići proveli u šutnji, jer „samo u šutnji duša čuje i razabire Riječ“, kako kaže naš sv. otac Ivan od Križa. U nedjelju nakon susreta grupa iz Splita posjetila je grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici, njegovo rodno mjesto Krašić i Jezerine. Donosimo nekoliko kratkih svjedočanstava sudionika susreta. Nastavi čitati Traženje poziva u Karmelu

Izvanredni definitorij, Stara Goa, Indija, 3.–10. veljače 2019.

Ovaj izvanredni definitorij u Indiji bio je posvećen razmatranju hoda koji je Red poduzeo u obnovi naših Ustanova i ostalih zakonodavnih tekstova Reda.

Generalni kapitul koji je održan u Avili 2015. donio je odluku da se pristupi obnovi zakonodavstva našega Reda. Ovu ideju iznio je naš o. General još na izvanrednom definitoriju 2014. u Južnoj Koreji. Na raspravi koja se odvijala na Generalnom kapitulu u Avili nije došlo do jasnoće u kojem smjeru ići u obnovi zakonodavstva našega Reda. Da li ići u smjeru pisanja potpuno novih Ustanova, da li postojeće Ustanove obnoviti u pojedinim točkama, ili ići tome da se Ustanove uopće ne mijenjaju, nego da se samo izda jedna deklaracija o našoj karizmi, kao jedan tekst koji bi suvremenim i jednostavnim jezikom pomogao da se iznesu glavni elementi naše karizme. Zato je Generalni kapitul donio odluku da se prvo ide na čitanje Ustanova po našim zajednicama, a da se odluka o tome za koju varijantu se opredijeliti donese na izvanrednom definitoriju 2019., nakon što pristignu odgovori iz pojedinih provincija. Nastavi čitati Izvanredni definitorij, Stara Goa, Indija, 3.–10. veljače 2019.

Od osnutka prve zajednice u Duruelu do danas

Kao što znamo, taj osnutak je trajao jako kratko i možemo ga smatrati prvim pokušajem da se uspostavi jedan karmelsko-terezijanski život kod muških, no još potreban mnogih korekcija i prilagodbi. U tom smislu, u potrazi za identitetom i okruženju pogodnom za njegov rast, ne može se jednako gledati na osnutak samostana sv. Josipa u Avili, bujnoj i dobro ukorijenjenoj stabljici, i na ovaj u Duruelu koji je tek mladica. Priča o bosonogim karmelićanima je ovako nastala i možda uvijek ostane označena privremenošću i nemirom: prognanici smo, na putu prema domovini koja nije iza, nego ispred nas. Priznajemo: nije lako živjeti u stalnoj napetosti, nije lako koračati pustinjom sa svim teškoćama, opasnostima i iskušenjima koje ona nosi, vođeni samo obećanjem jedne zemlje u kojoj ćemo moći živjeti zauvijek.

A ipak, izgovarajući ove rečenice, u duhu mi se pojavljuje jedna vrst utjehe: nije li upravo ovo iskustvo našeg oca i brata, sv. Ivana od Križa? Ako je istina da se ne možemo osloniti na jedno mjesto ili na nekakvu «fascinantnu» priču, ne nedostaje nam duha, ni volje, ni karizme da pronađemo sebe i svoje početke. Usudio bih se reći da priča o bosonogim karmelićanima nije takva da se može rekonstruirati polazeći od dokumenata i arhiva, nego iz puta kojim svaki Terezijin sin ide ulazeći u noć, bez ikakvog drugog svjetla osim onog koji gori u srcu, prema cilju za kojim čezne, ili još bolje: privučen snagom Onoga koji čezne za njim i koji ga čeka. To je priča «sretnog časa», u kojem što više gubite, više dobivate; što se više udaljavamo to se više približavamo; što je netko manje protagonist, to više sudjeluje u protagonizmu Duha Svetoga u priči.

Ne trebamo se čuditi, ako u samim počecima bosonogih karmelićana, pronađemo ništa drugo nego samo jednu točku na zemljopisnoj karti, na velikom praznom prostoru, praznini, koja kaže da se ono bitno tu ne nalazi. I nema smisla tada stati, trebamo nastaviti hodati, tražiti, pitati i ispitati se. To je problematika biti bosonogi karmelićanin, to je naša prava i potpuna descalcez (bosonogost). A koliko samo rizika leži u ovome! Kao izraelski narod u pustinji, put nas umara, želimo biti kao drugi narodi koji imaju svoja umirujuća božanstva, i onda nas hvata nostalgija za Egiptom iz kojeg smo izašli, bunimo se protiv naših vođa, ne cijenimo darove koje nam Otac daje na putu i napokon bojimo se ući u obećanu zemlju.

Tko može nastaviti na putu izlaska? Samo onaj tko se susreo s Bogom živim, samo onaj tko je iskusio oganj koji ne izgara, «živi plamen ljubavi». Na početku našega putovanja nema nikakvih zidova ni struktura: ima samo jedan plamen koji sjaji u noći. To je onaj plamen koji je gorio u Terezijinu srcu i u srcu Ivanovom kod onog blaženog susreta u samostanu u Medini. Upravo tu je rođen naš način karmelskog života, vjernog ali i različitog od onog koji je bio življen do tada. Terezija, nakon pet godina blaženog života u zajednici u sv. Josipu, osjeća kako joj se srce širi, i čuje Gospodinov glas koji kaže: «Pričekaj još malo i vidjet ćeš velike stvari» (F 1,7-8). Nakon toga, bez da je ona to željela, Duh Sveti ju je gurnuo u veliko more sveopće Crkve. A mladi Ivan se upušta u ovu avanturu, prihvaćajući rizik nečega novoga koje je tada, gledajući ljudski, još izgledalo jako krhko i nestabilno. Ipak, nije se dao zastrašiti ljudskim procjenama i racionalnim kalkulacijama: on daje svoje povjerenje Riječi Božjoj, čiji odjek čuje u glasu jedne iskusne i strastvene žene.

I tako su započeli zajednički hod. A to je ujedno i još jedan uvjet za putovanje prema obećanoj zemlji: putovati zajedno. Možda nam se i danas, 450 godina poslije, cilj još čini dalekim, no to je zato što smo puno puta hodali sami, usudim se reći: previše muški i previše klerikalno. Terezija je vjerojatno predosjetila ovaj rizik, i zbog toga je povela Ivana u Valladolid, da vidi stil zajedništva koji se živi u njezinim zajednicama. Ivan je to vidio i bez sumnje razumio i usvojio. No, da li je uspio to prenijeti i na braću? Vremena nisu bila laka, kako nas povijest uči. Ali danas, braćo, usred tolikih poteškoća, slabosti i krhkosti, imamo velike mogućnosti. Danas, nakon tolikih povijesnih i crkvenih propusta i nakon tolikih iskustava milosti, dano nam je da krenemo iznova, ne iz snage nego iz slabosti, ne iz moći nego nemoći. Blagoslovljena je naša slabost i naša nemoć, ako se preko njih odreknemo naše samodostatnosti i predamo u ruke naše braće! Ako se prestanemo braniti jedni od drugih, ako počnemo razgovarati i upoznavati jedni druge, tada ćemo postići cilj, onaj prema kojem nas Duruelo usmjerava kao strijelu, kao pokazatelj koji nas vodi na putu. Odavde krećemo iznova, s jednom jedinom opremom koja nam je potrebna na putu: da budemo braća, da budemo bosonogi, da imamo Djevicu Mariju za sestru.

Madame Acarie – bl. Marija od Utjelovljenja

Pismo Generala Reda povodom četiristote godišnjice smrti blažene Marije od Utjelovljenja (1566.-1618.)

Draga braćo i sestre u Karmelu,

tri godine nakon petstote godišnjice rođenja naše Majke svete Terezije od Isusa, Karmel slavi četiristotu godišnjicu blažene Marije od Utjelovljenja, poznate kao Madame Acarie. Ovo spominjem zbog posebne povezanosti koja je postojala između bl. Marije i sv. Terezije. Štoviše, sv. Terezija se ukazala Madame Acarie 1601., a zatim 1602., tražeći od nje da započne njezinu obnovu u Francuskoj. Nastavi čitati Madame Acarie – bl. Marija od Utjelovljenja

Novačko hodočašće i izlet

8. siječnja o. Stipe i novaci hodočastili su u svetište rođenja Blažene Djevice Marije u Pőllanberg, mjesto udaljeno 60 km od Graza. Tom prigodom su nam se priključile dvije vjernice iz naše male vjerničke zajednice u Grazu i majka oca Stipe.

Prvotna crkva u Pőllanbergu je izgrađena u 14. stoljeću na brijegu gdje se iznenada pojavio izvor. Tu su počeli dolaziti svi koji su imali bilo kakve poteškoće s vidom, te su se po Gospinu zagovoru događala mnoga ozdravljenja. Ljekovitost vode ovog izvora pripisana je Božjoj milosti i zagovoru Bezgrešne. Tako razvio marijanski kult povezan s ovim mjestom. Nastavi čitati Novačko hodočašće i izlet

Relikvija sv. Elizabete od Trojstva u Grazu

U nedjelju 27. siječnja zajednica bosonogih karmelićana u Grazu radosno je dočekala dolazak relikvije nedavno kanonizirane karmelićanke svete Elizabete od Trojstva.

Nakon što smo u 17 sati svečano unijeli relikviju u našu crkvu, započeli smo večernje pohvale zajedno s narodom. U 17:45 slavili smo sv. misu. Predslavitelj je bio p. Roberto, a koncelebrirala su trojica svećenika iz naše zajednice u Grazu i dvojica austrijskih svećenika. P. Roberto je u propovijedi istaknuo svjedočanstva ljudi koji su čudesno ozdravili po zagovoru sv. Elizabete. Nakon svečanog liturgijskog slavlja ostali smo zajedno s vjernicima u osobnoj molitvi pred relikvijom te primili pojedinačni blagoslov. Nastavi čitati Relikvija sv. Elizabete od Trojstva u Grazu

Vikend u Karmelu

U samostanu braće karmelićana u Remetama u Zagrebu (Česmičkog 1), od 8. do 10. veljače 2019. održat će se duhovna obnova za mladiće pod geslom “Mira que te mira” – “Gledaj ga, On te gleda”.
 
Program započinje u petak popodne i traje do nedjelje (ručak), a sastoji se od predavanja, molitve, klanjanja i slavlja svete mise, te upoznavanja sa životom i naukom karmelskih svetaca.
 
Tijekom duhovne obnove bit će mogućnosti za svetu ispovijed i duhovni razgovor.
 
Prijave i informacije: o. Branko Zebić – [email protected] (099/341-6381)

SKROVITI ŽIVOT I EPIFANIJA

Kada u tamnim danima prosinca počinje svijetliti blago svijetlo adventskih svijeća – tajanstveno svijetlo u tajanstvenoj tmini – tada to budi u nama utješne misli da Božansko svijetlo, Duh Sveti, nikada nije prestalo osvjetljavati tmine paloga svijeta. On je ostao vjeran svome djelu stvaranja bez obzira na svu nevjernost stvorenja. I ako tmina ne dopušta da bude prožeta od nebeskog svijetla, ipak uvijek se unutra nađu neka mjesta gdje se može osvijetliti.

Jedna zraka toga svijetla pala je u srca naših praroditelja već u trenutku osude koja je nad njima izrečena. Bila je to prosvjetljujuća zraka koja je u njima pobudila spoznaju njihove krivnje; zapaljiva zraka koja je u njima zapalila vruću bol kajanja čisteći i perući i čineći ih prijemljivima za blago svijetlo zvijezde nade koje im je isijavalo iz obećavajućih riječi protoevanđelja.

Nastavi čitati SKROVITI ŽIVOT I EPIFANIJA

U Marijinoj utrobi

Marijo, bogatstvo Trojstva, svjetlo proroka: za čime su čeznuli proroci, ako ne za tvojim dolaskom? Kome su upućivali svoje vapaje, ako ne tebi? Ustvari, iščekujući Mesiju, znali su da se treba roditi od tebe. Ti nisi svjetlo židovskog naroda, nego cijelog ljudskog roda. Jednom im Mojsije utaži žeđ vodom iz stijene; a ti, Marijo, udarila si sa štapom tvrdu i nepomičnu stijenu vječnoga Oca.

Nastavi čitati U Marijinoj utrobi

Klerički izlet u Zagorje

U subotu, 17. studenoga, klerička je zajednica s magistrom, o. Franjom bila na izletu u zapadnom Zagorju. Prvo smo obišli Spomenik himni koji se nalazi u dolini na Zelenjaku. Spomenik je podignut 1935. godine na mjestu na kojem je, kako se vjeruje, Antun Mihanović dobio inspiraciju za pisanje Horvatske domovine, pjesme koja će kasnije postati hrvatska himna. Zatim smo se uputili u muzej “Staro selo” u Kumrovcu. Ovaj je muzej prvi i najpoznatiji etno muzej na otvorenom u Hrvatskoj koji prikazuje arhitekturu i običaje ovoga dijela Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Nastavi čitati Klerički izlet u Zagorje