Borba s covidom-19 – karmelićanke u Pescari

Ovih se je dana priorica samostana klauzurnih karmelićanki u Pescari (Italija), gdje se cijela zajednica zarazila virusom covid-19, obratila karmelskoj javnosti putem stranica Provincije Središnje Italije s vlastitim svjedočanstvom:

Predraga braćo i sestre,

Sve smo bile pozitivne na covid-19 i ovih dana prolazimo kroz najtežu fazu iako ju živimo s velikim mirom, u međusobnom pomaganju, s puno raspoloživosti sviju i to je za mene najveći dar: mir među nama, uzdanje da će sve biti u redu. Gospodin je ovdje i u svakoj potrebi proviđa s nježnošću.

Nažalost, virus je zauzeo respiratorni trakt nekima više, nekima manje. Na terapiji smo kortizonom, antibioticima i antiviralnim integratorima. Prate nas liječnici. Uvijek su dostupni na telefonu, mladi su i nastaje jedno lijepo prijateljstvo.

Naše dvije osamdesetogodišnjakinje nalaze se u bolnici. S. Ivana je još uvijek na respiratoru, ali nije na intenzivnoj. Na vrijeme su došle i oporavak se dobro odvija. Naša stogodišnjakinja s. Marija Pia i s. Jasna, koja ima 94 godine, već danima se bore s visokom temperaturom i primaju kisik. Zasada se dobro drže, za mene je to čudo. I to zahvaljujući ljubavi sestara koje ih izbliza prate danju i noću. S. Gertruda također ima vrućicu, ali ništa opasno. Danas su joj 93 godine!

Meni su danas stigli rezultati ultrazvuka. Imam virusnu upalu pluća od covida-19, ali ne tešku. Mogu ostati u samostanu i zasad sam izbjegla CT i bolnicu, ali pod uvjetom da vrijednosti držim pod kontrolom. Nisam jedina kod koje su zahvaćena pluća, čak ni među mlađima, ali još uvijek treba utvrditi točnu situaciju sviju.

Za svaku sestru smo pripremili tablicu s pripadajućom terapijom. Svaki dan, čak i dva puta, nadgledamo sve: temperaturu, saturaciju, tlak, disanje, i sve pažljivo bilježimo. To uvelike olakšava rad liječnicima koji imaju mnogo poziva, jer se zaraza jako proširila i puno je ljudi u potrebi poput nas. Na ovaj način odmah sami primijetimo kad nešto nije u redu… Od početka smo se vrlo dobro organizirale i kuća odiše mirnom i tihom atmosferom… Čak i previše!

Sve dok ne postanemo sve negativne, a trebat će nam za to vremena, moramo se pridržavati svih propisanih mjera predostrožnosti: udaljenost, maska, gel, često provjetravanje, čak i papirnati tanjuri… Poštujući ove mjere, zajedničke čine obdržavamo na ovaj način: ujutro imamo Liturgiju riječi i pričest, te navečer Večernju, ali sjedeći i slušajući u tišini dok dvije sestre koje se malo bolje osjećaju čitaju. To je jedini način da ne naprežemo pluća a da ipak budemo zajedno… A osjećamo itekako potrebu biti zajedno, te poslije nakratko razmijenimo novosti, pojasnimo eventualne zadaće i međusobno se ohrabrimo, ponekad i nasmijemo jedna drugu.

U blagovaonici pod istim uvjetima, samoposluživanje… Naši nam prijatelji svaki dan donose izvana pripremljenu hranu, dobru i zdravu! I ne samo to: obave nam kupovinu, donose lijekove i druge korisne stvari… Kušamo ovih dana njihovu veliku dobrotu.

Pomoć za čišćenje i dezinfekciju kuće također će stići ovih dana. Potrebno je, jer moramo što više odmarati i izbjegavati napore i umor. Nemoguće je javiti se na telefon koji je neprekidno zvonio od prvog dana. Ono malo vremena što imamo moramo posvetiti službi sestrama, osobito najslabijima. Stoga ostavljamo automatsku poruku na telefonskoj sekretarici i svakodnevno ju ažuriramo. Jednom dnevno preslušam poruke i nazovem kad je potrebno. Inače, svaka sestra svakodnevno nazove svoju obitelj, jer iščekuju vijesti od njih. I svaki put se dezinficira telefon! Uz to, borili smo se s raznim novinarima, pa s Crvenim križem… Ali sve je dobro ispalo!

Za mene je najteže bilo kad sam zvala Hitnu 4 puta u nekoliko dana, te strepnja kako će sestre provesti noć, jer je ovaj virus nepredvidiv, i situacija se mijenja iz trenutka u trenutak, bilo na bolje, bilo na gore.

Ali „sve mogu u Onome koji me jača!“ Do sada mi je Gospodin dao mir i smirenost, svjetlost i snagu, iako od 22. listopada, kad je test s. Klaudija bio pozitivan, nisam imala ni trenutak predaha od ranog jutra do kasne večeri.

Molim vas da se molite za mene kako bih mogla dopratiti svaku do potpunog ozdravljenj i do zajedničkog početka jednog novog života. U ovom trenutku živimo ono bitno: samo Isus, služenje u bratskoj ljubavi, molitva za mnoge, prilika da na vlastitoj koži osjetimo nešto od njihova trpljenja. Sve je milost! Sve se okreće na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su milošću njegovom pozvani.

Sa žalošću smo primili vijest o obolijevanju o. Saverija i druge braće u Generalnoj kući… Ali se uzdamo i molimo da sve bude dobro i da brzo prođe.

Sve povjeravamo Djevici Mariji i svetom Josipu.

S ovim vas uzdanjem grlimo, zahvaljujemo vam i molimo vas da molite za nas! I mi se molimo za vas.

s. Marija Franjka i sestre iz Karmela u Pescari (Italija)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.