Izlet u prirodu nakon izolacije

Sredinom listopada, pred samu Svetkovinu svete Majke Terezije, u novicijatsku zajednicu potiho se ušuljala „sestrica“ korona koja je malo po malo zahvatila gotovo sve novake i braću svećenike te ih prisilila da se izoliraju. Tako je bilo sve do početka studenoga: dok su jedni izlazili iz karantene, drugi su u nju ulazili.

Tijekom izolacije svi smo se zaželjeli šetnje, sunca i svježeg zraka. Stoga smo se prvom prigodom zaputili na izlet u štajerski gradić Deutschlandsberg, čija okolica odiše netaknutom prirodom i obiluje šetnicama. Na izletu se novacima i magistru priključio mladi bračni par prijatelja Karmela iz Čakovca, Monika i Ante Begović.

Grad Deutschlandsberg, smješten u srcu zapadne Štajerske, okružen vinogradima, livadama i šumama, broji oko 11.600 stanovnika. Blizu je granice sa Slovenijom, a od Graza je udaljen svega 35 km. Među najpopularnijim turističkim atrakcijama je dvorac Deutschlandsberg. Područje oko grada poznato je kao „Schilcherland“ („zemlja Schilchera“) jer ovdje uslijed blage klime posebno dobro uspijeva „Schilcher“, vino od sortnog grožđa „Blauen Wildbacher“.

Na jednoj od šetnica uz potok mogli smo uživati u svježem zraku i jesenskim bojama lišća koje je već počelo dobrano pokrivati šumsko tlo, premda ga je još dosta bilo i na granama. U ugodnoj šetnji po tlu prekrivenom lišćem, uz žubor potoka i povremeno kratko zastajkivanje – bilo radi divljenja ljepoti prirode i Stvoritelju svega toga, bilo radi koje fotke – nakon nekih sat vremena hoda stigli smo u podnožje dvorca Deutschlandberg. Valjalo nam je prevaliti još 500-600 metara strmog dijela šumskog terena da izbijemo na vrh, pred sam dvorac.

Dvorac Deutschlandberg izgrađen je u 12. stoljeću i danas služi kao muzej. Na našu žalost, nismo uspjeli ući unutra jer je u to vrijeme – a da nismo znali – dvorac bio zatvoren za posjetitelje. Napravili smo nekoliko fotografija te se spustili drugom stranom brijega okruženog vinogradima i vrtovima do parkirnog mjesta. Potom smo se odvezli do središta grada, prošetali centrom i posjetili župnu crkvu koja, uz dvorac, dominira gradom. Na odlasku smo svratili do „Mame Rose“, gdje nas je mladi bračni par častio pizzom i pivom. Okrijepljeni hranom i osvježeni netaknutom prirodom, zadovoljni smo se vratili u samostan u večernjim satima. Sutradan smo, obnovljeni, nastavili naš uhodani samostanski ritam i red, koji su ranije bili narušeni zarazom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.