Na spomendan bl. Ivana Merza, 10. svibnja 2024., u 79. godini života i okrijepljenog svetim sakramentima Gospodin je pozvao u svoj dom oca naše s. Emanuele iz Karmela u Gospiću, gospodina Mihaela Režeka. Na mjesnom groblju u Cirkovljanu pokraj Preloga u Međimurju, na posljednjem ispraćaju 13. svibnja okupilo se mnoštvo ljudi, uz asistenciju devet svećenika i jednog đakona, te naše braće koja su došla iz Gospića, Remeta i Graza.
Vlč. Dominik Cestar, župni kapelan, u homiliji na groblju istaknuo je neke osnovne značajke pokojnikovog života:
„Mihael Režek rođen je 21. rujna 1945. od oca Lovre i majke Klare. 11. lipnja 1970. pred Bogom svoju je vjernost obećao supruzi Mariji, tada Mihotek. Zajedno s njom imao je 3 sina i 6 kćeri koje su teško, ali vjernički brižno i odgovorno podizali na noge i upravljali k samostalnosti… Mihael je svojim životom nastojao ispuniti svetopisamske riječi o vjernom i razumnom upravitelju, o poslušnom i strpljivom sluzi koji se kroz patnje i poteškoće suobličuje samom Kristu… Bio je tesar. Taj zanat je naučio od svog pokojnog oca, upravo kao Isus od svog zemaljskog poočima, svetog Josipa. Jednostavnost, vještina i spretnost u poslu, a nadasve pobožnost vrline su koje su krasile pokojnog Mihaela.“
„Cijelog je života zajedno sa suprugom Marijom bio vjeran Bogu, što je ponajprije dokazala i njihova otvorenost životu koja je blagoslovila njihov život zrelom i odgovornom djecom i brojnim unucima. Svojom vjernošću i pobožnošću i obiteljskom privrženošću Bogu i Crkvi stvorili su ozračje u kojem je moglo niknuti i posebno duhovno zvanje, karmelićanka s. Emanuela, koja svojom molitvom i tihom prisutnošću i radom zagovara i prikazuje ne samo svoju obitelj i ovu župu, nego i potrebe čitave Crkve.“
„Mihael je bio skromna osoba, ali čvrsta i odlučna karaktera. U svojoj bolesti s kojom se suočavao posljednjih godina ostao je strpljiv i nepokolebana duha. Upravo kao i Isus Krist na križu… Miško je bio umoran od ovog prolaznog i žedan onog vječnog, neprolaznog, žedan Isusa Krista… Jednostavnost, vještina i spretnost u poslu, nadasve pobožnost su vrline koje su krasile pokojnog Mihaela… Njegovi posljednji mjeseci bili su poput svijeće koja se polako, ali sigurno troši i gasi, ali koja i dalje svijetli svima koji su oko nje.“
Dušu pokojnog Mihaela, kao i cijelu obitelj, preporučamo u molitve.
