Sveta Terezija od Isusa “de Los Andes” (13. srpnja)

teresa_andesJuana Fernandez Solar je rođena 13. srpnja 1900. godine Santiagu, u Čileu, u kršćanskoj obitelji srednje klase. Dva dana nakon rođenja je krštena. Osnova njezinog kršćanskog života je primjer i pouka vlastitih roditelja. Od svojeg mladenaštva bila  je posvećena Kristu.

Krizmana je 22. listopada 1909., a primila je Prvu Svetu Pričest 11. rujna 1910. 7. svibnja 1919. godine, na radost svojih roditelja, pristupila je bosonogim karmelićankama u gradu Los Andes, uzimajući redovničko ime Terezija od Isusa. Odjenula je redovnički habit narednog 14. listopada, te je tada započela novicijat. Ali na Veliki Petak, 2. travnja 1920. se razboljela od tifusa. 5. travnja primila je svoje posljednje sakramente, te je 6. travnja dala svoja obećanja u stanju umiranja.

Umrla je 12. travnja 1920. godine nakon što je provela samo 11 mjeseca u Karmelu kao postulantica i novakinja. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 21. ožujka 1993. godine, u Bazilici Svetog Petra. Ona je prva Čilanka, i prva članica karmelićanki u Latinskoj americi koja je kanonizirana. Papa Ivan Pavao II ju je predložio kao primjer mladima u današnjoj Crkvi.

Iz njenog dnevnika:

  1. Živjeti samo za Boga, tj. s mišlju usmjerenom na Njega, odbacujući sve beskorisno. Živjeti posve iščeznuvši za stvorenja, ne govoreći ništa o samoj sebi, ne dajući svoje mišljenje ni u čemu ako me ne pitaju; ne privlačeći nikakvu pažnju, ni načinom govora ni smijeha, ni izrazom lica, ne govoriti o sebi niti da se ponizim, jednom riječju, da velika ništica nestane.
  1. Biti vjerna svemu što Isus traži od mene. Biti vjerna u detaljima. Biti vjerna izvršavajući ono na što me upozore i čineći stvari sa savršenošću.
  1. Tijekom dana, vjerno čuvati tišinu i ne razgovarati čak ni s našom Majkom ako se ona meni prva ne obrati.
  1. Živjeti sadašnjost s vjerom.
  1. Ne smijati se niti davati znakove mojim sestricama tijekom dana.
  1. Na rekreacijama imati veliku vlast nad sobom kako bih uvijek bila vesela, ali ne prelazeći granice redovničke skromnosti.
  1. Smatrati da je naša Majka poput pokaznice u kojoj je izložen Isus, a moje sestrice su hostije gdje Isus prebiva skriven. Našu Majku ću voljeti jer mi ona predstavlja Božji autoritet i njegovu božansku volju. Voljet ću svoje sestrice jer su one slike Božje i jer mi je Isus to zapovjedio.
  1. Ne govoriti o duhovnim stvarima i činiti kao da ništa ne znam niti razumijem.
  1. Nikad ne pokazati da trpim osim ako me naša Majka upita.
  1. Ne tražiti utjehu ni u kome, čak ni u Isusu već ga moliti da mi da snage kako bih više trpjela.
  1. Smatrati se uvijek bićem vrijednim prezira i stvorenjima i Bogu te radosno prihvaćati poniženja i zaborave stvorenja i Isusa ne obeshrabrujući se.

Konačno, uvijek ću nastojati činiti ono što smatram savršenijim.

Misli:

״Karmelićanka se žrtvuje da posveti sve članove Crkve… Živimo duboko sjedinjeni s Njim, jer onaj koji ljubi želi biti sjedinjen s ljubljenim. Sjedinjenje dviju duša se zbiva preko ljubavi.”

״Karmelićanka je sestra svećenicima. I svećenik i sestra prinose hostiju za spasenje svijeta. Sestra se posvećuje tako da po njezinom sjedinjenju s Bogom krv Božanskog Uznika koju prima u svoju dušu teče kroz ostale članove Kristovog Tijela. Jednom riječju, sestra posvećuje sebe da bi posvetila svoju braću.”

“Zašto se osjećaš tako usamljeno? Zar nismo uistinu jedno u božanskom Učitelju? Misliš li možda da tvoja sestra karmelićanka nema mjesta u svom srcu za onoga tko je dio njezinog bića…? Ti si uvijek sa mnom; još radimo zajedno.”

“On ostavlja anđele i milijune ljudi da dođe u tvoju dušu, da bi izvršio u tebi najintimnije sjedinjenje, da te preobrazi u Boga, da hrani u tebi milosni život kojim ćeš zadobiti nebo.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.