Bl. Arkanđela Girlani rođena je kao Elanor Girlani 1460. u plemićkoj obitelji u Trinu (Monte Ferrato, sjeverna Italija). Već od ranog djetinjstva obrazovala se kod benediktinki, pa je i sama odlučila postati benediktinka. Kada je, međutim, polazila u samostan, njen je konj odbijao krenuti. Ona je to shvatila kao znak, te je zajedno sa svoje dvije sestre Marijom i Franciskom primila karmelski habit u samostanu u Parmi 1477. sa 17 godina i uzela ime Arkanđela. Kasnije je bila i priorica tog samostana, a zatim i priorica novoosnovanog samostana u Mantovi od 1492. do smrti. Prema svjedočanstvima, imala je darove ekstaze, levitacije i čudotvorstva. Često su je viđali u ekstazi dok bi razmatrala otajstva vjere.

U jednom starom rukopisu zapisano je da je bl. Arkanđela živjela svoj redovnički život tako intezivno da, baš kao što je samostan nazvan “Sv. Marija u raju”, tako su ona i druge redovnice, iako još na zemlji, živjele kao da su već uzdignute na nebo.

Teško je oboljela u trećoj godini vršenja priorske službe u samostanu u Mantovi. Osnažena sakramentima i s pogledom uprtim u sliku Raspetoga, ponovila je riječi koje je često izgovarala: “Isuse, Ljubavi moja”, te je u miru predala dušu 25. siječnja 1495. Vjerničko čašćenje koje joj je bilo javno iskazivano istražila je Sveta kongregacija za obrede, a odobrio papa Pio IX., koji je dozvolio da se u njenu čast govori liturgija časova.