Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u utorak, 7. srpnja, 2020., sv. Misu zadušnicu i obrede sprovoda za pokojnu s. Mariju od svetog Josipa, OCD (Maru Filipović) u samostanskom svetištu Bezgrešne Kraljice Karmela i na samostanskom groblju, u Karmelu u Brezovici.

Uz njega su bili suslavitelji: preč. gospodin Zvonko Vuković, domaći župnik, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj na zagrebačkoj Knežiji, braća karmelićani o. Srećko Rimac, magistar bogoslova, o. Stjepan Vidak, prior u Remetama, o. Ivan Pleše, br. Ivan Pavao Paro, br. Alojzije Mihelić i br. Željko Bezić.

Na početku misnog slavlja uputio je otac biskup sestrama, rodbini s. Marije i vjernicima izraze sućuti, te je zahvalio s. Mariji je za molitve i žrtve koje je utkala u život Zagrebačke nadbiskupije, a osobito u živote svećenika.

„Rađanje i umiranje dva su trajna procesa koji se izmjenjuju u nepostojanom tijeku ovog našeg vremena. I dok nas rađanje raduje zbog dara novog života, dotle nas umiranje rastužuje zbog gubitka voljenih. Ovdje, nad tijelom preminule s. Marije, sve bi naše ljudske riječi zvučale potpuno prazno, a mi bismo stajali u svojoj tjelesnoj nemoćnosti, da smo sami. Ali nismo sami. S nama je stalno u vjeri Isus Krist. Njegove riječi: ,Ja sam Uskrsnuće i život…Tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada’ (Iv 11, 25-26), ohrabruju nas, tješe i daju nepokolebljivu nadu u trenucima rastanka od dragih osoba. Kad s Kristom umiremo, s njime i ustajemo na vječni život. To je nada i pouzdanje koje imamo u Boga. Tako i u psalmu čitamo: ,Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom…’ (Ps 23, 4). To je duboki izričaj vjere, izrečen već u Starom Savezu, ali to je izričaj i naše vjere i sigurnost u naše uskrsnuće. Mi nismo slučajno na ovoj zemlji. Imamo jasan cilj pred sobom i smisao svojeg postojanja: Boga, koji je naše počelo i u kojega konačno uvire rijeka našega života. Samo u perspektivi vječnosti, samo u perspektivi uskrsnuća, sve što činimo ima smisla, a ponajviše samo pod tim vidom ima smisla redovnički život, život zavjetovanih sestara. Jer, kad ne bi bilo uskrsnuća, njihov bi život bio bez svrhe. Ali upravo Kristovo Uskrsnuće daje nam razlog, nevjerojatno snažan i moćan razlog za ovakvu odluku. Tako za nas kršćane smrt postaje vrata vječnosti, novo rođenje, život u Duhu“, rekao je biskup Gorski.

U nastavku nadahnute propovijedi rekao je da svi putujemo kao braća i sestre u Očev dom, te da Bog ima za svakoga od nas svoj put i poziv, mada različit, ali svaki taj put i poziv vode do cilja, do Boga Oca koji nas čeka raširenih ruku. Bog je pozvao i s. Mariju na poseban put nasljedovanja Isusa Krista, u Zajednici sestara u brezovičkom Karmelu.

„Tu je postala istovremeno i službenica Gospodinova i službenica sestrama. Naime, u sebi je, na neki način, spojila dva oblika života: i akciju i kontemplaciju; zauzeti rad za dobro zajednice i meditativno poniranje u dubine Božje. Kao vanjska sestra radila je poput Marte, brinući se za mnogo toga što je zajednici trebalo… Kao da je sv. Josip u njezinom imenu, s. Marija od sv. Josipa, znakovito obilježio taj način života i njezinu skrb. Istovremeno, u molitvi i razmatranju, poput Marije koja je izabrala onaj dio koji joj se neće oduzeti. slušala je Isusov glas i njegov poziv na savršenost. Prihvaćanjem doživotnih zavjeta s. Marija je na savršeniji način započela svoj život suobličenosti Isusu Kristu… Isusu čistom, siromašnom i poslušnom“, naglasio je mons. Gorski i završio zahvalom s. Mariji za njezine molitve i žrtve, s uvjerenjem da se već našla sa svojim Zaručnikom Isusom Kristom koji joj je uzvratio ljubav za ljubav.

Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a sprovodni obredi završili su pjesmom Majci Božjoj „Salve Regina“.

U nedjelju 5. srpnja 2020. s. Marija je zatvorila svoje oči Zemlji, a otvorila ih je na Nebu. Stigla je u vječni Karmel. Svoj put do cilja započela je rođenjem 23. prosinca 1939. godine u Oštroj Luci u bosanskoj Posavini, a krštena je idućeg dana, na Badnjak. Vjerski odgoj i sakramente primila je u svojoj obitelji i u svojoj Župi Imena Marijina. Na Božji poziv spremno je odgovorila, te je nakon prvih godina formacije započela novicijat u Karmelu u Brezovici na Malu Gospu 1969. godine. Svoje prve zavjete položila je također na Malu Gospu 1971. godine, a doživotne zavjete 4. rujna 1977. godine. Bila je tiha, šutljiva, požrtvovna, vedra, hrabra i duhovita sestra. Sada nas zagovara pred Licem Svevišnjega.