U nedjelju, 20. lipnja 2021., mladomisnik karmelićanin o. Stanko od Utjelovljenja (Pažin) posvjedočio je svoju vjeru, ljubav i predanje Gospodinu svečanim euharistijskom slavljem kod svojih sestara karmelićanki u Brezovici. Asistirao mu je njegov subrat bogoslov br. Ante Jakus, a tu su bili i ministranti Šimun, Marija i Jakov Jurilj, te Lea i Luka Balaško, dok je zbor sestara karmelićanki uveličao misno slavlje svojim skladnim pjevanjem pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima trinaeste nedjelje kroz godinu, mladomisnik je očitovao svoju radost zbog prisustva zajednice vjernika okupljene oko Kristova oltara koja u euharistijskoj žrtvi želi prinijeti Bogu svoje molitve kao miomirisni kad pred Lice Svevišnjega. „Svaka naša Euharistija treba biti jedan ugodni miomiris koji se uzdiže iz naših srdaca pred lice Božje. Crkva nas uvijek kroz sakramente krijepi i potiče da se trgnemo, da budemo žarči u svojoj vjeri. I uvijek nam Crkva govori prvo po Pismima, dakle, uvijek u svetoj misi imamo mogućnost čuti Riječ Božju, koja je živa Riječ. I onda u drugome dijelu mise ta Riječ po svećenikovim rukama na oltaru postaje Tijelo i mi se hranimo živim Gospodinom“, rekao je između ostalog o. Pažin.
Tumačeći Božju Riječ, govorio je o Božjoj ljubavi koja je u Kristu Isusu za nas umrla na križu, kako bi mi živjeli Kristovim životom i uskrsnuli. Krist nam je pokazao put u Život, ali je i trajno ostao s nama prisutan u Svetim Sakramentima. On nas uvijek jača i s nama je u trenucima kušnje, kao što je bio i s apostolima za vrijeme oluje na moru. Propovjednik se zaustavio na dvije riječi iz pročitanog ulomka Evanđelja – „prijeđimo prijeko“ – koje sadrže višestruko značenje. Naime, čovjek je pozvan prelaziti preko određenih pogrešaka kod ljudi s kojima živi, praštati im, odmicati se od onoga što nije dobro i u konačnici prijeći iz ovozemaljskog života u život vječni. O. Stanko pojasnio je i smisao lađe, koja ima različita simbolična značenja, a jedno od najčešćih je da je lađa Crkva u koju smo ušli po sakramentu krštenja.
Spomenuvši se životne opasnosti u kojoj su se našli apostoli dok je Isus spavao, rekao je da je Isus Bog i Gospodar prirode i onda kada spava, jer je sve u njegovoj ruci i pokorava mu se. Njegovoj kontroli ne može ništa izmaknuti, što potvrđuje njegovu božansku dimenziju.
„Mi se nalazimo u lađi života. Mi se nalazimo u Crkvi kao u lađi koja plovi ovim svijetom i toliko nam se puta čini da ta lađa tone, jer vidimo realno svojim očima određene pogreške, propuste, sablazni i bojimo se: ‘Što je ovo? Isuse gdje si? Zar ne vidiš da mi tonemo? Zašto ti spavaš?’ Nama se čini da On nekad spava, da je odsutan, a On uvijek iznova kaže: ‘Zašto se bojiš? Zašto sumnjaš, malovjerni? U mojoj je ruci sve i ja upravljam tom lađom, ja upravljam tom Crkvom, i ona će se zbog svoje ljudske dimenzije uvijek negdje okrhnuti, uvijek će negdje malo popustiti.’ Ali zbog one božanske dimenzije, zbog toga što ju je On utemeljio i što smo mi s Njim u njoj, mi se ne moramo bojati da će ona potonuti, da će ona biti uništena, jer je On zagarantirao: ‘ni vrata je paklena neće nadvladati.’“
O. Stanko podsjetio je prisutne na određene situacije na koje nailazimo u svojem duhovnom životu i naglasio da to sv. Ivan u Križa naziva tamnom noći duše, kada nam se čini da Isus spava u našoj nutrini. Baš u tim trenucima, poručio je mladomisnik, potrebno je pojačati svoju vjeru i ne temeljiti je na osjećajima, nego uvijek se oslanjati na Isusovu riječ koju nam je ostavio. Još je poručio vjernicima i da je sv. Mala Terezija, koja je odabrala svoj mali put svetosti, u svemu gledala dobro, iako je vidjela teškoće života, nepravilnosti, probleme u međuljudskim odnosima. Ona je, usprkos svemu, odabrala Isusa za vođu i Učitelja i gledala u svemu dobro. Dozvolila je da Isus spava u lađi njezine duše kada se za vrijeme molitve mučila, kada je spavala tijekom razmatranja, te je zaključila da Otac jednako voli svoje dijete i kada spava i kada je budno.
Pri završetku homilije, mladomisnik je zaželio vjernicima da budu hrabri, da se ne prestraše raznih oluja života, jer je kormilar naših lađa Isus Krist, i On je uvijek uz nas. Pozvao je da zajedno plovimo ovim svijetom kako bismo jednog dana prešli prijeko i sjedinili se s tisućama duša koje su kroz povijest Crkve prešle taj put i sada gledaju Božje lice.
Na kraju euharistijskog slavlja, mladomisnik o. Stanko podijelio je prisutnima svečani mladomisnički blagoslov, a cijela crkva orila je pjesmom o. Petra Perice „Do nebesa nek’ se ori“.
Druženje se nastavilo u samostanskoj govornici, gdje su sestre, mladomisnik o. Stanko i brat Ante razgovarali o minulim mladomisničkim događajima i danima, obnavljali uspomene i slušali nove planove i iskorake na koje Gospodin poziva mladomisnika o. Stanka, a pred kojima je i br. Ante Jakus.
