Godišnji susret braće laika

Susret je održan u našem samostanu na Krku od 18. do 22. listopada 2021. Vodio ga je o. Anto Knežević, a sudjelovali su br. Josip, br. Nikola, br. Miroslav Marija, br. Boško, br. Mate, br. Željko, br. Lovro, br. Leopold i br. Vladimir.

Susret smo započeli u ponedjeljak 18. 10. navečer zazivom Duha Svetoga. Idući dan smo započeli s jutarnjom molitvom časoslova.

Na prvom predavanju o. Anto je razložio pitanja sadašnjeg trenutka: 1. Kršćanin, Isusov sljedbenik, ne smije gajiti tjeskobu. Potrebno je razlikovati odgovornu brigu oko povjerenog poslanja od tjeskobnog pesimističkog iščekivanja koje blokira naš život i odnos s Bogom, i koje je zapravo izraz nevjere. Osvrnuo se na papinu izjavu kojom je mjesec listopad nazvao „izvanrednim mjesecom misionara“. Spomenuo je dvije velike svetice čiji se spomen slavi u mjesecu listopadu i posvijestio nam njihovu duhovnost i značaj za naš red, ali i za Crkvu: svetu Tereziju od Djeteta Isusa, koja je je i zaštitnica misija, i svetu Tereziju Avilsku, za koju je papa Benedikt rekao da je vrhunac kršćanske duhovnosti za sva vremena.

Drugo pitanje sadašnjeg trenutka: biskupska sinoda koju je papa otvorio 9. i 10. listopada u Rimu. O. Anto nam je objasnio značenje pojma „sinoda“: Crkva kao zajednica vjernika i sinoda, što na grčkom znači „hod“, imaju, prema sv. Ivanu Zlatoustom, isto značenje! Osvrnuo se na propovijed nadbiskupa Barišića prilikom otvaranje sinode u Bazilici sv. Obitelji u Solinu. Nadbiskup je, govoreći o sinodi, rekao da sinodalni hod treba gledati na više razina: prva bitnost je čovjekova povezanost i odnos s Bogom. Slijedi odnos s apostolima, a biskupi su nasljednici apostola odnosno poveznica s apostolskom Crkvom. Treća bitnost jest međusobna povezanost jednih s drugima u Crkvi, a četvrta jest prisutnost đavla koji nastoji obezvrijediti trud unutar Crkve, pa tako i u ovom sinodalnom hodu. To je pouka nama da ništa od onoga što nam se nudi kao pomoć na putu ostvarenja ne gledamo s prezirom.

Nakon predavanja izmolili smo zajedno krunicu i slavili svetu misu. Potom smo se pridružili zajednici na Službi čitanja.

Popodnevno je predavanje o. Anto posvetio temi „Proročka dimenzija redovničkog života i posvećenja“. Kao model i uzor takvog poslanja prikazao nam je život i poslanje svetoga Ilije, te njegov značaj kao čovjeka Božjega. Govorio je i o knjižici Kako cvate redovnički život, u kojoj se govori o vjernosti odnosno nevjernosti u redovničkom životu.

U srijedu smo imali dan izleta. Obišli smo znamenita mjesta i stare crkve u Istri: kapelu plesa smrtnika iz 14. stoljeća u Beramu, grad Motovun, Eufrazijevu baziliku u Poreču, Sv. Petar u Šumi. Također smo posjetili grobove poznatih istarskih svećenika i teologa dr. Josipa Turčinovića, Antona Kresine (župa Žminj) i Alde Starića.

U četvrtak smo u prijepodnevnom predavanju kroz biblijske tekstove nastavili razmatrati lik svetog Ilije, odnosno njegovu odlučnost u ključnim trenucima kada se suprotstavio kralju Ahabu i kraljici Izabeli. Na popodnevnom predavanju o. Anto je govorio o primjeru svetog Ilije koji je živio od Božje providnosti u osami, u stalnom osluškivanju Božjeg govora kroz događaje i znakove u njegovom životu i životu drugih ljudi, pri čemu je i on morao proći proces pročišćavanja njegove slike o Bogu.

Posljednjeg dana o. Anto nas je još jednom podsjetio da se redovnički život živi u međusobnom zajedništvu, bez kojeg život u samostanu nema smisla. Potom je brat Vladimir, koji je sudjelovao na generalnom kapitulu, iznio svoje iskustvo i dojmove. Razgovarali smo o mjestu susreta braće sljedeće godine i složili se da bi bilo dobro da se održi u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru od ponedjeljka do subote. Susret smo zaključili svetom misom i himnom „Tebe Boga hvalimo“.

Zahvaljujemo zajednici u Krku i provincijalnoj upravi što su nam omogućili ovaj susret. Posebno zahvaljujemo o. Anti na vremenu i trudu koje je utrošio za braću.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.