Na spomendan sv. Skolastike, 9. veljače 2022., misno slavlje je predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici.
U uvodnim mislima prevoditelj slavlja se osvrnuo na život sv. Skolastike i njezinog brata sv. Benedikta, kao i na njihovo poslanje u Crkvi i redovništvu. Rekao je i da je Euharistija otajstvo ljubavi u kojem nam se Isus daje u svojoj Riječi i po svome Tijelu; otajstvo po kojem postajemo Nebo. Bog kojega primamo želi prebivati u nama, učiniti nas svojim hramom. Potom je naglasio da se pripravljamo za blagdan bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja brezovičkog samostana, koji nam je jasno poručio da „Ili smo katolici ili nismo“, te da ne možemo u Crkvi živjeti kao katolici, a vani kao da to nismo, već trebamo biti Bogu predani i odani ljudi, nasljedujući Stepinčeve kreposti.
Oslanjajući se na Evanđelje i na misna čitanja, vlč. Kolar utkao je u riječ Božju lik, život, poslanje i djelo bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostaloga rekao da se na montiranom procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa, iz usta lažnih svjedoka moglo čuti mnogo toga što je njih onečistilo, jer u konačnici nisu uspjeli ugasiti ono svjetlo koje je gorjelo u ovom Božjem čovjeku. Iako i dalje postoje propagande koje niječu Stepinčevu svetost, uvidjelo se da je on bio čovjek Božje mudrosti koja ga nije nikada napuštala. „Kao što se glas o Salomonu i njegovoj mudrosti čuo nadaleko, tako se i glas o kardinalu zatočeniku, patniku i mučeniku čuo nadaleko, po svim kontinentima svijeta koji mu nisu mogli doći ususret, ali su mu iskazali čast zbog nepokolebljivosti u služenju Bogu i čovjeku.“
U nastavku homilije usporedio je život Blaženika sa životom samoga Isusa Krista, rekavši da je njegov život bio obilježen mnogim nedaćama, ali da se on u svim tim nevoljama – hapšenjima, lažnim svjedočanstvima, nepravednoj osudi, lišavanju slobode, smještanju sa zločincima, sve do prerane smrti koja je pospješena sustavnim trovanjem – prepustio Gospodinu, jer je bio siguran da će postići svoj cilj ako ostane na Kristovom putu, a to je vječnost s Bogom. Nebo je to potvrdilo po sv. Ivanu Pavlu II. koji ga je proglasio blaženim, a svima nama je jasno da je on svet jer se nalazi s onim koji je Svet u sebi.
Propovjednik nas je također podsjetio na to da u Karmelu u Brezovici živi duhovno srce kardinala Stepinca, i da iz tog srca izlaze molitve i vapaji Bogu, bogobojazni način života i djela ljubavi. Na kraju propovijedi vlč. Kolar je zaželio da nam u srcu bude obdržavanje Božjeg zakona i pouzdanje u njegovu blizinu i pomoć, što je siguran put do dragog Boga. To su ostvarili mnogi Božji prijatelji i sveci, a među njima i naš Blaženik, „koji je bio čovjek nepokolebljive vjere u Boga, velike ljubavi prema majci Crkvi i odanosti rimskom papi, koji je u svakom čovjeku vidio sliku Božju, a ne nekog tko zbog nacionalne ili vjerske različitosti manje vrijedi. Svece najbolje častimo onda kada ih nasljedujemo u krepostima koje su oni živjeli. Neka i nas resi ljubav prema Bogu i svakom čovjeku, kako bismo jednom postigli slavu koju živi naš Blaženik. Neka predobri Bog usliši i naše molitve, da bismo što skorije mogli zazivati: sveti Alojzije Stepinče, moli za nas!“, poručio je vlč. Kolar.
Zvucima pjesme u čast kardinala „O slugo Božji“, koju je komponirao kapucin o. Zvonko M. Pšag, a harmonizirao mo. Miroslav Martinjak, završila je trodnevna liturgijska priprava za sutrašnji blagdan.
