Vrhunac trodnevne priprave za Stepinčevo u brezovičkom Karmelu bio je njegov blagdan u četvrtak, 10. veljače 2022. godine. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Danijel Hačko, župnik župe sv. Vida mučenika u Brdovcu. Uz njega je slavio don Stjepan Bolkovac, SDB, a asistirali su ministranti i čitači Luka Balaško te Šimun i Marija Jurilj.
Na početku misnog slavlja, vlč. Hačko je rekao: „Došli smo ovdje u Stepinčev Karmel. Ima li ljepšega mjesta od ovog koje je Blaženiku za života bilo u duši i na srcu? Došli smo moliti za svećenike, Crkvu zagrebačku, za naš narod… došli smo staviti sve naše nakane pred Lice Božje.“
U zapaženoj homiliji osvrnuo se na Blaženikov život, na njegovu obitelj, okruženje u kojemu je živio i djelovao, te zapazio kako Blaženik nije učinio samo jedno djelo vrijedno divljenja, već čitav njegov život zaslužuje divljenje. U njegovom životu prepoznajemo kako je Bog od samog početka u njemu djelovao. Sve što je htio, Bog je učinio drugačijim… U vremenu Drugog svjetskog rata, kada je čovjek živio u teškom iskušenju, Stepinac se nije svrstao ni na jednu stranu, nego se odlučio za čovjeka, što će reći, za Boga.
U jednoj od svojih misli, Blaženik je zapisao: „Kažu da je prvi uvjet ozdravljenju postaviti pravu dijagnozu. U našem slučaju nije je teško postaviti. Čovječanstvo se dobrim dijelom odvratilo od Boga i praktičnog kršćanskog života. Odvratilo se od Boga Stvoritelja, o kojem je ovisan i vladar i sluga. A odvraćanje od Boga isto je što i vlastita osuda na smrt. Oholost je čovjeka zavela i dovela na misao da može napredovati i bez Boga, štoviše, da je i Bog u svom djelovanju ovisan o dobroj volji umišljenih zemaljskih veličina.“ Te Blaženikove riječi i danas imaju snagu i aktualne su. Čovjek koji želi zauzeti Božje mjesto, napravi kaos. Kada si čovjek umišlja da sve može, zavlada kaos. Bog ne vlada moću i silom, već s križa, ljubavlju.
Propovjednik se zapitao: „Zašto naš Blaženik nije priznat tolike godine, a rođen je za nebo? Ponekad se čini da ga previše veličamo. Mnogi ljudi nas dovode u sumnju. No, postoje pojedinci koji nisu iz ovog naroda, a bavili su se njegovim životom, jer ih je zadivio. Mi iščekujemo i molimo za njegovu kanonizaciju. Zbunjuje nas zašto to toliko traje. Božje su namisli dublje i veće od ljudskih. Možda nam je ova prilika dana da ga bolje upoznamo, da živimo ideale koje je on živio.“
Zatim je istaknuo kako je Stepinac bio čovjek bez kompromisa, i da je nastojao provesti u djelo ono što je Bog od njega tražio. Bio je radikalan i za njega je vrijedilo samo jedno: Ili će biti Božje, ili nikakvo! Tu savršenost tražio je i od sestara bosonogih karmelićanki u Brezovici kada je osnivao Karmel, te im je znao ponoviti da želi uzoran Karmel ili nikakav.
U nastavku propovjedi vlč. Hačko je ustvrdio da je Blaženikov život bio pokazatelj kako je Bog u svakom trenutku njegova života bio na djelu. On je ostao pred Bogom i čovjekom čista obraza. Štoviše, zasjao je pred Bogom kao iskra u strnjici, kao što smo čuli u prvom čitanju. „Mi smo braćo i sestre iskre zapaljene na Božjoj vatri, vatri Božje ljubavi. Stepinac je to poznavao i to je živio, bio je Božja iskra. Živjeti sveto, živjeti odgovorno kako je živio blaženi Alojzije Stepinac u svom vremenu, u današnjem trenutku poziv je za svakoga od nas. Kardinal Stepinac nas zove da ga ne samo častimo, i da o njemu slušamo, nego da nasljedujemo njegov primjer“, naglasio je župnik Hačko.
U završnim mislima homilije pozvao je vjernike da se ne opiru Božjoj volji i njegovom putu iako taj put nije lagan. To je put križa. Blaženik je rekao da čovjek svoj križ treba nositi ne samo strpljivo nego i s ljubavlju, radošću, osmijehom na licu, jer tek tako pobjeđujemo svako zlo i neprijateljstvo i sve ono što nas udaljuje od dragog Boga.
Prije završnog blagoslova, don Stjepan Bolkovac je zahvalio vlč. Hačku za Euharistiju, nadahnutu propovijed u snazi Stepinčeva duha, te za duhovno zajedništvo, a vlč. Hačko je uzvratio željom da ovaj brezovički Dom molitve bude i dalje mjesto Božje prisutnosti, molitve i tišine, podsjećajući da je Blaženik rado i često tu dolazio, te u molitvi i sabranosti donosio važne odluke za život nadbiskupije.
Misno slavlje uveličale su svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a Blaženikova omiljena pjesma „Ljiljane bijeli“ ispunila je svaki kutak svetišta.
