Središnje misno slavlje u Karmelu u Brezovici u prigodi svetkovine Gospe Karmelske predvodio je msgr. Zvonimir Sekelj, kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog. Uz njega su slavili msgr. Stjepan Bradica, msgr. Ivan Miklenić, p. Stjepan Fridl, DI, p. Mijo Nikić, DI, vlč. Ivan Vragović, vlč. Josip Vragović, vlč. Vjekoslav Meštrić, vlč. Rafael Mlinarić, te domaći župnik vlč. Zvonko Vuković, koji je na početku misnoga slavlje pozdravio msgr. Sekelja i sve prisutne svećenike i hodočasnike, osobito hodočasnike iz Župe Pohoda BDM u Sisku koje je predvodio kapelan vlč. Rafael Mlinarić. Tu su bili čitači i ministranti: Tomislav Skender, Luka i Lea Balaško, te Šimun Šušak.
U uvodnim mislima msgr. Sekelj je rekao da je Kraljica nebeska drugačija od naših predodžbi. Da to shvatimo, potrebna nam je vjera koja nam daje drugačije poglede na stvarnost. Isto tako je rekao da se pravi kršćani ne izoliraju od svijeta jer oni znaju da u konačnici Božjeg djelovanja nije kazna, već blagoslov. Također je naglasio da nas Majka jako podupire u tome, jer Gospodin nas poznaje i vidi nas kakvi jesmo i vidi naše slabosti, naše nesavršenosti. Stoga je pozvao vjernike da s pouzdanjem predaju svaki teret grijeha Gospodinu, oslanjajući se na njegovu strpljivost i blagost.
„Što reći? Ja bih rekao ovo: osjećam se sigurnim. Ovdje je oaza Božje prisutnosti. Slušali smo Božju Riječ. Da li smo dopustili da ona provre u nama?… Bolji svijet počinje po Mariji, neprijateljstvo ja zamećem između tebe i Žene (Post 3,15). Žena je bitna, da se dogodi taj koji će doći i uzeti nas i prožeti našu ljudsku stvarnost. Treba reći ‘DA’. Marija je otkrila da se radi o Bogu i Božjem pozivu i da treba vjerovati. Iako ne razumijemo sve poput Marije, bitna je suradnja. Onaj kome smo se predali nas voli i tu je Majka koja ima srce za nas, kao što je imala u Kani Galilejskoj za mladence kojima je nestalo vina“, ustvrdio je voditelj slavlja na početku svoje pjesničke homilije.
U nastavku propovijedi je kroz pjesmu „Pismo majci“ Sergeja Jesenjina oslikao naš odnos s Marijom i njezin odnos s nama.
Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu…
Marija izlazi na ceste, vrtove i zove nas. Ide na vrhove brda, traži nas na svim raskrižjima. Uporna i neumorna čeka svu djecu diljem svijeta. Njezine oči motre sva lutanja njezinih sinova i kćeri. Marijina majčinska briga i danas je prisutna u Crkvi. Ona uvijek bdije nad svojom djecom.
Časteći Mariju, kršćani slijede vlastitu, vječnu zvijezdu najčišćeg sjaja. Naša obnova odgovor je Mariji: „Marijo, bit ćemo ti vjerni. Imat ćemo tebe pred očima… Bit ćeš vez, što zemlje dno i neba vrh u jedno spaja. I bit ćeš most, od molitava tkan, od suza mit, i u luk svit, nad jazima i crnim vodama, što čovjeka će dijeliti od Boga (Vladimir Nazor). To si ti, Marijo, i u to ne sumnjamo.“ S tim mislima podijelio je msgr. Sekelj svoje iskustvo vjere i završio ohrabrujuću homiliju.
Domaći župnik zahvalio je msgr. Sekelju i svima prisutnima na bratsko-euharistijskom zajedništvu, a potom se msgr. Sekelj obratio hodočasnicima te je spomenuo da smo mi svi Božja njiva i da na toj njivi raste žito i kukolj. Razlika između žita i kukolja je ta da je oko žita potreban trud i napor da bi raslo, dok kukolj raste sam od sebe. Tako i mi: da bismo bili zreli vjernici potreban je trud i napor, te dobro oblikovana savjest, kao i sigurnost da se Marija brine za nas.
Župnik župe sv. Jurja i Imena Marijina u zagrebačkoj Odri, vlč. Vladimir Cvetnić, predvodio je večernje misno slavlje na čast Gospe Karmelske. Uz njega su bili vlč. Željko Nestić i p. Stjepan Ivan Horvat, CPPS.
U uvodnim mislima vlč. Cvetnić je sve pozvao na radost zbog velikog slavlja svetkovine Kraljice Karmela i potaknuo prisutne da se stave pod Marijinu zaštitu, pod njezin plašt i okrilje: „Blagoslovljeni svi vi koji dolazite u Ime Gospodnje. Ovdje ste se sabrali u ovo svetište Majke Božje Karmelske. Došli ste iz domaće župe, iz susjednih naselja, iz našega grada… Većinom se mi ovdje fizički ne poznajemo, ali kad vas promatram, vidim da se osjećamo blizu, kao jedno srce i jedna duša. Povezuje nas duhovni vez, sveta vjera, krštenje i naša ljubav prema Majci Božjoj. Kad smo slušali kako Isus pod križem govori svojoj Majci: Ženo, evo ti sina, a Ivanu Evo ti majke, ja i ti osjećali smo se kao Ivan kojemu Isus daje Majku. Divan osjećaj vjere da smo Marijina djeca. Zato joj dolazimo s pouzdanjem, sa svojim srcem, s tugama, s teškoćama i stojimo pred njom govoreći: Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.“
Propovjednik je naglasio da je naš katolički kalendar okićen mnogim marijanskim blagdanima, no svaki blagdan ima poseban miomiris. Ovaj blagdan zvuči tako lirski, biblijski, poput ljepote gore Karmela, a Blažena Djevica Marija je ta ljepota i ures Karmela, Crkve i svijeta. Nju slavimo, njoj kličemo, njoj se izručujemo. Marija je pravi primjer, uzor kako se volja Božja sluša, kako se živi, kako se ostvaruje Kraljevstvo Božje koje je u nama. Trebamo se stoga trsiti živjeti po Božjoj volji, kako nas uči Marija koja širi svoj plašt i stavlja svu svoju djecu pod svoju zaštitu.
Homiliju je vlč. Cvetnić završio stihovima Dragutina Domjanića:
Dobra nam navek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.
Središnje i večernje misno slavlje animirale su lijepim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, uz orguljašku pratnju s. M. Kristine Jadanić. Večernjem misnom slavlju prethodila je Večernja Časoslova. Tijekom cijelog dana ispovijedalo je i do šest svećenika hodočasnike, a o. Danijel Čolo, OCD, primao je vjernike u Škapularsku bratovštinu.
