U subotu 17. svibnja karmelski su postulanti, predvođeni magistrom ocem Srećkom, posjetili grkokatolički samostan sv. Jozafata u Kucuri, u kojem žive i djeluju sestre službenice Blažene Djevice Marije. Prije posjeta sestrama imali smo privilegij sudjelovati na pjevanoj liturgiji bizantskog obreda.
Kucura je selo u općini Vrbas, u Južnobačkom okrugu Vojvodine. Danas ima malo manje od 4400 stanovnika, a oko pola njih su Rusini, pripadnici malenog istočnoslavenskog naroda koji je na ovo područje došao u drugoj polovici 18. stoljeća. Naime, tada je nakon odlaska Turaka s ovih prostora ostalo mnogo neiskorištene, a plodne zemlje, pa su austrougarske vlasti odlučile s područja današnje Slovačke naseliti u selo Kucuru pripadnike grkokatoličkog rusinskog naroda. Potomci tih doseljenika do danas su zadržali svoj vjerski i nacionalni identitet.
Grkokatolička crkva Uspenja (Uznesenja) Presvete Bogorodice prekrasna je barkona građevina čija je gradnja započeta 1792., a završena i posvećena je 1820. godine. Prisustvovali smo pjevanoj liturgiji svetoga Ivana Zlatoustog koju je predslavio župnik otac Vladislav Rac, a naš je magistar otac Srećko Rimac bio koncelebrant.
Nakon svete liturgije otac Vladislav poučio nas je o tome kako teologijske istine i katehetske svrhe određuju arhitekturu grkokatoličkih crkava. Na primjer, najzapadnija freska ona je Pada Adama i Eve, a crkva kroz povijest spasenja oslikanu na zidovima i stropu vodi oko i dušu prema istoku, na kojemu se nalazi ikonostas i, naravno, oltar sa svetohraništem.
Posljednja postaja na ovome izletu bio je posjet grkokatoličkom samostanu Svetog Jozafata, u kojem se nalaze sestre službenice Blažene Djevice Marije. Iako ih je inače tamo četiri, u trenutku našeg posjeta u samostanu su bile samo sestre Jevsevija i Sofija. Toplo su nas primile i pokazale nam kapelicu posvećenu svetomu Jozafatu, nadbiskupu i mučeniku, ubijenom zbog njegovog rada na jedinstvu kršćana, a čije se neraspadnuto tijelo danas čuva u bazilici sv. Petra u Rimu. Uz doručak nam je sestra Jevsenija opisala povijest i karizmu njihove kongregacije, koja danas broji oko 650 sestara koje se bave mladima, zdravstvom, brigom oko održavanja i ukrašavanja crkava te svime ostalim što je potrebno zajednicama u kojima se nalaze. Na odlasku sestra nas je Jevsenija otpratila ohrabrujućim riječima kako na svome putu samo moramo ostati usmjereni na Krista te da će nam iz te usmjerenosti doći sve ostalo što će nam trebati.
