Stoljetnica proglašenja blaženom svete Male Terezije i 150. obljetnica njenog rođenja bili su prigoda da Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa organizira zahvalno hodočašće sv. Tereziji od Djeteta Isusa od Svetog Lica u Francusku od 25. do 28. rujna 2023. Od svih triju grana Reda bosonogih karmelićana prisutnih u našoj Provinciji (redovnici, redovnice i Svjetovni red) sudjelovalo je 35 hodočasnika koje je logistički vodila i stručno animirala gospođa Dorotea Pečarić Fistrić, a duhovno pratio o. Dario Tokić. Ugodan smještaj malo udaljen od centra omogućio nam je izvrstan odmor i mogućnost sabiranja za prebiranje dojmova na koncu dana. A vozač Ciril bio nam je kao anđeo čuvar, što nam je ponajviše trebalo posljednjeg dana u Pariškom prometu.
Započeli smo sa svetom misom koju je predslavio o. Ivan Pleše u kripti velebne bazilike u Lisieuxu, kraj zemnih ostataka svetih Ljudevita i Zelije Martin, roditelja svete Male Terezije. Nastavili smo sljedeći dan u Karmelu kraj groba svete Male Terezije svetom misom koju je predslavio o. Zlatko Pletikosić i obilaskom s tumačenjima svih Terezijinih mjesta u Lisieuxu pod vodstvom s. Valerije, mjesnog vodiča koja živi u kongregaciji nadahnutoj činom prikazanja milosrdnoj ljubavi Božjoj svete male Terezije. Između ostalog nam je s podosta inzistiranja objasnila da u redovničkom prezimenu svete Male Terezije nema veznika „i“, te je stoga ispravno samo „od Djeteta Isusa od Svetog Lica“.
Treći dan smo započeli u Alençonu svetom misom koju je predslavio o. Petar Janjić u kapelici s predivnim pogledom na ložnicu bračnog para Martin, gdje se Terezija rodila, a njena majka Zelija četiri i pol godine kasnije umrla. Potom nam je s. Marija Katarina, iz još jedne karmelske kongregacije nadahnute naukom i životom svete Male Terezije, potanko prikazala detalje obiteljskog života obitelji Martin dok su još svi bili na okupu. Popodne je bilo slobodno u Lisieuxu za osobnu pobožnost i potrebe.
Posljednji dan je bio obilježen gustim prometom prema Parizu i u samom gradu, što smo sve strpljivo podnijeli nošeni na valovima dojmova Terezijine duhovnosti, a dragi Bog nam je omogućio uz pomoć dobrih ljudi da uza sve protivštine ipak slavimo svetu misu koju je predslavio o. Ivan Živković u Svetištu Naše Gospe od Pobjeda (ne jedne, nego mnogih pobjeda), gdje su u Terezijino vrijeme služene svete mise za Terezijino čudesno ozdravljenje prigodom doživljaja Marijinog osmijeha i gdje je na putu za Rim doživjela tako veliku Marijinu blizinu i prisnost, da je više nije mogla zvati ni majkom, nego samo mamom. Tu smo se u molitvi spomenuli i pokojnog o. Vjenceslava, karmelićanina i dugogodišnjeg asistenta Svjetovnog reda, na njegov imendan.
Hodočašće je završilo tamo gdje je Terezijino hodočašće u Rim započelo: u Bazilici Srca Isusova u Parizu, pred trajno izloženim Presvetim. Time nam Terezija poručuje tko je zapravo glavni u cijeloj njezinoj i našoj Povijesti (jedne duše), i tko je izvor i uvir svih naših stremljenja. Povratak u našu svakodnevicu tako smo shvatili – u duhu Terezijina hodočašća – kao novo hodočašće u potrazi za ostvarenjem svoga poziva u Crkvi i nemirnom društvu našeg vremena, kao što su nemirne bile stube i ulice oko Montmartrea i u cijelom Parizu.
Zahvaljujemo svim hodočasnicima na izvrsnoj suradnji i aktivnom sudjelovanju u stvaranju prijateljskog i molitvenog ozračja. Zahvaljujemo također i svima u organizaciji i provedbi hodočašća koje se nije susrelo ni s jednim ozbiljnim problemom. Mala Terezija koja nas je dovela k sebi i šalje nas okrijepljene našim svakodnevnim zadaćama, neka nas i dalje prati – kao što nam je naznačila sazviježđem Oriona na polasku natrag: „Moje ime je na nebu!“ – i neka nam izmoli Božji blagoslov i želju da ne budemo samo „napola sveti“.
