Susret braće neklerika naše Hrvatske karmelske provincije održan je od 16. do 20. listopada 2023. godine. Voditelj susreta bio je o. Anto Knežević. Temu susreta o. Anto je naslovio: „U dobru je lako biti dobar, u muci se poznaju junaci.“ Na susretu su bili br. Nikola Kuruc, br. Josip Alaga, br. Vladimir Vuković, br. Željko Bezić, br. Lovro Šterc, br. Alojzije Mihelić, br. Miroslav Marija Pejić, br. Josip Dunatov, br. Ivan Čičak i br. Leopold Katičić. Na susretu nije sudjelovao br. Boško Roguljić zbog obveza u Gospiću.

Voditelj je ovo bratsko druženje započeo molitvom, a zatim predavanjem o našem pozivu. Istaknuo je kako poziv brata ne smije biti poziv nekog drugog reda. Sve što činiš čini iz ljubavi. Važno je imati uzvišene ideale jer po njima se raste, a kad počneš sumnjati, padaš. Kakvu vezu ima sumnja i vjera? Nasuprot sumnje stoji vjera. Ako znamo da je Bog s nama, sve će izaći na dobro. Važno je ispitati motivaciju svoga služenja. S druge strane, sjetimo se riječi sv. Augustina: „Čovječe, nemoj ni pomisliti da možeš biti bez grijeha.“ Zatim, ohrabrujuće riječi psalmista: „Naša utvrda je Bog Jakovljev“ (Ps 46).  Nakon svakog nagovora braća su mogla iznijeti svoja razmišljanja.

U našem služenju važna je sabranost. Naši suvremenici se boje sastati sa samim sobom. Nemaju vremena za sebe. Zato je važna dobra nakana.

Molitva i rad – jedno bez drugoga ne ide. Ako se ovo zaboravi, postajemo najamnici. Sjetimo se kako je važno ne opravdavati se, što je svojstveno našoj naravi (da se branimo). Važno je ne pomiriti se sa svojim grijehom. A znanje bez ljubavi ubija.

Zatim je bilo govora o uskim vratima kroz koja trebamo proći (Iv 10,9). Svako odricanje na koje smo pozvani je ludost za ovaj svijet.

Na kraju je bilo govora o praštanju. Rečeno je kako Bog oprašta uvijek, čovjek ponekad, a narav nikada.

U četvrtak 19. listopada išli smo na izlet u Beč. S nama su krenula braća novaci s magistrom o. Petrom. Posjetili smo carsku palaču obitelj Habsburg. Vidjeli smo lijepe stvari, upoznali povijest careva i njihovih obitelji. Oni su na prvi pogled živjeli jako lagodno, no istodobno su imali dosta muke, obiteljskih nesreća i odgovornosti što su ih nosili u monarhiji. Ako se malo zastane i razmisli, koliko to sve koristi za vječni život? Ipak, iz te obitelji su izašle blažene duše: car Karlo, zadnji vladar Austro-ugarske monarhije i njegova supruga službenica Božja Zita.

Vođa puta je bio o. Petar koji je u dogovoru s o. Antom Kneževićem sve dobro organizirao. Za vrijeme pauze posjetila nas je gospođa Gordana Čekolj, inače vjerna posjetiteljica braće na Krku sa svojom obitelji. U toj pauzi okrijepili smo se i ukusnim sendvičima. Zatim smo u centru grada posjetili župnu crkvu za Hrvate, a potom predivnu katedralu sv. Stjepana koja se nalazi u blizini. Poslije toga smo se u jednom kafiću osvježili pićem, a osobito lijepim zajedničkim druženjem. Bogu hvala, imali smo lijep dan i dobar put. Zahvalni smo dobročinitelju koji je zajednicu pozvao na piće. Osobita zahvala ide zajednici u Grazu i o. prioru Vedranu na prijemu, služenju i druženju. Možemo reći kao što reče psalmist: „O kako je lijepo kao braća zajedno živjeti.“

Možda bi se moglo reći da smo mi braća bili na brdu Taboru, a onda je došao trenutak povratka svakog od nas u svoju zajednicu.

Zadnji dan našega susreta, kao i svaki dan, imali smo svetu Misu. Na zaključnom sastanku predloženo je da idući susret braće 2024. godine bude u Rimu.

Zahvaljujemo provincijalnom vodstvu koje nam je ovo sve odobrilo. Također velika zahvala o. Anti Kneževiću na trudu i ljubavi koje je uložio u svoju pripremu i predavanja za braću.

Svima vama, braćo, koji ste se trudili učiniti sve da nama bude dobro, neka sam Gospodin bude nagrada i poticaj za daljnja dobročinstva. Sve na slavu Božju!

 Do sljedećeg susreta, braćo, držite se! AVE MARIA!

br. Miroslav Marija Pejić