Nakon što je za Advent 2022. godine unutar naše karmelićanske crkve sv. Stjepana kralja u Somboru osposobljena kapela za slavlje svete mise svagdanom u zimskom periodu, odlučili smo kapelu posvetiti sv. Maloj Tereziji. Svakako je na to utjecala ljubav prema svetici, ali i obljetnice 2023. i 2025. godine. Razmišljali smo o slici koja bi resila kapelu i prihvatili smo ideju našeg o. Mate Miloša koji nam je pokazao jednu sliku koju sada imate pred očima.
Ova slika je freska u sakristiji bazilike (basilica minor) sv. Terezije od Djeteta Isusa kojom upravljaju naša braća karmelićani u Veroni (venetska provincija) u predjelu zvanom Tombetta. Sliku je naslikao slikar Agostino Pegrassi (1900.-1957.) Reprodukciju slike veličine 2,70 x 1,80 metara naslikao je akademski slikar Stjepan Albot iz Novog Slankamena u Vojvodini. Na blagdan svete Male Terezije, nakon devetodnevne molitvene priprave, slika je blagoslovljena za vrijeme večernjih pohvala Crkve uz sudjelovanje postulanata, vjernika i članova Svjetovnog reda bosonogih karmelićana iz Sombora, koji su prije toga molili krunicu te nakon blagoslova slavili svetu misu. Večernje pohvale i blagoslov slike predvodio je prior o. Stjepan Vidak, a svetu misu je predslavio suprior i magistar postulanata o. Srećko Rimac. Pjevanje pjesama koje je napisla svetica – Samo ovaj dan, Nježni lijere i Presvetom Srcu – uz gitarsku pratnju Emila Antunića predvodile su Ivana Butković, Nikoleta Pap i Danijela Jurišić. Nakon svete mise bio je blagoslov djece i ruža koje su vjernici ponijeli kućama, a moglo se iskazati i štovanje relikviji sv. Male Terezije.
O svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga lica na katehezi na općoj audijenciji 6. 4. 2011. rekao je pokojni papa Benedikt XVI.: „Povijest jedne duše je, naime, divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu.“
Zbog toga slika nije portret svetice, nego je u središtu Isus, raspeta Ljubav. Slika prikazuje njen doživljaj pod križem koji opisuje u Rukopisu A: „Gledajući jedne nedjelje sliku našega Gospodina na križu, dirnula me krv koja je kapala iz jedne od njegovih božanskih ruku. Osjetih veliku žalost misleći na to kako je ta krv kapala na zemlju, a da se nitko nije požurio da je pokupi, i ja odlučih da ću u duhu stalno biti podno križa da hvatam božansku rosu koja je tekla s njega, shvaćajući da ću je tada morati rasipati na duše…“ (Povijest jedne duše, Glas Koncila, Zagreb 2005., str. 98.).
Kako će ona tu božansku rosu iskoristiti? „Eto, ja sam dijete Crkve… Ali kako će ono zasvjedočiti svoju ljubav, kad se ljubav dokazuje djelima? Eto, malo će dijete bacati cvijeće, napunit će njegovim miomirisima kraljevsko prijestolje, pjevat će svojim srebrnastim glasom pjesmu ljubavi… Da, ljubimče moj, tako će se istrošiti moj život…“
„Ja nemam drugog sredstva da Ti dokažem svoju ljubav nego da bacam cvijeće, to jest da ne propustim nijednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da ih činim iz ljubavi… Hoću da trpim iz ljubavi i dapače da se radujem u ljubavi; zato ću bacati cvijeće pred Tvojim prijestoljem, neću proći ni kraj jednog cvijeta a da mu ne skinem latice za Tebe… Zatim ću, bacajući cvijeće, pjevati (a može li se plakati vršeći tako radosno djelo?), pjevat ću i onda kad budem morala brati cvijeće usred trnja, i moja će pjesma biti toliko skladnija koliko trnje bude veće i oštrije.“
„Isuse, što će ti moje cvijeće i moje pjesme? … Ah, znam to dobro: ta mirisava kiša, te krhke i bezvrijedne latice, te pjesme ljubavi najmanjega od svih srdaca veselit će te; da, te sitnice pružat će ti veselje, izmamit će smiješak slavnoj Crkvi; ona će pokupiti moje latice što sam ih iz ljubavi pootkidala, stavit će ih na tvoje božanske ruke, o Isuse, i tako će ta Crkva nebeska, hoteći se igrati sa svojim malim djetetom, također bacati to cvijeće, pošto ono od tvoga božanskog dodira prima neizmjernu vrijednost, bacat će ga na trpeću Crkvu da u njoj ugasi plamen, bacat će ih na vojujuću Crkvu da joj donese pobjedu!“ (Povijest jedne duše, Glas Koncila, Zagreb 2005., str. 189.-190.)
Zahvalni smo dragom Bogu i sv. Maloj Tereziji što smo uspjeli realizirati ovaj projekt. Neka na sve nas sipa ruže, božansku rosu, i neka ne prestane svoje nebo provoditi čineći dobro na zemlji.
Sveta Mala Terezijo, moli za nas!
