U srijedu 18. prosinca karmelski postulanti predvođeni magistrom o. Srećkom krenuli su na jednodnevni izlet. Prva točka je bio Beli Manastir, gdje nas je dočekao naš brat iz Svjetovnog reda Edo Jurić (br. Ivan od Božjeg Milosrđa) i njegova supruga Marijana. Za početak razgledavanja mjesta posjetili smo crkvu sv. Martina biskupa u kojoj djeluju salezijanci. Crkva je sagrađena 1777. godine, a tijekom 1991. doživjela je nekoliko pokušaja uništenja, da bi u konačnici 1993. bila potpuno srušena. Obnovljena je kao sakralno-memorijalni spomenik te je odlukom Ministarstva kulture proglašena nacionalnim spomenikom. Pred oltarom smo zapjevali „Zdravo budi, Marijo“ te se pomolili za sve stradale u Domovinskom ratu kao i za obraćenje svih živućih koji su činili zlodjela.

Sljedeća točka bio je Etnološki centar baranjske baštine, čuvar povijesno-kulturne baštine etničkih skupina na području Baranje u razdoblju od 19. do 20. stoljeća. Razgledavajući smo uronili u to povijesno doba te se upoznali s narodnim nošnjama, radnim alatom toga kraja i doba te mnogim drugim povijesnim dobrima.

       Krenuli smo potom u svetište Marijađud u Mađarskoj. Ovo marijansko svetište jedno je od najstarijih u Mađarskoj. Nalazi se 25 kilometara južno od grada Pečuha, podno planine Tenkes. U ovome prekrasnom svetištu pred sam kraj 17. stoljeća zabilježena su mnoga Gospina ukazanja. Legende pak kažu da je Gospin kip postavljen još prije doseljavanja Mađara za vrijeme Slavena, a mjesto je bilo pod zaštitom Majke Božje od izvora. Svetište je od 1689. godine dano na brigu franjevcima. Sadašnji milosni kip Majke Božje dar je pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa iz 1713. godine. Povodom mnogih ozdravljenja, papa Pio V. 31. 5. 1805. godine Marijađud proglašava svetištem i dodjeljuje mjestu privilegij organiziranja proštenja. Godine 1950., nakon što je tadašnja vlast odredbom ukinula redovništvo, brigu o svetištu preuzimaju svjetovni svećenici. 2008. godine papa Benedikt XVI. dodjeljuje svetištu titulu manje bazilike, što donosi nove mogućnosti za djelomični i potpuni oprost. Zavjetna crkva ima iznimno bogat interijer, a uz nju se nalazi vanjski oltar te postaje Križnog puta. Nakon povijesnog i kulturološkog upoznavanja svetišta, u crkvi smo izmolili službu čitanja te molitve reda i preporučili se Majci Božjoj. Potom smo razgledali vanjski dio crkve i ostatak svetišta te ispunjeni mirom krenuli nazad u Lijepu Našu.

Po povratku u Beli Manastir gospođa Marijana nas je upoznala s radom udruge Prijatelja svetog Martina  koja djeluje od 2014. godine te se tako više od 10 godina uspješno brine o potrebitima. U prostorijama udruge nalazi se socijalna trgovina, ured zaposlenika, besplatni vešeraj za sve korisnike, prostorija s odjećom za potrebite te radionica u kojoj se proizvode razni proizvodi poput krunica koje se prodaju, a prihod je namijenjen siromasima. Zadivljeni silnim trudom svih volontera i njihovom toplinom prema potrebitima podosta smo toga upili te okrijepljeni svime viđenim i poklonima same udruge, vratili smo se u Sombor.