Izlet postulanata u Bođane i Bač

U utorak 21. siječnja, na spomendan sv. Agneze, postulanti predvođeni magistrom o. Srećkom krenuli su na jednodnevni izlet. Za početak vožnje zagrijali smo se radosnim i svjetlosnim otajstvima krunice.

Nakon ugodnog putovanja stižemo na prvo odredište: pravoslavni manastir Bođani u Bačkoj. Stigavši, krenuli smo u razgledavanje crkve koja je posvećena Prikazanju Blažene Djevice Marije. Pronalazimo jednoga od tri monaha koji tu žive. On nam velikodušno izlazi u susret te nam opširno razlaže povijest crkve i manastira. Prema zapisima manastir je sazidan u studenom 1478. godine. Na mjestu današnje crkve je bio izvor pitke vode. Prema predaji, povod izgradnje bio je taj da se je trgovac imenom Bogdan iz Dalmacije, prolazeći tim krajem zavjetovao Bogorodici da će u njezinu čast na tome mjestu podignuti crkvu ukoliko ozdravi od bolesti očiju umivši se na tom izvoru. Po njemu je i mjesto dobilo ime Bođani. Crkvu krase brojne prekrasne ikone te freske koje je oslikao slikar iz 18. stoljeća Hristofor Žefarović. Posjetili smo i suvenirnicu u kojoj smo kupili tamjan koji monasi vlastoručno izrađuju te vidjeli ostale proizvode poput meda, propolisa, ikona i dr. Zahvalni, pozdravljamo se s monahom imajući pri tome na pameti da se nalazimo u osmini za jedinstvo kršćana te odlazimo u Bač.

U Baču nas dočekuje fra Josip Špehar i njegov suradnik g. Andrija. Fra Josip, koji je kao hodajuća enciklopedija, proveo nas je kroz franjevački samostan te crkvu kako fizički, tako i povijesno i duhovno. Na mjestu današnjeg samostana nekada je bila starorimska katedrala. 1169. godine križari, vitezovi iz reda Kanonika svetog Groba jeruzalemskog (ivanovci), podigli su današnji samostan i crkvu. Treba istaknuti kako su 1529. Turci ovu gotičku crkvu pretvorili u džamiju, a poslije 1688. vraćena je opet u prijašnje stanje. Od toga doba ostao je mihrab, niša u zidu okrenuta prema Meki, koji su fratri sačuvali.

U samostanu se nalazi ikona Gospe Radosne koju su 1688. sa sobom donijeli bosanski franjevci koji su naslijedili ivanovce. Prilikom renoviranja samostana, majstori su skidanjem žbuke naišli na očuvanu fresku koja prikazuje mrtvog Krista, nakrivljenog nalijevo, dio križa, Bogorodicu u tamnocrvenoj odori te monogram ICXC. Na osnovi toga stručnjaci su zaključili da se radi o bizantskoj freski, a datirali su je u razdoblje između polovice 13. do polovice 14. stoljeća. Samostan posjeduje i veću zbirku baroknih slika i skulptura iz 18. stoljeća, a u knjižnici se nalaze vrijedna djela napisana u razdoblju od 15. do 20. stoljeća. Ovaj poviješću iznimno bogat samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije 2001. godine je proslavio 700. obljetnicu dolaska franjevaca u Bač. U samostanu se nalazi bogata zbirka nošnji Hrvata Šokaca i Bunjevaca. Fra Josip nam je vrlo stručno objasnio njihovo porijeklo i nijanse koje su karakteristične za svako pojedino selo.

Pozdravljamo se s fra Josipom te zahvaljujemo na gostoprimstvu i svemu izloženome te nastavljamo dalje. Vrijeme je ručka kojim nas je velikodušno počastio preč. Marinko Stantić, župnik župâ Bač i Plavna te dekan Bačkog dekanata. Nakon što smo se okrijepili, otišli smo do bačke srednjovjekovne tvrđave. Smatra se da je nastala u 14. stoljeću i sada je spomenik kulture. Nakon kratkog predavanja iz povijesti, odlazimo u župnu crkvu posvećenu Svetome Pavlu u kojoj preč. Marinko djeluje. Inače preč. Marinko je osnivač Festivala hrvatskih duhovnih pjesama „Hosana Fest“ koji se održava redovito svake godine posljednjih 19 godina u Subotici.

Stigli smo do župne crkve Sv. Pavla koja je 2023. proslavila 250. obljetnicu. Bač je kao crkveno središte prvi put zabilježen još u 5. stoljeću. Neki povjesničari smatraju da je ovdje nadbiskupiju osnovao sv. Metod. Sv. Ladislav je 1090. godine u Baču utemeljio sjedište nadbiskupije i prvostolni  kaptol. Od 1135. godine, kada je Bačka nadbiskupija personalno ujedinjena s Kaločkom, te idućih 700 godina Bač je dio nekadašnje velike Kaločko-bačke nadbiskupije, a crkva u Baču bila je jedno od dva sjedišta nadbiskupa i kaptola. Godine 1766. kaločki nadbiskup povjerio je dušebrižništvo biskupijskim svećenicima, a sebe imenovao župnikom. Kamen temeljac sadašnje crkve blagoslovljen je 11. srpnja 1773., a završena je 12. studenog 1780. godine. Riječ je o spomeniku kulture, prostranoj jednobrodnoj baroknoj građevini s tornjem visokim 60 metara.

Ovo bogato razgledavanje završavamo zajedničkom molitvom službe čitanja te molitvama reda. Zahvaljujemo preč. Marinku Stantiću na gostoprimstvu te, okrijepljeni što povijesnim, što duhovnim stvarnostima, polazimo za Sombor. Ovaj iznimno bogat, od Boga darovan izlet zaključujemo sa žalosnim i slavnim otajstvima krunice.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.