Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, u ponedjeljak 10. veljače 2025. sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su blagdan njihovog utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca.
U nadahnutoj homiliji, p. Barić je usporedio središnju poruku ove jubilejske godine, Nadu, s nadom u životu bl. Alojzija Stepinca.
Tako je između ostalog rekao da je nada očekivanje nečega što će se tek dogoditi. Vjera je više vezana uz sadašnjost. Dakle, vjera je tu, a nada se tek treba ostvariti. Nada je više usmjerena na budućnost, a budućnost je u Božjim rukama.
„Možemo samo zamisliti s kakvom je živom nadom bio prožet kardinal Stepinac boraveći u zatvoru u Lepoglavi. Tamo je proveo 5 godina, i nije klonuo duhom, dapače bio je izuzetno vrijedan, pobožan i strpljiv. Poznata je njegova rečenica: ‘Drži nas vjera u Boga, koji nikada ne napušta onih koji se u Njega uzdaju. I, što su veće nevolje, to čvršće mora biti naše pouzdanje u Njega.’ Tako je to i u našem životu. Kada prolazimo kroz teške i gorke nevolje, čini nam se kao da Boga nema, kao da Bog ne vidi našu nevolju. To su časovi kada trebamo buditi našu nadu u Njega“, naglasio je propovjednik.
Blaženik u svojoj Oporuci zapisao ove riječi:
„Čuvajte neograničeno pouzdanje u Boga. Daleko od vas svaki pesimizam i svaka malodušnost. Ja mislim da dragoga Boga najviše vrijeđamo premalenim pouzdanjem u njegovu moć i dobrotu.“
Čovjek koji se nada, vjeruje da je Bog Gospodar vremena, da je vrijeme u Božjoj ruci i da je vrijeme sluga Božji, rekao je p. Zdravko.
Istaknuo je da Kardinal u zatvoru nije klonuo duhom i da nije izgubio nadu. Bio je izuzetno vrijedan i kreativan: radio je u stolariji i osobno izradio 30-ak noćnih ormarića, raznih klupa i stolova, dok su mu zatvorenici napravili drveni oltar na kojemu je dnevno slavio sv. Misu u svojoj ćeliji.
Iako je mogao slaviti sv. Mise, čitati i prevoditi duhovne knjige, ipak je bio u potpunoj izolaciji i podvrgnut trajnim ponižavanjima.
Kada mu je Nuncij došao u posjetu i prenio mu riječi duhovne podrške Svetoga Oca, izjavio je: „Spreman sam, ako je potrebno, ostati ovdje u zatvoru ne samo 16 godina prema presudi, nego 60 godina, ako bi to bilo potrebno za vjeru u svojoj voljenoj domovini.“
Blaženik je iz lepoglavskog zatvora premješten na izdržavanje kazne u Krašić 5. prosinca 1951., a sa sobom je donio nekoliko svezaka spisa, o čemu nam svjedoči i krašićki župnik Josip Vraneković. Bilo je tu 17 svezaka prevedenih života svetaca, 84 propovijedi o Blaženoj Djevici Mariji, zatim propovijedi o Srcu Isusovu, te homilije prema evanđelju za sve nedjelje i blagdane u godini. Sastavio je i zbirku Propovijedi za svećenike prema Litanijama sv. Josipa, te knjigu koju je preveo s francuskog jezika Bilješke o djetinjoj pobožnosti svete Terezije od Djeteta Isusa k Ocu nebeskome.
Kardinal je u jednoj od svojih propovijedi zapisao da se nada temelji na vjernosti Bogu, jer on ne laže; zatim na božanskom sveznanju, kojemu ništa ne može promaknuti, te na Božjoj svemogućnosti, koja je uvijek gospodar svega.
P. Barić je zaključio homiliju Stepinčevim citatom:
„I ova oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek. Velik je Bog, samo Bog je velik. Bog bitke nikada ne gubi. Treba imati pouzdanje u Boga i moliti ustrajno. Gospodin zna kad je pravi čas da pomogne! Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni.“
„Dragi vjernici, u Psalmu 39 zapisana je ova molitva: Čemu da se nadam Gospodine? Sva je moja nada u Tebi“, istaknuo je kao završnu poruku svoje homilije propovjednik.
Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom Blaženiku „Tvoj te narod“, čiji je tekst napisao biskup Ivan Ćurić, a glazbu vlč. Dejan Bubalo.
Tradicionalni susret s hodočasnicima iz Splita, štovateljima bl. Alojzija Stepinca, ni ove godine nije izostao, na obostranu radost i duhovno-molitvenu podršku.
