Prije stotinu godina: Veličanstveni obred kanonizacije sestre Terezije od Djeteta Isusa

Iz dnevnog lista „La Croix“ od 19. svibnja 1925.

Napisao: François Veuillot

Prije ceremonije

Jutro ugodne blagosti bilo je uvod u kanonizaciju sestre Terezije od Djeteta Isusa. U Borghu, na Trgu svetog Petra i susjednim trgovima, kuće su bile ljupko ukrašene spiralama od umjetnih ruža.

Već od 6 sati mnogi su ljudi čekali pred vratima bazilike. Oko 7 sati dvorište svetog Damaza ispunile su blistave fanfare palatinskih gardista koji su se postrojili uz zvuk pontifikalne himne. Unutar Vatikana monsinjor Respighi je sa svojom uobičajenom preciznošću dovršio posljednje pripreme za redoslijed povorke.

Ubrzo kardinali stižu u dvoranu dei Paramenti. Vidimo kako prolazi kardinal Vannutelli, iznenađujuće uspravan i živahan, unatoč svojih 86 godina; kardinal Bourne iz Londona; kardinal Dougherty iz Sjedinjenih Država; kardinal Tosi iz Milana, koji je, kao i kardinal di Belmonte, i sam iskusio Terezijin moćni zagovor.

Oko 8:30 33 kardinala i 200 nadbiskupa i biskupa okupljeno je u Sikstinskoj kapeli. Nekoliko trenutaka kasnije Pio XI. stiže odjeven u plašt i klekne, u dubokoj sabranosti, na faldistorium. Sveti Otac započinje Ave maris Stella, čije strofe izmjenjuju pjevači izvan Sikstine i oni u pjevalištu.

U 9:15, s mitrom na glavi, Pio XI. se podiže na sedia gestatoria, držeći svijeću u lijevoj ruci, u marami od bijele svile obrubljene zlatom. Nakon što se poklonio Presvetom Sakramentu izloženom u kapeli Pauline, Sveti Otac se ponovno podiže na sedia gestatoria i tako silazi niz kraljevsko stubište, dok se strofe Ave Maria zvonko uzdižu oko njega.

U predvorju bazilike prizor poprima neusporedivu veličanstvenost. Iznad glave Svetog Oca širi se baldahin, flabeli ga uokviruju, a na prolaz Pape uzdiže se klicanje mnoštva koje ga je uočilo.

Procesija

Već je pola sata kako duga procesija prethodi dolasku Svetog Oca u blistavo osvijetljenoj bazilici u kojoj se prikuplja mnoštvo. Pljesak se oduševljeno i spontano pojavio kada je veliki barjak svima pokazao ljupku sliku Terezije od Djeteta Isusa.

Ništa ne može dočarati žarku pobožnost kojom hodočasnici iz raznih naroda i hodočasnici iz Francuske odgovaraju svojim pljeskom, kličući i mašući rupčićima, na blagoslov koji im Pio XI. dostojanstveno udjeljuje, polažući nježno na svaku njihovu skupinu očinski pogled.

Svjedočit ćemo sličnoj sceni kada oko 13:30 Papa ponovno prođe na sjedaljki bez baldahina i kada, nježnom pažnjom, unatoč umoru od duge ceremonije, uspori povorku s nekoliko zaustavljanja kako bi omogućio svim svojim sinovima da uživaju u bliskosti njegove prisutnosti.

U poniznosti svoje molitve, poglavar Crkve dovršava pripremu svoje duše za čin koji jedino on na zemlji može izvršiti. No kada je sjeo na prijestolje, njegovo univerzalno prvenstvo dolaze iskazivanjem poslušnosti posvjedočiti crkveni dostojanstvenici: najprije kardinali, zatim patrijarsi, primasi, nadbiskupi i biskupi, opati nullius, opći opati i pokorničari.

U tom trenutku poglavar Crkve izgleda neusporedivo veličanstveno. Uz njega su dva kardinala đakona, malo ispod princ asistent na prijestolju, zatim, na stupnjevima prijestolja, 12 nadbiskupa i biskupa, asistenata na papinskom prijestolju; ispred njega, s obje strane apside, kardinali, i iza njih, nadbiskupi i biskupi…

Oko prelazi od tih mitri do tribina, gdje se članovi diplomatskog zbora – danas tako brojni – pojavljuju u svojim blistavim odijelima. Predstavnik Francuske je tamo, hvala Bogu! Je li se moglo zamisliti da na pet kanonizacija koje slave pet sinova Francuske bude odsutan francuski veleposlanik?

Tribina kraljevskih obitelji, tribina obitelji Pape, tribina obitelji one koja će uskoro biti sveta Terezija od Djeteta Isusa i gdje će biti pobožna dama koja je jednog dana držala u naručju malu Tereziju Martin, tribina postulature zasijana bijelim plaštevima sinova Karmela, braće nove svetice. Cijela Generalna kurija je tamo sa 70 otaca Generalnog kapitula koji se upravo sastao.

Rastresen pogled uživao bi u raznobojnosti uniformi plemenitih gardista, švicarskih gardista, papinskih žandara koji ocrtavaju krug oko središnjeg oltara, a čija se linija nastavlja s malim vojnicima palatinske garde. Ali, u tom trenutku, druga će misao zaokupiti sve umove: iščekivanje kanonizacije.

Kanonizacija

Pio XI. je završio svoju molitvu klečeći u apsidi. Primio je poslušnost kardinala koji su sjedili na prijestolju, čiji baldahin, po njegovoj izričitoj volji, ostavlja cijelu katedru svetog Petra potpuno otkrivenom pod slavom gdje zrači simbolički prikaz uzvišenog Trojstva.

Kardinal Vico stoji ispred njega. Konzistorijalni odvjetnik Jaccucci traži kanonizaciju. Monsinjor Sebastiani odgovara u ime Pape. S kolikim je žarom Papa spreman slaviti sestru Tereziju od Djeteta Isusa pokazuju i ove njegove riječi:

„Svakako je jedinstvena činjenica da se, dvije godine nakon njezine beatifikacije, karmelićanka iz Lisieuxa može uvrstiti među svece, ali tko bi se tome čudio pri pomisli na mnoštvo milosti i čuda dobivenih u ove dvije godine njezinim zagovorom? Zaista se mora reći da je, uslišavajući molitvu koju je izrekla njegova zaručnica s pouzdanom dječjom nježnošću, Krist htio ostvariti obećanje koje je na svojoj bolesničkoj postelji i sasvim blizu izdahu duše dala da će prosuti po zemlji mističnu kišu ruža čim stigne u nebeski stan. Može se vidjeti kako se od tada proširila cijelim svemirom slava one koja je provela svoj život u tami, skrivena, nepoznata svijetu. Knjiga koju je sestra Terezija, po nalogu svoje poglavarice i sestre, sastavila o vlastitom životu u jasnoj ljepoti svog materinjeg jezika kako bi opisala svoj put duhovnog djetinjstva, nije samo u svačijim rukama, već prožima svojom slatkoćom srca ljudi najudaljenijih od kršćanskog savršenstva. Mnogi od njih su se obratili čitajući tu knjigu i ostali učvršćeni u Kristovoj ljubavi.“

Sveti Otac je završio. Uvjeren je zapravo da će kanonizacija sestre Terezije dovesti mnoge vjernike do toga da pođu lakšim putem koji je ona naznačila i da postanu poput njezinih učenika. Međutim, dodao je, treba moliti prije nego što se nastavi s ovim svečanim činom.

Kada su litanije svih svetih bile završene te nakon molbe požurnice, Papa ponovno otpočinje molitvu i otpjevan je Veni Creator, a monsinjor Sebastiani je kratko odgovorio na treću molbu da će Sveti Otac odmah izreći odluku koja će Tereziju ubrojiti među svece.

„Ustanite svi dakle“, doreče: „Petar će govoriti kroz usta Pija.“ To je trenutak neizrecive svečanosti. Pred kardinalima i biskupima koji stoje, Njegova Svetost Pio XI., sjedeći s mitrom na glavi, naučitelj sveopće Crkve, izrekao je obrednu formulu:

„Na čast Presvetog Trojstva i svake božanske Osobe, za uzvišenje katoličke vjere i napredak kršćanske vjere, autoritetom našega Gospodina Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla, nakon što smo zrelo razmislili i više puta zazvali Božju pomoć, savjetovavši se s našom časnom braćom kardinalima Svete Rimske Crkve, patrijarsima, nadbiskupima i biskupima prisutnima u gradu, Mi proglašavamo svetom blaženu Tereziju od Djeteta Isusa, definiramo je takvom, upisujemo je u katalog svetaca i odlučujemo da će se svake godine na dan njezina rođendana za nebo, to jest 30. rujna, njezinog spomena pobožno prisjećati cijela Crkva. U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen.“

Te Deum je tada ispunio neizmjernu baziliku više nego ljudskom radošću. Kada je Namjesnik Isusa Krista po prvi put otpjevao molitvu svetoj Tereziji od Djeteta Isusa, činilo se da kratki ali žarki pljesak prenosi zahvalnost kršćanskog naroda općem Prvosvećeniku.

Bilo je 10:40 kada je kardinal đakon, Presvijetli Ehrle, izrecitirao Confiteor, u kojem je ime svete Terezije, slijedeći obred, umetnuto nakon imena apostola Petra i Pavla, prije papinskog blagoslova.

Papinska misa

Ubrzo je trebala započeti svečana pontifikalna misa, čiji će Introit, Gradual, Ofertorij i Comunio izvoditi u gregorijanskom napjevu impozantan zbor sjemeništaraca, osobito učenici Francuskog sjemeništa. Pio XI. je za ovu misu htio odjenuti prekrasnu albu, koju je darovala Francuskinja, grofica de Grammont d’Aster, neusporediv rad na kojem su prizori iz života svetog Petra prikazani vezom na engleskoj čipki.

Papa izgovara homiliju

Nakon evanđelja, Pio XI. je u homiliji koju je izgovorio sjedeći na prijestolju izrazio svoju zahvalnost Bogu za utjehu koja mu je dana da kao prvu uvrsti u red svetaca djevicu koju je, također kao prvu, na početku svog pontifikata, uzdigao na čast blaženice, nju koja je prakticirala duhovno djetinjstvo, neodvojivo od velikodušnosti.

Papa također zahvaljuje Bogu što može, kao Namjesnik Njegova jedinorođenog Sina, ponoviti i usaditi svima s ove katedre istine vrlo spasonosnu Učiteljevu poduku. Uzvišeni govornik ponovno je ispričao scenu u kojoj je Isus izjavio svojim učenicima: „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“

„Da bi temeljito proniknula ovaj evanđeoski nauk, nova svetica Terezija unijela ga je u praksu svog svakodnevnog života. I ovaj put duhovnog djetinjstva, koji je riječima i primjerom prenijela novakinjama u svom samostanu, prenijela je i ostatku svijeta svojim spisima. Oni su se proširili posvuda, i nitko ih nije pročitao a da nije bio zanesen i da ih nije pročitao nekoliko puta s najvećim užitkom i s duhovnom koristi. Ova posve iskrena mlada djevojka, koja je procvjetala u zatvorenom vrtu Karmela, izrazila je u sebi živu sliku Djeteta Isusa čije je ime pridružila svom imenu. Tko god štuje Tereziju, štuje i hvali u isto vrijeme bez sumnje božanski primjer koji je ona reproducirala u sebi.“

Papa je tada izrazio uvjerenje da će se u dušama kršćana roditi sveta žudnja prema ovom duhovnom djetinjstvu, koje se sastoji u stjecanju osjećaja i izvršavanju, vježbanjem ove vrline, onoga što dijete osjeća i čini sasvim prirodno. Pokazao je savršenstvo kojim je sestra Terezija uspjela doći do toga do te mjere da se činilo da posjeduje anđeosku prirodu, a ne ljudsku. Stoga se ne treba čuditi ako se u njoj obistinila Kristova riječ: „Tko se ponizi kao dijete, najveći je u kraljevstvu nebeskom.“

Stoga se svidjelo božanskoj dobroti, nastavio je, da je obdari i obogati doista iznimnim darom mudrosti. U podukama iz vjeronauka Terezija je crpila čisti nauk vjere; u zlatnoj knjizi Nasljeduj Krista, asketski nauk; mistiku u djelima svoga oca, svetog Ivana od Križa. Također je hranila svoj duh i srce ustrajnim razmatranjem Svetih pisama, ali upravo joj je ovaj duh istine otkrio i očitovao ono što obično skriva od mudrih i razboritih i otkriva malenima, „jer, kako svjedoči naš neposredni prethodnik, znanost o stvarima odozgo bila je tako savršena u Tereziji, da je mogla drugima zacrtati siguran put spasenja.“

Papa je govorio o žaru ljubavi koju je u Tereziji zapalilo ovo obilno sudjelovanje u božanskom svjetlu i božanskoj milosti. Malo prije nego što je napustila ovaj život mogla je iskreno priznati da nije ništa dala Bogu osim svoje ljubavi i odlučnosti da radi samo iz ljubavi prema Isusu, kako bi mu ugodila, utješila Njegovo presveto Srce i pribavila vječno spasenje dušama da bi mogle vječno ljubiti Krista.

Imamo jasan znak da je to počela činiti čim je stigla u nebesku domovinu u mističnoj kiši ruža koju je, prema naivnom obećanju izrečenom još za života, već darom Božjim prosula po zemlji i koju nastavlja prosipati.

Uzvišeni govornik izrazio je želju da svi vjernici oponašaju Tereziju. „Ako se ovaj put duhovnog djetinjstva proširi“, zaključio je, „lako je vidjeti koliko će se olakšati obnova ljudskog društva koju smo od početka našeg pontifikata, a posebno proglašavanjem jubileja, sebi postavili kao program. Stoga usvajamo molitvu kojom je sveta Terezija od Djeteta Isusa zatvorila dragocjenu knjigu svog života: ‘Molimo Te, o dobri Isuse, da spustiš svoj božanski pogled na veliki broj malih duša i da izabereš malu legiju žrtvenih duša na zemlji dostojnih Tvoje ljubavi.’“

Dekoracija

Unutrašnjost bazilike nudi prizor najvećih svečanosti Crkve. Poznate draperije od grimiznog damasta obrubljenog zlatom Aleksandra VI. urešuju arhivolte i padaju duž pilastara. Vijenci cvijeća i lišća ukrašavaju niše divovskih kipova svetih osnivača kojima će se uskoro pridružiti oni Ivana Eudesa, Madeleine Postel i Sophie Barat, čija je kanonizacija blizu. Od transepta do dna apside prava je čarolija svjetla. Nekoliko stotina električnih lustera ocrtava arkade ili visi u svjetlosnim grozdovima duž stupova i baze kupole oko oltara ispovijedi. Ispred oltara, koji je ukrašen najbogatijim ukrasima, vidi se ogromna košara ruža, na tisuće kojih su brojne katoličke kongregacije i udruge poslale u Vatikan.

Zvučnici

Prvi put su dva zvučnika postavljena unutar bazilike kako bi golema publika mogla pratiti različite faze ceremonije. Također je prvi put da je unutrašnjost bazilike ostala osvijetljena cijeli dan, kao i tijekom ceremonije, te da je bazilika ostala otvorena vjernicima do zalaska sunca.

Večer

Navečer je bazilika svetog Petra bila sjajno osvijetljena s nekoliko tisuća baklji. Ogromna masa svijeta nagomilala se na Trgu svetog Petra i na najvišim točkama grada kako bi promatrala prizor. Ovaj događaj, koji se nije dogodio od 1870., ostavio je vrlo snažan dojam na brojne hodočasnike koji su pridošli.

Bilo je živo do kasno u noć. Gust promet automobila, kočija i tramvaja koji su prevozili hodočasnike ispunjavao je ulice, kao i ogromna gužva.

Okolica svetog Petra bila je sjajno osvijetljena i nudila je veličanstven prizor. Bezbrojne baklje iscrtavale su konture impozantne mase bazilike i kolonade trga svetog Petra i osvjetljavale nebo.

Nijedan incident, čak ni najmanji, nije poremetio slavlje.

U Lisieuxu

Među štovateljima svete Terezije od Djeteta Isusa koji nisu mogli prisustvovati veličanstvenim događajima u Rimu, ali su sudjelovali u radostima i uzbuđenosti Karmela u Lisieuxu, dan 17. svibnja 1925. bit će zapamćen kao jedan od najsjajnijih i najdubljih.

Povezati se s proslavama kanonizacije u ovom samostanu koji je bio tabernakul njezine svetosti, u podnožju ovog svetišta koje čuva njezine relikvije, pokraj ove rešetke iza koje se osjeća prisutnost njezinih sestara, u ovoj kapeli zasićenoj njezinim milostima i vrlinama, znači istovremeno nazrijeti sjaj njezine proslave u ogledalu smanjenih dimenzija, ali savršene jasnoće, i sjediniti se s onim što je najveće u njezinom trijumfu, jer nije li ono što je najveće u ovom procvatu slave prividna malenost zametka iz kojeg je potekao?

No zaustavljam se. Želeći izraziti nadljudske radosti ovog dana, ispunili bismo stupce – a ne bismo ništa rekli. Jednostavno rezimirajmo činjenice u dvije riječi.

Od zore, val hodočasnika udara o rešetke Karmela i, jedva što se otvoriše vrata, preplavljuje svetište. Mise se nižu, a podijeljeno je više od 1500 pričesti.

U 9:30, pred mnoštvom koje se prelijeva izvan crkve, održava se svečana služba. U zboru prelata i svećenika, monsinjor Nussbaum, biskup Marquettea, i monsinjor Stadelman, nacionalni ravnatelj Svetog Djetinjstva u Sjedinjenim Državama, predstavljaju, s četiri rektora iz Saint Louisa, ovu veliku američku Republiku gdje je Mali Cvijet toliko voljen. Prati ih župnik iz Nizozemske i mladi kapelan iz Kanade, a potonji će vršiti službu djeteta zbora; dva kanonika iz Bayeuxa, uključujući opata Pitroua, bivšeg kapelana Karmela, delegati su biskupa koji je otišao u Rim.

U publici, u prvom redu, gospođa La Néelle, rođena Jeanne Guérin, bliska rođakinja svetice i njezina susjeda iz djetinjstva sjede pored obitelji Amerikanaca. Oko skromne redovnice iz Francuske okupila se gotovo minijatura Društva naroda.

Nakon pjevanja litanija svetih i Veni Creator, u jedinstvu s obredom u Svetom Petru, francuski svećenik slavi u isto vrijeme kad i Sveti Otac u Rimu misu svetice. Taj je svećenik opat Castel, brat redovnice koja je prisutna skrivena iza rešetke, a koja je bila duhovna kćer svete Terezije; pomažu mu otac Jérôme iz reda karmelićana, i otac Brottier koji istovremeno predstavlja misije, kojih je karmelićanka zaštitnica, i ovo djelo u Auteuilu, gdje raste njezina kapela.

Nedostaje mi prostora da pratim detalje svečanosti poslijepodneva, koja se odvijala pred još gušćom i ne manje ganutom gomilom. Dovoljno je da spomenem vrhunac: propovijed oca Martina. Nikada se vjerni učenik i gorljivi apostol Terezije od Djeteta Isusa nije pokazao tako nježno nadahnut. Ako je svetica, prema svjedočenju Pija XI., bila „riječ Božja“, misionar iz Vendéea jučer je bio riječ Terezije. „Mala majka“ koja se skrivala iza rešetke i koju je govornik na trenutak pozdravio diskretnom čestitkom, morala je prepoznati u ovom glasu naglaske svoje male sestre.

A kako je samo prikladno i posvećujuće taj glas poučavao! Uspoređujući djevicu iz samostana s njezinim božanskim Zaručnikom, otac Martin primijenio je na nju riječ svetog Pavla „ponizio se do smrti“. Temelj iznimne slave svetice je, naime, prije svega njezina savršena poniznost, ona poniznost koja je htjela, takoreći, izbrisati samu sebe i tražila samo zaborav, a zatim, u toj poniznosti, ukopanoj poput dubokog korita u njezinoj duši, jedinstvena i apsolutna ljubav koja nije prestala ni minute nježno slušati, herojski slušati Boga, čak i u najmanjim i najobičnijim stvarima. I zato se propovjednik usuđuje reći da je i njoj, kao i njezinom Kristu, Bog podario ime koje nadilazi svako drugo ime, jer se ona danas zove ljubav!

Kod Evanđelja otac Martin se penje na propovjedaonicu. Večeras će govoriti opširnije. U ovom trenutku „iz njegovog srca“ izbija pjesma divljenja, zahvalnosti i sreće. U tri dijela pjevana kao tri strofe pjesme, on uzvisuje trijumf svetice, trijumf Boga, jedinog autora ove slave, i trijumf „malog puta“ koji je Bog ovim čudom htio dati ljudima. A da bi potvrdio ovaj trostruki trijumf, obuzet snažnim osjećajima čita polako, drhtavim glasom, odjek samog Papinog glasa, svetu formulu koja proglašava u Rimu, u ovom trenutku, svetost Terezije.

I služba se nastavlja dok orgulje, probuđene dušom i talentom gospodina Henrija Liberta, orguljaša bazilike Saint-Denis, i „Misa svete Margarete“ Saint-Requiera koju pjeva Schola skladno prevode molitvu naroda.

Konačno, uz zvuke Te Deuma, procesija čiji križ nosi otac Laubé, Alzašanin i misionar, probija se kroz mnoštvo kako bi štovala relikvije svetice i iskazala im čast kađenjem.

Bog je htio da ona koja ga je ljubila bez mjere bude sada, kako je i predvidjela, ljubljena od „svih“ kako bi Ga učinila ljubljenim. O pjesmama koje su uslijedile i o svjetlima koja su navečer upalila na maloj kupoli Karmela daleki odraz rasvjete kupole svetog Petra, neću ništa reći. Želim ostaviti svoje čitatelje pod dojmom ove pouke.

Izvor: https://www.la-croix.com/Religion/Ce-Jour-la/Le-17-mai-1925-la-canonisation-de-sainte-Therese-de-Lisieux-2015-05-17-1312970

Izvor za slike: https://archives.carmeldelisieux.fr/naissance-dune-sainte/la-beatification-et-la-canonisation/le-17-mai-1925/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.