U sklopu serije predavanja o temi „Nesavršenosti početnika prema Tamnoj noći sv. Ivana od Križa“, koje je održao o. Dario Tokić, novaci su u subotu 30. svibnja posjetili benediktinsku opatiju u Admontu u kojoj se nalazi najveća – a vjerovatno i najljepša – samostanska knjižnica na svijetu. S novacima su na izlet u Admont pošli i o. Dario, br. Ante, prior o. Vedran te magistar novaka o. Petar.

Admont je ljetovalište i centar za zimske sportove, smješten u dolini rijeke Enns u Štajerskoj. Najimpozantnije zdanje u ovom malom mjestu je svakako benediktinska opatija s bogatom knjižnicom i muzejom, sagrađena 1074. godine. U ovoj opatiji je nekada živjelo i do 200 redovnika; danas ih nema niti deset. Opatiji pripada i dvadesetak redovnika raspršenih po raznim župama, od koji su neke i po 120 km udaljene od opatije.

Iz Graza smo krenuli poslije objeda, a na odredište stigli oko 14 i 30. Tamo nas je srdačno dočekao p. Gebhard, po nacionalnosti Nijemac rodom iz Osijeka, koji je nakon Drugog svjetskog rata morao u izgnanstvo sa svojom obitelji. On nas je poveo u razgledavanje knjižnice i gotičkog muzeja.

Benediktinska knjižnica u Admontu je najveća samostanka biblioteka na svijetu: broji oko 200.000 svezaka, 530 inkunabula i 1400 rukopisa. Barokna dvorana knjižnice, duga preko 70 metara, potječe iz XVIII. st. Ubrzo nakon izgradnje (1776. godine) postala je poznata i kao „osmo svjetsko čudo“. Njezin izgled rezultat je zajedničkog rada više baroknih umjetnika. Biblioteku je prema bečkoj nacionalnoj knjižnici sagradio Josef Hueber, zidni oslik radio je Bartolomeo Altomonte, a drvene elemente, kao i dekorativne skulpture, izradio je Josef Stammel.

Nakon knjižnice posjetiti smo gotički muzej i sakralnu zbirku. Opatija raspolaže i povijesnim i prirodoslovnim muzejom na 3600 kvadratnih metara izložbenog prostora. Muzeje zajedno s knjižnicom posjeti oko 80.000 posjetitelja svake godine.

Razgledali smo i crkvu koja je sagrađena u neogotičkom stilu, a njen interijer rese barokni zidni oslik i barokni oltari. Nakon crkve kratko smo posjetili benediktinsku gimnaziju te prekrasno uređen samostanski vrt. Na kraju nas je naš domaćin ugostio u samostanskoj blagovaonici, gdje smo uz ostalo mogli kušati i domaće admontsko vino.

Puni dojmova i zahvalnosti zaputili smo se nazad u Graz obećavši patru Gebhardu da će mo ga, ako Bog da, posjetiti i iduće godine s novom generacijom novaka.