Dan 13. lipnja, spomendan sv. Antuna Padovanskog, postulanti i magistar o. Srećko proveli su u obilasku pravoslavnih manastira. Nakon jutarnje svete mise i doručka krenuli smo na Frušku goru. Dvosatnu vožnju popunili smo molitvom srednjega časa, krunicom te službom čitanja i molitvama reda. Prvo stajalište nedaleko Novog Sada bio je manastir Vaskrsenja Hristova u Kaću. U novoizgrađenom manastiru nalaze se monahinje. Nakon razgledavanja prekrasnog ambijenta i uređenja, pronalazimo monahinju sestru Magdalinu koja nas je velikodušno dočekala. Najprije nas je uvela u novosagrađeni hram koji se ukrašava mozaicima, tako da smo imali prilike vidjeti izradu mozaika, što je bilo jako impresivno. Zatim nas je sestra Magdalina uvela u njihovu kapelicu te smo se kratko zadržali u duhovnom razgovoru. Na koncu smo posjetili suvenirnicu te se opskrbili tamjanom i mirisnim uljem. Zahvaljujemo se monahinji Magdalini na izrazitoj jednostavnosti i gostoprimstvu te nastavljamo put.

Nakon okrepe za ručak, stižemo na Frušku goru, nacionalni park koji je uz to najbogatije pravoslavno duhovno središte u Srbiji. Naime, na njoj se nalazi ukupno 17 manastira, kako muških, tako i ženskih. Prvo smo posjetili manastir Ravanica. Netom što smo ušli u hram posvećen Uznesenju Gospodinovu, pozdravio nas je iguman otac Lazar. Izrazio nam je dobrodošlicu te nam ukratko opisao povijest manastira, čudotvornu ikonu i relikvije koje se nalaze u hramu, a zatim je odgovarao na naša razna pitanja. Za sam kraj posjeta na našu molbu zapjevao je tropar Uznesenja Kristova. Na odlasku nam je darovao uspomene koje se nalaze na magnetu. Zahvaljujemo ocu Lazaru na iznimnoj otvorenosti i velikodušnosti te nastavljamo obilazak.

Sljedeće odredište je manastir Jazak. Smješten je nedaleko od izvora pitke vode, tako da smo iskoristili priliku te stali i opskrbili se izvrsnom pitkom vodom. U razgledavanju ovog manastira posjetili smo crkvu sv. Trojice. Njezina prekrasna unutrašnjost je ukrašena sa čak 58 ikona. Ovaj manastir je najnoviji od svih 17 koji se nalaze na Fruškoj gori. U njemu djeluje 11 monahinja koje nažalost nismo imali prilike susresti. Nastavljamo dalje.

Sljedeći manastir po redu je Mala Remeta. Smješten na južnim obroncima Fruške gore i u njemu se također nalaze monahinje. Za razliku od prethodnog, na samome ulazu smo imali priliku susresti jednu stariju monahinju i njezina psa koji, za razliku od nje, nije bio baš raspoložen za goste. Razgledali smo hram koji je posvećen Pokrovu Presvete Bogorodice, a zanimljivo je da se ovdje, osim Pokrova Presvete Bogorodice, svakoga 2. kolovoza slavi naš duhovni otac sv. Ilija, kojemu je ovdje posvećena kapela. Remete i Ilija, uistinu interesantno za nas hrvatske karmelićane. Pozdravljamo se s monahinjom i nastavljamo put.

Nakon kratke vožnje stižemo u manastir Grgerteg u kojem također žive monahinje. Pri ulasku u dvorište ostali smo zapanjeni uređenošću i širinom prostora. Na samome ulazu u hram dočekala nas je monahinja sa skoro napunjenih 80 godina, koja je plela brojanice. Ostali smo kratko u zanimljivom razgovoru, u kojem nas je upoznala s dnevnim rasporedom koji je jako zahtjevan i prepun molitve i fizičkog rada. Posjetili smo hram koji je posvećen svetom Nikoli biskupu. Nakon razgledavanja mnoštva ikona, ponajviše smo se zadržali pred ikonom sv. Nikole te mu uputili osobne molitve. Na kraju smo posjetili suvenirnicu u kojoj monahinje prodaju razne vlastite proizvode poput meda, brojanica, mirisnih ulja i drugog.

Sljedeći po redu je manastir Krušedol. Stigavši, ulazimo u hram posvećen Navještenju Djevice Marije u kojem se upravo molila Večernja molitva. Ostali smo kratko uočavajući različitosti u načinu moljenja. Na izlasku nas je zaustavio jedan od monaha te nam dao kratke duhovne savjete. Manastir se nalazi na ogromnom posjedu s vrtovima i raznim životinjama te je idealan za monaški život. Na odlasku su nam umiljate pozdrave uputili pas i mačka preko našega magistra o. Srećka, kako se može vidjeti na slici.

S obzirom da pada večer, ostaje nam vremena za posjet još svega jednome manastiru. Posljednji od sedam koje smo imali prilike posjetiti bio je Velika Remeta. Stigavši, posjetili smo hram posvećen sv. Dimitriju. Pri ulasku se čula Večernja molitva i miris tamjana, tako da smo se kratko zadržali u tom molitvenom ambijentu. Na izlasku nam je jedan od monaha darovao privjeske i razglednice. Nakon kratkog razgovora i zahvale, zaputili smo se nazad u Sombor.

Ovaj dan iznimno bogat različitim duhovnim stvarnostima završavamo zahvalna srca Večernjom molitvom i Povečerjem te sretno stižemo u samostan. Sveti Antune Padovanski, hvala na ovom danu i moli za nas!