Središnje misno slavlje na svetkovinu Gospe Karmelske u Brezovici predslavio je don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije. Uz njega su slavili vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Ivan i Josip Vragović, preč. Mijo Matošević, vlč. Vjekoslav Meštrović, vlč. Ivica Berdik, vlč. Ivica Zlodi, te domaći sin vlč. Željko Nestić koji je na početku misnoga slavlja pozdravio Oca provincijala i sve prisutne svećenike i hodočasnike, osobito hodočasnike iz župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku. Tu su bili i sjemeništarci Gabrijel i Ivan Mrkonjić.

U prigodnoj homiliji don Milan je meditirao o misnim čitanjima svetkovine, a posebno se zadržao na prvom čitanju i protumačio povezanost proroka Ilije i Karmela. Ilija se na brdu Karmelu borio s krivovjerjem, pobijedio lažne proroke, razgovarao s Bogom i izmolio blagoslovljenu kišu. Crkva nas želi poučiti moliti preko molitve proroka Ilije. Njegova molitva je bila posebno Bogu draga zbog njegove poniznosti, vjere i iskrenosti. Takvo srce ne može biti neuslišano. Ilija nam pokazuje što znači vjerovati u Boga i kako mu se moliti:

„Ilija se prignuo zemlji i sakrio lice među koljena – govori o Ilijinoj gorljivosti. On izlijeva srce pred Gospodinom, stavlja pred Boga svoje najdublje želje i potrebe. Daleko je to od suhoparnog izgovaranja riječi molitve. Zatim se govori o ustrajnosti. Ponavlja molitvu sedam puta. Bog nam ne želi sakriti svoje planove, želi ih otkriti, a za to treba ustrajnost osobe… Ilija moli za kišu da narod preživi i da povjeruje. On je vjerovao i kad nije bilo nikakvog znaka kiše. Tražio je da se Bog proslavi u njegovu narodu. Eto, tome i nas uči i uvjerava da Bog uslišava molitve koje su pune pouzdanja, uslišava i preko svih naših očekivanja.“ Propovjednik je istaknuo da smo svi pozvani popeti se na brdo Karmel i pronaći onaj cvjetni vrt u kojem se uživa u Božjoj blizini. Biti s Bogom, čežnja je upisana u dušu svakog čovjeka.

Zatim se osvrnuo na drugo čitanje, te je rekao da je Isus rođen od žene, što će reći, da je prihvatio našu ljudsku narav, dok je majka Marija pristala biti njegova majka koja je s njime sudjelovala u djelu spasenja. Ona je i majka sviju nas, kako nam to govori netom pročitano evanđelje. Ona je najsigurnija pratnja sve do prijelaza na drugu obalu:

„Kada se Isus obraća majci Evo ti sina, onda joj govori za svakoga od nas: ‘Ženo, evo ti tvojih sinova i kćeri’. Također, kad govori učeniku: Evo ti majke, govori to svakome od nas, i danas nam to kaže: ‘Evo vam majke’. Sve se ovo događa u ekstremnom trenutku povijesti kad je Sin Božji razapet od ljudi na križ, u trenucima umiranja. Možemo zamisliti bol Majke koja to sve promatra i proživljava. Upravo nas u tim porođajnim bolima Marija rađa za svoju djecu po riječima s križa: Ženo, evo ti sina!“

Kao što su uz križ Isusov stajale i neke žene, tako i danas stoje uz Isusov križ neke žene u Karmelu koje se zajedno s Gospom Karmelskom zauzimaju za ovaj svijet i za brojne duše svojom molitvom i žrtvom koje Gospodin uslišava, zaključio je svoju homiliju don Milan.

Večernju sv. Misu predslavio je pavlin p. Marko Kornelije Glogović iz Svetica kraj Ozlja. Uz njega su koncelebrirali vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Blaškovcu i trajni đakon Željko Kovačević iz župe svetog Martina biskupa iz Pisarovinske Jamnice.

U prigodnoj homiliji p. Glogović se osvrnuo na značenje Marijine prisutnosti u našem životu i zahvalio dragom Bogu na daru nebeske Majke. Zatim je zamijetio da, iako je Isusova žrtva na križu bolna, ne izostaje utjeha Majke koja Sina gleda, tješi i ohrabruje do kraja. U našim teškoćama i križevima života, Gospodin nam daje Majku, misli su propovjednikove. Majka je tu da uzme naše muke i da te muke urode plodom i blagoslovom.

Propovjednik je naglasio važnost ustrajne molitve – da se treba neprestano vraćati, promatrati i strpljivo čekati Božji odgovor. To je potvrdio i vlastitim iskustvom nakon doživljene prometne nesreće. Tu je spoznao da je najveća milost biti sin, dijete, kći nebeske Majke.

Uz to je naglasio važnost i vrijednost nošenja škapulara, te je protumačio simbole škapulara, odnosno slike Presvetog Srca Isusova i Gospe Karmelske. Srce Isusovo stavljamo na prednju stranu kako bi naše srce bilo što sličnije njegovom Srcu i kako bismo mogli ispravno živjeti, a na leđa Gospin lik kao štit koji nas brani u životu. Škapular pokazuje čiji smo, kome pripadamo, te nam iz njega dolazi pomoć.

Na kraju homilije p. Marko je zajedno s hodočasnicima i štovateljima Gospe Karmelske izmolio posvetnu molitvu Majci Božjoj Karmelskoj:

„Blažena Djevice Marijo, Majko i Kraljice Karmela! Posvećujem se tebi iz zahvalnosti i ljubavi i obećavam ti služiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti. Po tvojem uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti tvoga Sina, mojega Spasitelja Isusa Krista. Želim poput tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavlju služiti Bogu i ljudima. Poslušaj dobra Majko, ovo moje obećanje i primi moju posvetu. Daj mi milost da pod tvojim okriljem ustrajem u vjernosti Kristu i njegovoj Svetoj Crkvi. Amen.“

Prijepodnevno i večernje misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić i s. M. Kristine Jadanić. Tijekom dana ispovijedalo je do deset svećenika, a mnogi hodočasnici su obukli Gospin škapular.