Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u utorak 22. srpnja u Karmelu u Brezovici sv. misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule s. Marije Irene od Presvete Euharistije (Matijević). S njim su slavili vlč. Željko Nestić, preč. Zvonko Vuković, vlč. Krunoslav Kolar, te oci karmelićani o. Tadej Perica, o. Dario Tokić, o. Ivan Pleše, o. Krešimir Bahmec i o. Juraj Marinković. U asistenciji su bili ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.
Na početku misnoga slavlja otac biskup je pozdravio sve prisutne vjernike, posebno Ireninu mamu, brata i sestru, kao i sestre karmelićanke, i izručio im osobne, te Nadbiskupove izraze sućuti. Između ostalog spomenuo je da kršćani ne tuguju kao oni koji nemaju nade jer vjeruju u Krista koji je nada naša. Isto je rekao da je s. M. Irena dosegla onu vječnost u koju vjerujemo, te je zaželio da nam Gospodin u ovoj Jubilarnoj godini svima podari istinsko pokajanje.
U nadahnutoj homiliji biskup je rekao: „Kad netko napusti zemlju u 44. godini života, kao što se to dogodilo sa s. Irenom, mnogi kažu ‘prerano je otišao, prerano je otišla’. Ponavljaju one Martine riječi: Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Kao da prigovaramo Bogu tim riječima. No, ovim riječima Marta pokazuje da vjeruje da je Isus izvor života, a Isus odgovara onom rečenicom utjehe: Uskrsnut će brat tvoj. To je temelj naše vjere; čežnja za Dobrim utkana je u ljudski duh, u ljudsko srce.“ Tek u svjetlu uskrsnuća možemo vidjeti smisao našeg života, svih žrtava ljubavi, sve ono što naš život čini takvim kakav jest. Bez toga ne možemo opravdati svoje postojanje.
Mons. Gorski potom je rekao kako u ovom prolaznom životu dijelimo trenutke vječnosti i to u samoj Euharistiji, te da je u tu ljubav Kristovu koji je za nas umro i uskrsnuo povjerovala i s. Irena tako duboko da je cijeli život odlučila Kristu posvetiti. Dok se kao medicinska sestra brinula za bolesnike, snažnije je razumjela one riječi: duh je koji vrijedi i koji živi jer duhovni život je najdublji izvor sreće, kako je jednom rekla utemeljiteljica brezovičkog Karmela Majka Regina Terezija Trbljanić.
Na kraju homilije otac biskup je zahvalio s. Ireni i svim sestrama karmelićankama na duhovnom doprinosu za cijelu Crkvu: „Uvjeren sam doista ako sestre ušute, nestat će one duhovne snage. Mi ne vidimo plodove svojih molitava. Samo Bog zna koliko je dobra učinjeno, koliko je duša spašeno, koliko je spašenih zvanja i ustrajnosti svećenika izmoljeno ovdje u Karmelu. Poziv s. Irene na ovakav život je najviše što je mogla učiniti za Crkvu. Zahvaljujem i dragoj obitelji. Znajte, s. Irena vas nije ostavila same. Ono što je činila tu, trajno će činiti u Nebu.“
Pri završetku misnoga slavlja od s. M. Irene oprostila se časna majka Marija Regina Popić zahvalivši Gospodinu na daru njezinog života i na svemu što je utkala u brezovički Karmel. Opisala je ukratko njezin životni put, put vjere i predanja Gospodinu.
Nakon sv. mise zadušnice biskup Mijo Gorski vodio je obrede sprovoda i zajedno sa svećenicima, rodbinom, sestrama karmelićankama i svima prisutnima ispratio s. M. Irenu na vječno počivalište. Obred ukopa završio je pjesmom Majci Božjoj „Salve Regina“. Na koncu mons. Mijo je ohrabrio sve prisutne rekavši: „Kada se jedno dijete rađa, donosi radost obitelji ovdje na zemlji. Isto tako kada netko umire, donosi radost Nebu. Kada se život rađa, za zemlju ili za Nebo, uvijek nastaje radost.“
S. Marija Irena započela je svoj životni put u uzornoj katoličkoj obitelji oca Franje i majke Jele, rođene Gulan, 14. studenoga 1980. godine u Dortmundu. Primila je sakrament krštenja 1. ožujka 1981. godine u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Dortmundu. Prvu svetu Pričest primila je u Posavskim Podgajcima u Slavoniji, i to 17. lipnja 1990. godine.
U brezovički Karmel ušla je s 23 godine, 4. lipnja 2004. Privremene zavjete položila je 5. kolovoza 2007., a doživotne 1. kolovoza 2010. godine. Prije ulaska u Karmel radila je kao medicinska sestra na Neonatologiji na KBC-u Rebro u Zagrebu 5 godina.
S. Marija Irena živjela je svoj karmelski život radosno i predano Gospodinu u jednostavnosti i skrovitosti. Bila je odgovorna, savjesna i temeljita u povjerenim joj dužnostima. Svoju tešku bolest nosila je strpljivo i hrabro, predana Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji.
U ponedjeljak 21. srpnja 2025. godine zamijenila je zemaljski Karmel za nebeski, uz molitvu i u prisutnosti svojih susestara.
