Jubilarnu stotu obljetnicu kanonizacije i blagdana sv. Male Terezije sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u srijedu 1. listopada 2025. godine svečanom prijepodnevnom i večernjom Euharistijom.
Misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Krunoslav Kolar, župnik na zagrebačkoj Kajzerici, a uz njega je bilo desetak suslavitelja, među kojima preč. Ivan Miklenić, vlč. Vladimir Cvetnić, preč. Mijo Matošević, vlč. Ivica Berdik, vlč. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić i domaći župnik Stjepan Barić. U asistenciji su bili bogoslovi Fabijan Križanović i Mihael Popić.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je ljubav u životu sv. Male Terezije, o kojoj su govorila i blagdanska čitanja. U Prvoj Ivanovoj poslanici sv. Ivan, ljubljeni učenik, potiče nas na ljubav, a glavni razlog tog poticaja jest taj što je i sam Bog ljubav: „Ljubav je Božje ime, njegova narav. Ljubav je Boga potaknula na to da nas stvori, da nam se objavi, da nas otkupi. Sve što je Bog činio, činio je iz ljubavi jer je On ljubav. Stoga je put svakoga koji želi biti s Bogom ljubav koja omogućava da budemo prožeti Bogom, da on bude u nama i mi u njemu.“
Odgovor na pitanje što je zapravo ljubav nalazi se u Pavlovom hvalospjevu ljubavi, gdje se navode njezine vrline: da je ljubav velikodušna, dobrostiva, da ne zavidi, ne nadima se, ne traži svoje, sve podnosi, nikad ne prestaje. To znači da ljubav nije sebeljublje, već sebedarje bez računice. Ljubiti znači postati dar za drugoga, dati se drugome, naglasio je vlč. Kolar.
Ljubav je bila Terezijin put svetosti. Ona je i naš put svetosti u želji da i u nama utihne glas svijeta i našeg samoljublja, da progovori glas Božji koji nas vodi k njemu i bližnjima koji po nama trebaju iskusiti tu Božju ljubav: „To je put koji je Terezija naučila od onoga koji je i sam ljubio do mjere da se sasvim predao Ocu za nas, a to je Isus Krist, Učitelj svih učitelja. Iako je učila iz knjižice Nasljeduj Krista kao i iz spisa duhovne majke sv. Terezije od Isusa i duhovnog oca sv. Ivana od Križa, ali i mnogih drugih svetaca, najviše je učila od Krista s kojim se susretala u euharistiji, molitvi i čitanju Svetoga pisma. To su i naša tri stupa na kojima treba počivati naša vjera i svetost, odakle trebamo crpsti znanje, snagu i Božju milost da odlučno koračamo malim, ali sigurnim putem u nebo. Jer nisu sveci oni koji su bili vrsni poznavatelji Božje riječi, nego prije svega oni koji su je živjeli, oni iz čijih se života moglo čitati evanđelje. Takav je bio život i sv. Male Terezije koja je ušla u samostan da bi spašavala duše i molila za svećenike. Zahvalni smo joj što to i dalje čini s nebeskog Karmela, odakle na sve nas baca latice molitava koje pred Božjim licem upućuje djetinjim srcem koje ljubi Boga i sve nas“, rekao je vlč. Kolar.
U redovničkom imenu sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica izražen program njezinog života povezan s otajstvom utjelovljenja i otkupljenja, kako je to rekao papa Benedikt XVI. Poput djeteta bila je jednostavna, malena i skromna i dala se voditi Božjom očinskom rukom, trudila se razveseliti Isusa. S druge strane nastojala je biti lice u kojem se može susresti Isusa, jer su njezine oči, kako nam je to vidljivo iz njezinih fotografija, uvijek zračile posebnim sjajem koji je odsjaj duše u kojoj stanuje Bog. Željela je biti Isusova prisutnost i istovremeno prepoznati tu prisutnost u drugima, pristupajući i služeći drugima u ljubavi. U svojim žrtvama postala je i Isusovo bolno lice, osobito u bolesti i unutarnjim iskustvima tame. Željela je biti dijete nebeskoga Oca poput Djeteta Isusa i živjeti ljubav koja se iščitava na Isusovu Svetom Licu, istaknuo je propovjednik zaključivši da nam život i misli sv. Terezije otkrivaju da s ljubavlju ne možemo promašiti nebo jer tko živi ljubav, taj je uvijek s Bogom.
Na kraju svete mise uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, a prije toga vlč. Kolar je čestitao sestrama njihov blagdan i zaželio im da budu poput Male Terezije, koja nije bila odmah savršena, ali se trudila sve činiti s ljubavlju i postigla je vijenac slave.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetište pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.
Generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak predslavio je večernju sv. Misu. S njime je slavio vlč. Vjekoslav Pavlović, dok su vlč. Tomislav Kralj, o. Stanko Pažin, OCD, i vlč. Andrija Miličević ispovijedali hodočasnike. Misno slavlje animirao je Collegium pro musica sacra pod dirigentskom palicom Katarine Rončević i umjetničkim vodstvom Tihomira Prše.
U svojoj homiliji preč. Novak govorio je o tome kako je Terezija posljednju godinu života provela u teškoj bolesti, sjedinjujući svoje muke s Isusovom mukom: „Njezina muka bila je u tjelesnoj bolesti, ali je prošla i duboko duševno trpljenje, s veoma bolnom kušnjom vjere. Tu svoju patnju predala je Gospodinu podnoseći je, kako je napisala, poradi spasenja svih bezbožnika suvremenog svijeta, koje je ona nazivala ‘braćom’. Umrla je 30. rujna 1897. upirući pogled na raspelo koje je čvrsto stiskala u svojim rukama i izgovarajući jednostavne riječi: ‘Bože moj, ja te ljubim.’“
Na završetku homilije propovjednik je zahvalio Gospodinu na sestrama u Karmelu koje poput sv. Male Terezije svijetle predanjem u ljubavi za Boga, te je sve prisutne potaknuo da mole za naše obitelji, za mir u svijetu, za sve koji su u službi Evanđelja, svećenike, redovnike, redovnice, za svakog vjernika koji nastoji živjeti poziv na ljubav, kao i za nova duhovna zvanja, kako bi po molitvi i svjedočenju Božjih ugodnika porasla naša vjera i povjerenje u Njegov naum spasenja.
Blagoslov ruža nije izostao ni kod večernjeg misnog slavlja, a vjernici su imali priliku preporučiti se sestrama u molitve, častiti relikvije Male Svetice te obući Gospin škapular, kao i sudjelovati na Večernjoj molitvi Časoslova i molitvi svete krunice.