Ovogodišnju svetkovinu sv. Ivana od Križa proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici u ponedjeljak 15. prosinca 2025. prijepodnevnim i popodnevnim misnim slavljem. Bio je to ujedno početak dvostrukog ivanovskog jubileja: 300. obljetnice njegove kanonizacije i 100. obljetnice njegovog proglašenja naučiteljem Crkve.
Velečasni Danijel Hačko, župnik u zagrebačkim Sesvetama, predslavio je prijepodnevnu sv. Misu. Uz njega je slavio vlč. Krunoslav Kolar, župnik na zagrebačkoj Kajzerici. Prisutni su bili i bogoslovi Fabijan Križanović i Mihael Popić, kao i ministranti Matej Kenfelja i Luka Balaško.
U zanimljivoj homiliji vlč. Danijel se osvrnuo na Ivanov lik, nauku i poruku. Naime, zanimljivo je to da Crkva sv. Ivana od Križa slavi u drugoj polovici Došašća, vremenu kada se pripremamo za blagdan Božića, blagdan u kojemu se očituje igra svjetla i tame. Ivan od Križa upravo je u svom učenju i u svemu što je živio pokazivao da je duhovni život igra tame i svijetla, o čemu govori u svom djelu o tamnoj noći koju duša prolazi kako bi ugledala svjetlo istinsko.
Dodao je da sv. Ivan nije baš popularan svetac, nije svetac velikih čuda, djela koja bi privukla vjernike, već je svetac praktičar. Potječe iz siromašne obitelji. Otac mu je brzo umro i on se brine za svoju majku i svoja dva brata. Bio je neuspješan u raznim poslovima, no prepoznao je Božju blizinu u služenju malenima, napose bolesnicima, i tu je našao smisao svoga života. Kasnije je odlučio postati karmelićanin te ga je zapazila sv. Terezija Avilska koja ga je zainteresirala za reformu Karmela. On je bio istinski tragač za Bogom, izvorom koji se ne može nikako iscrpsti. Upravo je naš vjernički život traganje za Bogom.
Ivanov put je put nasljedovanja Krista u svemu i taj put je veoma zahtjevan, istaknuo je propovjednik. „Što nas uči Ivan u svom djelu Uspon na goru Karmel? Uči nas da, da bismo mogli Boga spoznati, trebamo do toga doći jednim usponom na goru. Znači, zahtjeva jedan veliki napor, mrtvljenje nas samih. Naša volja mora biti na djelu. Nasljedovanje Isusa Krista uvijek, svakog dana. Krist je došao među nas da nas nauči kako živjeti s Bogom, kako živjeti jedni s drugima. Postoji samo jedan put, a taj je nasljedovanje Isusa Krista“, istaknuo je. Nadahnutu homiliju vlč. Hačko je završio citiranjem stihovima iz Ivanove pjesme o tamnoj noći koja govori o putu sjedinjenja duše s Bogom.
Večernju sv. Misu predslavio je karmelićanin o. Ivan Pleše. U uvodnim mislima je naglasio je da se Ivanova duhovna nauka temelji na uzvraćanju Bogu ljubavi koju nam on svakodnevno dariva, te je pozvao vjernike da otvore svoja srca Božjoj ljubavi i da dopuste da budu ljubljeni.
U prigodnoj propovijedi o. Ivan je objasnio četiri ključna elementa u srcu duhovnosti svetog Ivana od Križa. To su tamna noć duše, plamen ljubavi, sjedinjenje s Bogom i šutnja. Govoreći o tamnoj noći, naglasio je da je prema sv. Ivanu to onaj period duhovnog puta kada nam se Bog čini odsutan, molitva suha i bez utjehe, a duša je zbunjena i kušana. Tamna noć je duhovni proces kroz koji prolaze duše koje ozbiljno traže Boga – noć koja nije kazna, nego pročišćenje uz pomoć kojeg Bog vodi dušu u dublje zajedništvo sa sobom.
Govoreći o plamenu ljubavi istaknuo je da iz te tamne noći koju duša proživljava izvodi Duh Sveti. Ivan govori da je Božja ljubav aktivna, nikad ne miruje – Bog sam traga za nama prije nego ga mi počnemo tražiti. Poput zaljubljenog, Bog nas želi privući u svoj plamen, misli su o. Pleše.
Susret s Božjom ljubavlju ne ostavlja nas nepromijenjenima. Kada plamen zahvati neko drvo, ono postupno postaje žar i plamen. Tako i duša, uronjena u Božju ljubav, počinje gorjeti istom ljubavlju. Taj proces ponekad boli, jer Božja svjetlost razotkriva naše nesavršenosti kao nečistoće koje trebaju izgorjeti. Božja ljubav nas preobražava iz grešnih i slabih u svete, iz hladnih u goruće.
Potom se osvrnuo na treći element Ivanove duhovnosti, a taj je sjedinjenje duše s Bogom. Za sv. Ivana od Križa konačni cilj cijelog ovog puta kroz noć i plamen ljubavi jest mistično sjedinjenje s Bogom. No do tog cilja vodi strm put. Ivan ga je prikazao kao uspon na goru Karmel. Na toj stazi treba mnogo toga ostaviti iza sebe. Božja ljubav traži od čovjeka očišćenje od svega što nije Bog da bi nam Bog dao sebe i da bi nas ispunio svojom ljubavlju. O. Ivan je naglasio da to nije samo za izabrane duše, nego je to put svakog kršćanina koji je pozvan na sjedinjenje s Bogom da bi uzvratio Bogu ljubav za ljubav.
Kao zadnji element, osvrnuo se na duhovno oruđe s kojim se sv. Ivan od Križa služi na putu sjedinjenja, a to su molitva i šutnja. Upravo u tihoj sabranosti Bog progovara duši. Sv. Ivan kaže da je kontemplativna molitva mirno utapanje duše u Božju prisutnost, da to znači gledati Boga unutar svoga srca, u ljubavi i bez mnogo riječi.
Na koncu je p. Pleše, nadahnut Ivanovim mislima, poručio vjernicima da se isplati predati Bogu do kraja jerna koncu života bit ćemo pitani o ljubavi. To je kriterij koji će odlučiti o našoj vječnosti: jesmo li znali ljubiti Boga svim srcem i bližnjega kao sebe? Zato učimo već sada ljubiti na Ivanov način Boga i čovjeka.
Misna slavlja animirale su pjevanjem čuvarice svetišta uz orguljsku pratnju s. Bonite Kovačić i s. Kristine Jadanić, a prethodila im je Večernja Časoslova i molitva krunice. Zna se, susret s hodočasnicima nije izostao, kao ni preporuke u molitve sestara.
