Sedmorica karmelskih postulanata iz samostana u Somboru posjetili su 30. siječnja, pod vodstvom magistra oca Srećka, manastire u Vojvodini – u Kaću kod Novog Sada, a zatim i manastire na Fruškoj gori.
Ovaj cjelodnevni izlet-hodočašće započeo je u Manastiru Kristovog Uskrsnuća u mjestu Kać, desetak kilometara istočno od Novog Sada. U ovom relativno novom manastiru, građenom od 2007. do 2012. u stilu svetogorskih manastira, postulanti su doživjeli topao doček monahinja eparhije Bačke, te su imali priliku razgledati crkvu koja je još u fazi oslikavanja i uređenja interijera, i ponešto naučiti o ikonografiji tipičnoj za pravoslavne hramove. U manastiru smo susreli nuncija u Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji mons. Luciana Suriania koji je došao u posjet jer je prije svoje sadašnje službe, bio nuncij u Republici Srbiji te je i tada dolazio u ovaj manastir.
Nakon Kaća išli smo na Frušku goru, koju se zbog mnoštva manastira često naziva „srpskim Atosom“ tj. „Svetom gorom“.
Tamo smo posjetili manastire Krušedol, Grgeteg, Ravanica-Vrdnik (poznat i kao Mala Ravanica ili Sremska Ravanica), Jazak i Velika Remeta.
Krušedol je zadužbina despotske obitelji Brankovića iz 16. stoljeća. Hram ovog manastira je i mauzolej crkvenih i drugih znamenitih osoba srpske povijesti.
Legenda kaže da je manastir Grgeteg s Hramom sv. Nikole osnovao Zmaj Ognjeni Vuk (Vuk Grgurević) za svog slijepog oca još u 15. stoljeću. Kasnije je kameni hram zamijenjen baroknom građevinom u 18. stoljeću. Tu se uz ikonostas, koji je 1902. naslikao poznati slikar Uroš Predić, nalazi i treća poznata kopija ikone Bogorodice Trojeručice, koja se čuva u Manastiru Hilandar na Atosu.
Manastir Vrdnik, znan i kao Mala Ravanica, jedan je od najuglednijih manastira na Fruškoj gori, posebno zbog mošti kneza Lazara koje su tu nekad bile čuvane. Točno vrijeme njegovog osnutka nije poznato, ali sigurno je da je podignut krajem 15. ili početkom 16. stoljeća. Tijekom povijesti monasi su više puta morali privremeno premještati mošti radi sigurnosti. Tako su 1716. pobjegli pred Turcima i sakrili ih u Futogu, a 1848. pred Mađarima u Klenku, gdje su ostale samo tri mjeseca prije nego što su se vratile u Vrdnik. Danas one više nisu tu, već su vraćene u originalnu Ravanicu pored grada Ćuprija. U manastiru Vrdnik ipak je ostao jedan manji dio koji je izložen u staklenoj posudi.
U svim manastirima bili smo srdačno primljeni, a dobili smo na dar i knjige o povijesti i duhovnosti. Mnogi postulanti kupili su u manastirskim prodavaonicama tamjan i druge suvenire koji će ih podsjećati na ovaj posjet.
Posebno su nas se dojmili razgovori s monahinjama iz Kaća i Male Ravanice, koje su odgovarale na pitanja o pravoslavnim običajima, te liturgijskim razlikama u odnosu na Katoličku Crkvu.
Izlet smo zaključili zajedničkom molitvom Službe čitanja i Večernje na Fruškoj gori. U samostan u Somboru vratili smo se u kasnim večernjim satima.
