Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta i voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije, preč. mr. Ivan Lukić, predvodio je u ponedjeljak 9. veljače 2026. godine uočnicu Stepinčeva u brezovičkom Karmelu. Asistirao mu je bogoslov Fabijan Križanović.
U poticajnoj homiliji preč. Lukić se osvrnuo na čitanja dana koja opisuju život prožet vjerom i nadom; život obilježen Isusom Kristom, našim vječnim životom:
„Isus je centar našega života, smisao našega postojanja, jedini cilj našega puta i služenja. Svi ljudi traže Istinu, a rijetki je pronalaze. Mnogi danas u svijetu pokušavaju stvoriti neku svoju istinu. Zašto se sve to događa? Ljudi su izgubili vjeru i nadu! Svjedočanstvo današnjega evanđeoskog odlomka govori nam upravo o tome kako mnogi traže istinu, žude i čeznu da je pronađu i sve će učiniti da dođu do nje. Isus svakome nudi ruku spasenja. Čini mnoge korake samo kako bi nas privukao sebi. U ovom odlomku čujemo kraj šestoga poglavlja. Važno je spomenuti ono što se događalo prije toga: mučeništvo Ivana Krstitelja, Isusovo propovijedanje, umnažanje kruha, sitost mnogih ljudi, Isus hoda po vodi, utišava oluju i približava se učenicima. Ova scena u kojoj mu donose bolesne ispunjena je vjerom i nadom – o kojima se direktno ne govori. Kako je došlo do vjere i nade? Jer se Isus nikada ne mijenja, jer mu uvijek možeš vjerovati, jer te neće negativno iznenaditi, neće te prevariti; sve što je rekao i obećao – bit će!“
Propovjednik je dodao kako treba vjerovati i nadati se da ćemo Božjom milošću uspjeti živjeti ljubav, te je potaknuo vjernike da svaki dan učine svoje predanje Bogu u svom pozivu gdje ih je Bog stavio.
Osvrćući se na bl. Alojzija Stepinca, heroja vjere i nade, istaknuo je kako se u suzama i znoju borio za ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Nije stajao pred sudom da bi sebe branio, već je sve činio za nas, Crkvu i hrvatski narod.
Rekavši kako danas ima milost blagosloviti odijela koje će buduće novakinje obući, preč. Lukić im je uputio Stepinčeve riječi koje je izgovorio u prigodi primanja redovničkog odijela s. M. Alojzije od Presvete Euharistije 1940. godine: „Neka dakle ova koja danas oblači sveto redovničko odijelo obuče s njime i novoga čovjeka, koji je po Bogu stvoren u pravdi i svetosti istinitoj.“
Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta uz orguljsku pratnju s. M. Benedikte Pernar.
