Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji prečasni Matija Pavlaković predslavio je svečanu euharistiju na Stepinčevo, u utorak 10. veljače 2026. godine, u Karmelu u Brezovici. Suslavitelj mu je bio prečasni Dubravko Škrlin Hren, dekan i župnik.
Misna čitanja pročitale su sestre karmelićanke s. Božica Alojzija od Svetog Lica i s. Mirjam od Isusa, dok je Evanđelje navijestio preč. Škrlin Hren.
U zapaženoj homiliji, preč. Pavlaković naglasio je da danas slavimo živu savjest Crkve, pastira koji nije odstupio, svjedoka koji nije zašutio, bl. Alojzija Stepinca: „I današnje slavlje ima osobitu dubinu, jer danas nisu uz nas samo njegove riječi i primjer, nego su uz nas i njegove relikvije – tihi, ali snažni znak da svetost nije ideja, nego utjelovljen život. Te su relikvije darovane šalatskom sjemeništu o 75. obljetnici njegova postojanja, dar tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, kao znak povezanosti Stepinčeva lika s odgojem novih naraštaja svećenika i s budućnošću Crkve u našem narodu. Danas te iste relikvije stoje među nama – u ovom Karmelu, u kući molitve i žrtve – i tiho nam govore: svetost je moguća, vjernost ima cijenu, ali i plod.“
Osvrnuvši se na misno čitanje Poslanice Korinćanima, propovjednik je rekao da apostol Pavao govori o nevoljama koje ne uništavaju, nego rađaju utjehu za druge. Tako je i Stepinac trpio, ali nije postao gorak. Bio je utamničen, ali je ostao slobodan. Njegova snaga nije bila u otporu mržnjom, nego u pouzdanju u Boga.
Bl. Alojzije Stepinac čitavu je svoju kršćansku egzistenciju utemeljio na tri stupa: Crux, Hostia et Virgo: križ, Euharistija i Blažena Djevica Marija. Gledajući na Blaženikov život, uočava se da je križ čvrsta uporišna točka cijeloga njegovog postojanja: „Baš poput Isusa, blaženi kardinal živio je cijelo svoje postojanje držeći se križa, prigrlivši ga sve do mučeništva. On je darovao cijeli svoj život, sve do prolijevanja krvi, kao vjernost Bogu i njegovoj Crkvi. Nikada nije prezirao križ, već mu je on postao prijateljem, suputnikom u njegovom intenzivnom kršćanskom životu. Blaženi Stepinac stavio je u središte svoga svećeničkoga života upravo križ“, istaknuo je preč. Pavlaković.
Za blaženog Stepinca križ i Euharistija bili su duboko i prisno povezani. Naime, u pismu jednom svećeniku Stepinac piše ovako: „Žrtva svete mise je škola i vrelo katoličkog žrtvenog života koje proistječe iz oltara, čineći milijune djece Crkve živima, svetima, i Bogu ugodnim žrtvama.“
Euharistija bila srce Stepinčeva života. U zatočeništvu je znao reći: „Kad bih imao svetu misu, imao bih sve.“Euharistija mu nije uklonila patnju, ali mu je dala snagu da je nosi bez mržnje, istaknuo je propovjednik poručivši vjernicima da ondje gdje nestaje Euharistija nestaje i snaga, a obitelj se bez sv. Mise lako rasprši.
Treći stup Stepinčeva života bila je Blažena Djevica Marija. Znao je reći da želi živjeti i umrijeti pred njezinim likom, i to je bila duboka istina njegova života. Gospi je povjeravao svoje svećenike i pozivao ih da na njoj utemelje čitav svoj svećenički život: „Kardinal Stepinac bio je svjestan, iz svoga vlastitog iskustva, da je garancija pobjede sve povjeriti Gospi, na poseban način sve joj povjeriti kroz molitvu svete krunice koju je naš sveti Blaženik redovito molio svakoga dana klečeći pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Zato je i poticao svoj narod da moli svetu krunicu ovim riječima: ‘O kad bi se Gospina krunica marljivo i pobožno molila u svim katoličkim obiteljima kao obiteljska molitva svakoga dana, nestalo bi brzo svih nevolja koje danas taru i muče tolike obitelji. Nema bržega puta doći k Isusu, k Bogu, nego li po Mariji, a doći k Bogu, znači doći k izvoru svake sreće’“, naglasio je preč. Pavlaković potaknuvši prisutne Blaženikove častitelje da svoj duhovni život poput Blaženika utemelje na ta tri stupa: križu, Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji.
Dodao je kako je relikvija koja pred njima stoji djelić raspadljivog tijela Blaženika koji govori o kušnjama koje je prošao Kristov svjedok i na taj način postao zagovornikom koji nas hrabri u našim tegobama. Stepinac je u križu vidio put prema vječnosti, u Euharistiji hranu koja nas na tom putu drži, a u Mariji zaklon i odmor za svaki korak.
„Predragi! Neka njegova prisutnost među nama danas ne ostane samo dirljiva uspomena, nego postane smjer našeg života. Blaženi Alojzije, mi znamo da ti vidiš i razumiješ hrvatsko srce, kada je radosno i kada je tužno, kada je umorno, puno strepnje i razočaranja, kada je puno nade i raspjevanosti. Blaženi Alojzije Stepinče, savjesti Crkve i naroda, moli za nas, moli za hrvatsko srce!“, uskliknuo je na završetku svoje homilije propovjednik.
Nakon završne pjesme u čast Blaženika „Pastiru dobri Alojzije“, sestre i vjernici imali su priliku iskazati štovanje relikvijama i na taj način zamoliti bl. Alojzija da ih pouči hoditi njegovim putem.
Misno slavlje pjevanjem su animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Trodnevna priprava prethodila je svečanom blagdanu Stepinčeva, a misna slavlja tih dana predslavili su: don Slavko Barišić, SDB, koji je istaknuo povezanost kardinala Stepinca i Blažene Djevice Marije, p. Zdravko Barić, SMM, koji se na poseban način osvrnuo na teške epizode iz Blaženikova života, i preč. Ivan Lukić koji je govorio je o Stepincu kao heroju vjere te o ulozi vjere i nade u njegovom životu.
Poseban dar koji je utemeljitelj Stepinac poslao svome brezovičkom Karmelu bile su dvije postulantice koje su na njegov blagdan započele svoj novicijat i primile karmelsko redovničko odijelo, kao i novo ime za svoj daljnji redovnički hod.
U ranim popodnevnim satima i ove godine hodočastili su u katedralu i Krašić dugogodišnji vjerni štovatelji bl. Alojzija Stepinca iz Splita u pet autobusa, vođeni don Šimunom Doljaninom. Pridružila su im se dva autobusa hodočasnika iz Porečko-pulske biskupije pod vodstvom don Tobije Matijevića. Svi su navratili u brezovički Karmel i preporučili se sestrama u molitve.
