Dana 25. veljače 2026. novaci su zajedno s br. Antom, svojim magistrom o. Pejom i kuharicom Julijom krenuli na izlet na Teichalmsee. U tom su nam se radosnom pohodu pridružili aspirant Krešimir iz Osijeka te o. Krešimir Bahmec iz Remeta, koji je tih dana bio s nama kao predavač.
Iz Graza smo krenuli u 9:30 sati te smo oko 10:30 stigli na Teichalmsee. Po dolasku smo krenuli kružnom stazom oko jezera, uronjeni u mir i svježinu zimskog krajolika. Jezero je bilo gotovo posve zamrznuto, no na južnoj strani led se otopio pa su se u bistroj vodi mogle vidjeti zaigrane ribe. Taj prizor života pod zimskim nebom posebno nas je razveselio i podsjetio na snagu i trajnost prirode.
Nakon obilaska jezera nastavili smo hod prema križu iznad njega. Uspon je bio umjeren, a pogled se sa svakim korakom sve više otvarao. S vrha se pruža prelijep pogled na brdoviti krajolik Štajerske, koji nas je ispunio divljenjem i zahvalnošću. Cijeli je izlet trajao oko dva sata, a prešli smo između 7 i 8 kilometara.
U ljepoti prirode prepoznali smo ono o čemu piše sv. Ivan od Križa u svome djelu Duhovni spjev – da stvorenja svojim skladom i ljepotom upućuju na svoga Stvoritelja. Tišina zaleđenog jezera, igra svjetla na vodi i širina pogleda s visine govorili su nam o Božjoj prisutnosti i dobroti.
Nakon šetnje okrijepili smo se u jednom od obližnjih restorana, uživajući u toplini i zajedničkom razgovoru. Osvježeni i ispunjeni lijepim dojmovima, vratili smo se u Graz zahvalni za dan proveden u prirodi i zajedništvu.
