Svečani blagoslov kipa bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Brezovici u srijedu 15. travnja 2026. godine predvodio je mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uz njega je slavilo desetak svećenika i redovnika. Među njima bili su: mons. Zvonimir Sekelj, kanonik, mons. Antun Sente, rektor Svetišta sv. Josipa, preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa, preč. Dubravko Škrlin-Hren, župnik i dekan, preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću, vlč. Branimir Budinski, župnik u Gajnicama, o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa i o. Ivan Živković, prior karmelićanskog samostana u Remetama. U asistenciji su bili bogoslovi Fabijan Križanović i Sven Lencur, sjemeništarici Gabrijel i Ivan Mrkonjić, te drugi ministranti i čitači.
Nakon svečane procesije i otpjevane pjesme „Pastiru dobri Alojzije“, domaći župnik Škrlin-Hren pozdravio je mons. Korena i sve prisutne. Rekao je kako ih je danas okupio utemeljitelj Karmela bl. Alojzije Stepinac koji je želio imati u svojoj nadbiskupiji jednu kontemplativnu zajednicu koja bi bila duhovna tvrđava za njegov kler i za hrvatski narod: „Štoviše, želja mu je bila imati četiri takve tvrđave na području svoje nadbiskupije. Tako je, vođen tom željom, pozvao dvije sestre Hrvatice iz austrijskih Karmela, s. Reginu Tereziju Trbljanić i s. Mariju Josipu Laufer, a malo nakon toga još dvije s. Mariju Tereziju Torović i s. Mariju Agnezu Junačko. Sve se to događalo uoči Drugog svjetskog rata. Točnije, na Mariju Pomoćnicu, 24. svibnja 1939., stupile su prve dvije karmelićanke na tlo Brezovice, a već na Badnjak 24. prosinca 1939. nadbiskup Stepinac je kanonski utemeljio prvi hrvatski Karmel. Sestre su živjele prvih pet godina u nadbiskupskom ljetnikovcu – Dvorcu, da bi 14. travnja 1944. godine preselile u naš sadašnji Karmel. Točno na današnji dan, 15. travnja 1944., slavio je naš Blaženik prvu sv. Misu u novosagrađenom Karmelu upravo u misnici i albi koju je umjetnički izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. U znak zahvalnosti sestre su, uz pomoć prijatelja i dobročinitelja Karmela, dale podići ovaj kip na čast bl. Aloziju Stepincu.“
Autor kipa Tomislav Kršnjavi ovako je protumačio svoj rad: „Do sada sam kip Alojzija već oblikovao puno puta, i uvijek sam oblikovao novu kompoziciju njegovog lika, želeći time izraziti duboku slojevitost njegove osobnosti, ljepotu i bogatstvo njegove svete duše. Nova kompozicija tako naglašava na poseban način određeni vid njegove karizme, dara Božje Milosti kojom se Bog proslavljao u njegovom životu. Izradivši nekoliko skica za moguću kompoziciju kipa pred Karmelom, odlučio sam zajedno sa sestrama da to bude kompozicija njegovog lika u liturgijskom ruhu koje je nosio pri slavlju prve Mise u Karmelu, i da njegova figura bude oblikovana u gesti blagoslova, da tako kip bude postavljen prema prilazu Karmela dočekujući s blagoslovom sve hodočasnike koji posjećuju Karmel i njegove sestre. Samo liturgijsko ruho koje sam oblikovao značajno je i po tome što je to upravo njegova mladomisnička misnica koju su mu darovali njegovi roditelji, a čija se simbolika tako proročki pokazala u njegovom životu. Veliki vezeni križ na leđima s monogramom Isusovim postao je veliki križ njegova životna puta, križ koji je Alojzije tako hrabro ponio i nosio do kraja. Pokušao sam oblikovati njegovu figuru u blagom i čvrstom stavu, u nježnoj, ali odlučnoj kretnji pouzdanja u Božju Providnost. Uvijek iznova i iznova, uzdati se u Gospodina, u Njegovu Milost i Njegova rasvjetljenja kojima Duh daruje srce.“
Nakon tih riječi preč. Ivan Vučak svečano je otkrio Blaženikov kip, što su prisutni popratili gromkim pljeskom, a potom je uslijedila blagoslovna molitva uz prošnje i kađenje kipa. Za to vrijeme pjevala se pjesma „Blaženi naš Kardinale“. Obred je završio omiljenom Blaženikovom pjesmom „Ljiljane bijeli“, s kojom je procesija došla u samostansku crkvu gdje je započelo svečano misno slavlje.
Čitanje je pročitao sjemeništarac Ivan Mrkonjić, dok je Evanđelje svečano otpjevao vlč. Budinski, a molitvu vjernika pročitao je bogoslov Sven Lencur.
U zanimljivoj i snažnoj homiliji, mons. Koren je istaknuo kako je Marija Magdalena bila izuzetna žena i vjerna Isusova učenica. Zajedno s Isusovom Majkom, apostolom Ivanom i Marijom Kleofinom stajala je ispod Isusova križa, unatoč ruganju i vojnika i svjetine. Iako je bila vjerna Isusova učenica, nije odmah mogla povjerovati da je Isus uskrsnuo. Razlog je posve ljudski, jer je njoj to izgledalo previše dobro da bi moglo biti istinito. No upravo Evanđelje dana koje govori da je Svjetlost došla na svijet dokaz je da dobro uvijek pobjeđuje. Na tome je bila utemeljena proročka vjera bl. Alojzija Stepinca da će komunizam propasti, a hrvatski narod dobiti svoju državu, istaknuo je propovjednik.
„Danas sudjelujemo u osobitu trenutku. Stepinac izlazi na putove i trgove našega grada nošen našim životima. Nakon Tomislava Ostoje i njegova Stepinca na trgu kraj gimnazije u Utrinama, nakon Kuzme Kovačića i njegova Stepinca u parku uz vojni ordinarij na Ksaveru, nakon Vida Vučaka i njegova Stepinca pred crkvom u Travnom, došli smo do Tomislava Kršnjavoga i njegova Stepinca pred Karmelom u Brezovici. Niz je osobitosti ovog lika. Jednu dragocjenu otkrivam koju sam Tomislav svjedoči: ‘Dok sam ja oblikovao kip rukama, karmelićanke su ga oblikovale molitvom i predanjem… Alojzijev pogled oblikovao sam jedva vidljivim, gotovo da spava u pouzdanju i predanosti, ne motreći strahote koje su mu za života dolazile u susret, već je pogledom okrenut u nutrinu, u Gospodina bez kojega se ništa ne može učiniti i koji jedini daje pravi mir’“, rekao je mons. Koren.
Na kraju homilije citirao je riječi nadbiskupa Dražena Kutleše: „Sve zemaljsko prolazi, sve je krhko, sve može u trenutku nestati. Samo ono što je u Bogu ostaje. Uskrs nas poziva da nanovo posložimo ljestvicu vrijednosti: prvo Bog, onda sve drugo. Onaj tko traži ono što je gore, nije nezainteresiran za zemaljsko. Takav najdublje voli svijet jer ga gleda Božjim pogledom.“
Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratila priorica samostana majka Ilijana Terezija zahvalivši svim sudionicima slavlja, a posebno mons. Korenu, svim prisutnim svećenicima i redovnicima, kao i prijateljima i dobročiniteljima, osobito autoru kipa Kršnjaviju, te predstavnicima civilne vlasti vijeća gradske četvrti Brezovica, kao i predstavnicima DVD Brezovica i predstavnicima Povijesnih postrojbi „Turopoljski Banderij“. Izrazila je želju da u svima uvijek živi Stepinčev primjer dobrote, vjere, ljubavi, hrabrosti, pouzdanja i svetosti da bi Stepinac i danas mogao biti prisutan u Crkvi i svijetu.
Misno slavlje, koje su animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić, završilo je pjesmom Kraljici Neba, a prijateljsko druženje nastavilo se uz prigodni domjenak.
