Nakon pohoda relikvija našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca u nedjelju 28. prosinca 2025. godine, Gospodin nam je podario pohod relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. U četvrtak 7. svibnja 2026. godine u 12:15 zazvonilo je naše zvono na crkvi, zasvirale su naše orgulje te uz pjesmu „Vrhu gore Karmela“ svečano su ušle relikvije obitelji Martin u našu samostansku crkvu u Brezovici, a potom su sestre otpjevale Srednji čas, nakon čega su uslijedili trenuci osobnog čašćenja relikvija obitelji Martin.
U 16 sati o. Dario Tokić, OCD, održao je svim prisutnima prigodno predavanje na temu „Kako danas živjeti svetost?“ U predavanju se osvrnuo na život roditelja Ljudevita i Zelije, te je istaknuo kako su svojim životom pokazali kako se može biti uspješan u poslu i ostati vjeran kršćanskim načelima. Zelija je vodila obrt čipkarstva, a Ljudevit je prodao svoju urarsku radnju kako bi se potpuno posvetio vođenju tog obrta. Bili su poznati po kvaliteti čipke, kao i po poštenim cijenama. Unatoč vanjskim pritiscima, nedjeljom nisu nikada radili, već su Dan Gospodnji čuvali za obiteljsko zajedništvo.
Predavač je također istaknuo je da je posebnost njihove duhovnosti bila vjera u Boga koja je prožimala čitav njihov život. Gotovo svakog dana su rano ujutro išli na sv. Misu, a navečer bi dan završavali zajedničkom molitvom. Jednako tako, Sveto Pismo se zajednički čitalo za stolom. Odgoj njihove djece temeljio se na bezuvjetnoj ljubavi. Ljudevit nakon Zelijine smrti nije vezivao svoju djecu za sebe, već je poštivao njihovu slobodu i želju da idu u samostan.
Ljudevit i Zelija primjer su supružnika koji su se uzajamno vodili prema Nebu. Mali put bio je duhovnost cijele obitelji. Na jednom mjestu Ljudevit je sam zapisao ove riječi: „Neka Bog bude prvi poslužen.“
Nakon prigodnog predavanja, sestre karmelićanke u zajedništvu s vjernicima izmolile su Večernju Časoslova, nakon čega su uslijedile Litanije sv. Male Terezije.
Svečanu sv. Misu predvodio je o. Dario Tokić, a uz njega su slavili vlč. Andrija Miličević, vlč. Božo Belinić, don Danijel Vidović, SDB i vlč. Tomislav Kralj.
U nadahnutoj homiliji o. Dario se osvrnuo na Isusove riječi iz netom pročitanog Evanđelja: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11,25) te je istaknuo da se tajna radosti sastoji u tome da slušamo i poslušamo Isusa, da Njemu služimo. Maleni su oni koji jednostavno nastoje živjeti ono što su spoznali u svojoj jednostavnosti i prostodušnosti. Za Malu Tereziju maleni priznaju svoju ništavnost, ne pripisuju si kreposti, očekuju sve od dobroga Boga, ne uznemiruju se ni za što i ne stječu bogatstvo. Malenost znači priznati da dobri Bog stavlja blago, odnosno kreposti u ruke malog djeteta. Napokon, biti malen znači ne obeshrabriti se zbog svojih pogrešaka.
Propovjednik se osvrnuo na životne poraze s kojima su se suočili i Ljudevit i Zelija, kao i sv. Mala Terezija, a iz kojih su izašli kao pobjednici jer su sve primali iz Božje ruke. Znali su da Bog traži, ali da Bog i daje. Primjeri Ljudevita, Zelije i sv. Male Terezije uče da sa svoje strane trebamo učiniti sve što možemo, ali ishod situacije trebamo povjeriti Bogu. On zna što je najbolje za nas. Brige koje nas muče zbog raznih životni poraza treba pretvoriti u molitvu i rad, vjerovati Bogu i u svemu tražiti Božje Kraljevstvo. Isus daruje kao Bog, ali hoće poniznost srca jer ispred svake naše zasluge stoji Božja milost.
Homiliju je o. Dario završio riječima sv. Male Terezije: „Molim te, Isuse, da baciš svoj pogled na more malih duša vrijednih tvoje ljubavi“ te je ustvrdio da ta molitva nije prestala, a dokaz za to je i ovo hodočašće njezinih relikvija u Brezovicu i na druga mjesta. Sama Terezija je rekla da svoje Nebo želi provesti čineći dobro na zemlji, a što može biti bolje nego da svrne kišu ruža, kišu milosti, kišu Božje ljubavi na svakog od nas koji se osjećamo manjima od nje? O nama ovisi hoćemo li se otvoriti Bogu s potpunim pouzdanjem u njegovo milosrđe. Bog želi da svaki od nas iskusi koliko nas ljubi, te je zaželio da nam Ljudevit, Zelija i Mala Terezija budu zagovornici na tom putu.
Misno slavlje animirao je svojim umjetničkim pjevanjem Collegium pro musica sacra pod ravnanjem prof. Katarine Rončević, a za orguljama je bio mo. Tihomir Prša. Na kraju misnog slavlja uslijedio je blagoslov ruža.
Posebnu pažnju privukla je Meditativna večer sa sv. Malom Terezijom na kojoj je prof. Ivana Sesar Babić čitala izabrane tekstove iz Terezijine autobiografije Povijest jedne duše, dok ju je na harfi pratila prof. Mirta Lončarević. U toj prigodi svoj obol dali su i vrsni pjevači i glazbenici, od Domagoja Dorotića, tenorskog prvaka HNK-a sa skadbama „Ave Maria“ (J. S. Bach), „Bliže, o Bože moj“ (Lowell Mason), „Panis Angelicus“ (Cesar Franck), do sopranistice Marte Bradić koja je uz pratnju prof. Mirte Lončarević na harfi izvela pjesme „Upravi korake moje“ Anđelka Igreca i „Pjesmu Maloj Tereziji“ o. Zlatana Plenkovića, OP. Tu je bila i skladba fra Ivana Lukačića „Domine, quinque talenta tradidisti mihi“ i pjesma „O zmnožna Kraljice“ iz 18. stoljeća koju je izveo Collegium pro musica sacra. Nastupio je i Dječji zbor „Zvjezdice“ pod ravnanjem mo. Zdravka Šljivca s dvije vrhunske skladbe: „Regina coeli“ Pere Gotovca i „Miserere mei, Deus“ G. Allegria. Gregorijanski napjev „Salve Mater“ i psalam „Bog mi je svjetlost i spasenje“ Anđelka Igreca umjetnički su otpjevali supružnici Amalija i Marko Štuban. Koncert je završio zajedničkom pjesmom „Marijo, svibnja Kraljice“, nakon čega su svi imali priliku u tišini i sabranosti počastiti relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. Tijekom cijeloga dana i duboko u noć grupe hodočasnika slijevale su se u naše svetište da počaste relikvije omiljene Svetice i njezinih Roditelja, dok su sestre cjelonoćno bdjele u prisutnosti relikvija i preporučivale svetim članovima obitelji Martin nakane i potrebe Crkve, naroda i svijeta.
U ranim jutarnjim satima u petak 8. svibnja hodočasnici su zajedno sa sestrama izmolili Jutarnju Časoslova, nakon čega je uslijedila sv. Misa koju je predslavio vlč. Krunoslav Kolar. Uz njega su bili preč. Željko Nestić, vlč. Mario Brezak, vlč. Martin Krizmanić, te bogoslovi Fabijan Križanović, Amadej Anić i Luka Tkalec i ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško. Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
U uvodnim mislima vlč. Kolar je rekao kako se 8. svibnja na poseban način susrećemo s proslavljenom Crkvom. Naime, tog se datuma spominjemo prvog ukazanja sv. Mihaela arkanđela na brdu Gargano, zatim rođendana bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Vianneya, sv. Šarbela Makhlufa i mnogih drugih svetih likova. Uz to, 8. svibnja prošle godine iz Sikstinske kapele digao se bijeli dim te smo dobili novog papu Lava XIV. „Prožima nas ovo otajstvo koje nam govori da je svatko od nas, bez obzira na stalež, pozvan na svetost. Pozvani smo svidjeti se Bogu ljubeći Boga i čovjeka“, istaknuo je.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je poziv na ljubav: „Crkva časti nemali broj svetaca koji su povezani krvnom vezom, kao npr. sv. Bazilije čiji su baka, braća i sestra sveci, zatim sv. Monika i njezin sin Augustin, potom brat i sestra Benedikt i Skolastika. Tu su sveci iz dinastije Arpadović: sv. Stjepan, sv. Emerik, te utemeljitelj zagrebačke nadbiskupije sv. Ladislav. Nemoguće je zaboraviti obitelj Zaharije, Elizabete i Ivana Krstitelja, apostolsku braću Andriju i Šimuna Petra, te Jakova i Ivana. Dakako, uzor svima je nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa. U tu skupinu svetih obitelji pridružujemo i obitelj Martin, pred čijim se relikvijama nalazimo. Doista, možemo reći da nas je pohodila sveta obitelj plodna ljubavlju. Upravo u tome i jest svetost, kako nas poučava sam Gospodin, koji na Posljednjoj večeri oporučno ostavlja – ljubav. Ona je posebno očitovana u Isusovom predanju pod prilikama kruha i vina, ali i u pozivu na ljubav koji je izrečen kroz gestu pranja nogu, kao i kod konkretne riječi: Ljubite jedni druge“, istaknuo je propovjednik.
Dodao je da ljubiti svakog čovjeka, pa i neprijatelja, znači željeti spasenje njegove duše. Ljubiti čovjeka znači privući ga Kristu, pomoći mu na putu vjere, ali i pokazati tu ljubav konkretnim djelima. Ljubiti znači predati se, bez da se traži išta za sebe. Biti ljubav u srcu Crkve poziv je koji je na sebe preuzela sv. Mala Terezija shvativši da je to najizvrsniji i najsigurniji put kojim se dolazi Bogu.
Govoreći o svetim supružnicima Ljudevitu i Zeliji, vlč. Kolar je rekao kako su oni primjer koji treba nasljedovati. Prvo što treba naučiti jest da je vezivno tkivo braka sam Bog koji posvećuje ljubav supružnika. Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. Obitelj koja zapostavlja zajedničku molitvu i nedjeljnu misu, ne može očekivati zajedništvo. Obitelj u kojoj nema međusobnog pomaganja, ne može očekivati blagoslov za budućnost. Tamo gdje je ljubav, tamo je i otvorenost životu.
Kao najvažniju molitvenu nakanu koja proizlazi iz pohoda svete obitelji Martin našem narodu propovjednik je istaknuo molitvu za dobra duhovna, osobito svećenička zvanja, kao i zato da hrvatske obitelji budu otvorene Božjem životu i da šire svoju ljubav kroz nove živote koji će Kristovu ljubav dalje širiti kroz svećenička, redovnička i obiteljska zvanja. Poticajnu homiliju završio je molitvom sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima da svi budemo ljubav koja živi vjeru s pogledom nade prema vječnosti.
Nakon sv. Mise, vjernici su mogli provesti još koji trenutak u tišini u prisutnosti svete obitelji Martin, a potom su je ispratili pjesmom „Moj mir i radost“ o. Kamila Kolbea i pjesmom „Marijo, svibnja Kraljice“. Relikvije su nastavile svoj put do Crkve sv. Male Terezije u zagrebačkoj Miramarskoj ulici, a Karmel je u svojim molitvama prebirao milosne trenutke koji su mu bili darovani.
