Relikvije prvog stupnja sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Zelije Martin stigle su u poslijepodnevnim satima subote, uoči svetkovine Duhova, 23. svibnja 2026. u Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. Molitvom i pjesmom dočekali su ih domaći vjernici Župe sv. Antuna Padovanskog iz Levanjske Varoši sa župnikom Mirom Tomasom te vjernici i zbor Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova predvođeni preč. Krešimirom Šafom, njihovim župnikom i ivankovačkim dekanom, koji je predvodio procesiju ulaska relikvija u crkvu. Prisutni su bili i brojni vjernici iz različitih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Posebna milost koja se daje i prima jednom u životu
Relikvije su u crkvu unijeli župljani ivankovačke župe, a pjesmom su ih pozdravile sestre karmelićanke. Riječi dobrodošlice uputila je priorica samostana, s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). „Sestro naša, sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, dobrodošla sa svojim svetim roditeljima, svetim Ljudevitom i svetom Zelijom, u našu Slavoniju. Dobrodošla u našu nadbiskupiju, našu župu i naš Karmel. Vaša obitelj Martin živjela je evanđelje i zato je vaš dolazak za sve nas zagrljaj neba, posebna milost koja se daje i prima jednom u životu. Otvorena srca želimo na poseban način biti s vama i učiti od vas ljubiti Isusa“, rekla je s. Ljiljana, a potom pozdravila i brojne hodočasnike, prijatelje, susjede, dobročinitelje, rodbinu, milosrdne sestre sv. Križa te sve koji sudjeluju u programu. „Vjerujemo da su latice milosnih ruža prosipane na svim putovima kojima su u ovom svibnju hodale ove svete relikvije. Vjerujemo da će miris svetosti i zagovor svete male Terezije i njezinih svetih roditelja zahvatiti i ispuniti i naše živote. Zagovarajte nas pred licem Onoga kojega ste na zemlji ljubili iznad svega. I naučite nas da Bog i njegova sveta volja i nama bude na prvom mjestu – Alfa i Omega našega života. Neka vaš duh ostane s nama i neka ovaj Karmel bude mjesto gdje ćemo vas uvijek moći susresti“, naglasila je s. Ljiljana.
Neka nas susret sa svetim relikvijama osnaži u vjeri
Vjernicima se obratio i preč. Šaf, rekavši: „Okupljamo se oko svetih relikvija Male Terezije i njezinih roditelja, onih opipljivih znakova njihove prisutnosti među nama koji nas podsjećaju da je svetost moguća u svakodnevnom životu, u obitelji i u redovništvu, u jednostavnosti i ljubavi.“ Pozdravio je zatim i sestre karmelićanke rekavši: „Vaša prisutnost ovdje za nas je uvijek dragocjeno molitveno svjedočanstvo. Sveti papa Ivan Pavao II. istaknuo je da su karmelićanke uronjene u tišinu i molitvu te podsjećaju cijelu Crkvu da je Bog onaj koji u svačijem životu treba biti prvi. Vi ste za našu nadbiskupiju oaza molitve i upravo vam zbog toga hvala.“
Istaknuo je da „izlažući relikvije onih koji su vjerno slijedili Krista, Crkva nas potiče da gledamo prema budućem gradu, da se učimo putu savršenog sjedinjenja s Bogom. Obitelj Martin nam pokazuje da se svetost ne postiže samo izvanrednim djelima, već malim putevima povjerenja i potpunog predanja Božjoj ljubavi. Ljudevit i Zelija kao uzorni roditelji radosno su darovali svoju djecu Bogu prepoznajući u tome najveću čast za svoju obitelj.“
Program je svečanim koncertom otvorio veliki zbor ivankovačke župe, a preč. Šaf je rekao: „Neka pjesma i glazba budu odjek naše ljubavi prema sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima, ali prvenstveno prema dragom Bogu i našem zajedničkom hodu prema nebu, onoj kiši ruža koju nam je Terezija obećala s nebeskih visina. Neka nas ovaj susret s relikvijama svetaca osnaži u vjeri, a zagovor svete Terezije prati u svakom trenutku našega života. Sveti Ljudevite i sveta Zelijo, molite za naše obitelji! Sveta Mala Terezijo, moli za nas!“
Roditelji i djeca, mladi i nešto stariji vjernici častili su u tišini relikvije tijekom cijelog popodneva i večeri, a sestre karmelićanke za sve su priredile i prigodne darove – misli sv. Male Terezije, maramice s likom svetice kojima su se mogle dotaknuti relikvije, prigodne sličice te latice ruža. Tijekom programa vjernici su i sami donosili ruže i polagali ih uz relikvije.
Program je nastavljen čitanjem ulomaka iz autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duše, a ulomke su čitale sestre karmelićanke. Zatim su pristigli hodočasnici iz osječke Župe sv. Ćirila i Metoda i predstavnici misijskih skupina iz Đakova i Osijeka koje je predvodio preč. Ante Šiško, dekan Osječkog istočnog dekanata i župnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda, te povjerenik za misijsku djelatnost u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i bivši misionar. Organizirano su pristigli i vjernici iz Vođinaca i Starih Mikanovaca predvođeni župnikom Ivanom Lenićem.
Postoji „vidljiva misija“ i „skrivena misija“
Sestre karmelićanke predmolile su litanije i molitve sv. Maloj Tereziji, I. Večernju svetkovine Duhova i pjevanu antifonu Salve Regina. Prigodan nagovor na temu „Sveta Mala Terezija, misionarka“ izrekao je preč. Šiško. Vjernike je uputio u život sv. Male Terezije i njezine obitelji i podijelio je svoje osobno iskustvo s ovom sveticom, čije je relikvije častio za vrijeme svoje prve službe župnog vikara u Parizu. Istaknuo je: „Svojim životom Mala Terezija potvrđuje da Bog ima sasvim drugačija mjerila po kojim mjeri vrijednost naših djela, naših čina. Svetica kaže da Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav kojom ih obavljamo. Iz ljubavi prema Bogu bismo trebali obavljati svoje svakodnevne poslove, bilo na radnom mjestu, bilo u kući. Također, ako smo zdravi i radosni – zahvaljujmo Bogu za to. Ako pak ležimo bolesni – prihvatimo tu žrtvu iz ljubavi prema Bogu.“
Spomenuo je zatim da je službeni stav Crkve pri proglašenju sv. Male Terezije od Djeteta Isusa zaštitnicom misija bio vrlo zanimljiv jer je predstavljao svojevrsni zaokret u razumijevanju misijskog djelovanja. „Službeni naglasak bio je: misije ne počivaju samo na vanjskom apostolatu, nego prije svega na molitvi, ljubavi, žrtvi i svetosti. To je bila ključna poruka. Time je Crkva praktički rekla: postoji ‘vidljiva misija’, ali postoji i ‘skrivena misija’. A bez ove druge, prva ostaje duhovno prazna“, pojasnio je preč. Šiško i na kraju nagovora poručio da su misije prije svega Božje djelo, da kontemplativni život nije bijeg od svijeta te da je „Mali put“ teologija milosti jer „čovjek se ne spašava vlastitom veličinom, svetost nije elitni projekt, Bog djeluje kroz malenost i povjerenje… Teološki gledano, Terezija naglašava primat milosti nad ljudskim djelima, primat povjerenja nad perfekcionizmom i primat ljubavi nad učinkovitošću.“
Nekoliko prigodnih riječi uputio je i karmelićanin brat Ante Slavić koji prati relikvije na njihovu putu po Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Relikvije su potom častile Marijine sestre čudotvorne medaljice i službenice milosrđa iz Vođinaca, kao i članovi Marijine legije iz Osijeka pod vodstvom p. Dragana Majića, DI. Uslijedila je uglazbljena i recitirana izvedba pjesme sv. Male Terezije „Zašto te ljubim, Marijo“ u izvedbi sestara karmelićanki, molitva krunice uz misli sv. Male Terezije i Povečerje, nakon čega su hodočasnici imali priliku za osobno čašćenje relikvija u šutnji.
Imamo priliku moliti milosti za cijeli život
Prije početka službe čitanja crkvu su ispunili mladi iz Cerne, koji su pristigli pod vodstvom župnika Damira Stanića, te krizmanici Župe sv. Ćirila i Metoda iz Vinkovaca pod vodstvom župnika Marija Brkića i s. Zrinke Šutalo, redovnice služavki Maloga Isusa.
Mnoštvo mladih pozdravila je priorica s. Ljiljana rekavši: „Radosne smo što ste s nama na ovom duhovskom bdijenju… Večeras imamo mogućnost, dok očekujemo silu i snagu Duha Svetoga, u prisutnosti svetaca naše Katoličke Crkve, moliti milosti za cijeli život. Vi ste na početku života. Pred vama je život i budućnost, puni ste života i nade. Zajedno ćemo, mi kao zajednica, moliti za vas da otvorena srca primite sve darove i plodove Duha Svetoga. U svetoj krizmi sve to ste već primili, a sada ćemo moliti da se darovi i plodovi u punini razviju i da vi date mjesta Duhu Svetom u svome životu; da vas On vodi i prosvjetljuje kroz cijeli život i da proslavite Boga, ne manje nego što Ga je proslavila mala Terezija. A to znači – svi smo pozvani na svetost, i da nas Duh Sveti tako zahvati i vodi da želimo samo jedno: vršiti volju Božju, ljubiti Isusa i biti sveti. Ništa manje nego biti sveti.“
Štujući relikvije svetaca štujemo Boga Duha Svetoga
Vlč. Stanić vjernicima je pojasnio zašto se časte relikvije rekavši: „Moći svetaca, relikvije svetaca, njihovi zemni ostaci upućuju nas na samog Boga jer Bog je onaj koji snagom svoje milosti daje slabim ljudima hrabrosti svjedočiti svijetu. Crkva je od početaka štovala grobove i tijela najprije mučenika, a zatim, kroz povijest Crkve, svjedoka vjere. Crkva ne zaboravlja da se u konačnici radi doista samo o bijednim ljudskim kostima. No, te kosti i tijela su pripadale osobama koje su bile prožete, dirnute snagom Boga živoga. Stoga su moći ostaci svetaca, tragovi te nevidljive, no stvarne prisutnosti koja osvjetljava tamu svijeta i otkriva Kraljevstvo nebesko za koje su živjeli. Duh Sveti je onaj kojega molimo i iščekujemo. On je proniknuo, prožeo tijela svetaca i ona su određena također za uskrsnu proslavu. Štujući relikvije svetaca, mi štujemo Boga Duha Svetoga koji je prisutan u njima, koji je bio u njima za vrijeme zemaljskoga života. A Bog ne napušta ono u čemu je bio i što je prožeo, nego ostaje prisutan. Zbog toga štujemo moći i ovih svetaca, i uz njihove moći slavimo i molimo Boga.“ Vlč. Stanić potom je izložio Presveti Oltarski Sakrament.
Uslijedila je Služba čitanja, čija se psalmodija redovito moli ili pjeva u dva kora. Ovoga puta psalme su u jednom koru pjevale sestre karmelićanke, a drugi kor su činili krizmanici i prisutni vjernici pod vodstvom svećenika. Vlč. Stanić predvodio je klanjanje koje su pjesmom animirali mladi iz Cerne.
Svetkovina Duhova uz relikvije sv. Male Terezije i njezinih roditelja
Drugoga dana boravka relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja u Karmelu sv. Josipa, na svetkovinu Duhova 24. svibnja 2026., svečano misno slavlje predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, a u koncelebraciji je bio fra Juro Šimić, OFMCap. i vlč. Božidar Lusavec. Liturgijsko pjevanje animirale su sestre karmelićanke, posluživali su đakovački bogoslovi, a na misnom slavlju sudjelovali su broji vjernici, pristigli iz različitih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije kako bi častili relikvije svetaca.
Odlučno su izabrali svoje životne ideale
Započinjući svoju homiliju, biskup Ivan je rekao: „U odjeku biblijskih navještaja i mi želimo otvoriti svoje srce za istinu koju u sebi nosi i naviješta velika svetkovina Duhova: dar Božjega Duha i rođenje, početak zajednice Crkve. I jedno i drugo pripada istini naše vjere, kad iskrena srca u Vjerovanju ispovijedamo: Vjerujem u Boga, Duha Svetoga – Gospodina i Životvorca, koji izlazi od Oca i Sina … I odmah potom: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.“ Istaknuo je zatim da je na sasvim osobit način, zapravo najvećom snagom, Duh Božji zasjao u događaju Kristova uskrsnuća te da Isus, kao što to od početka čini prema svojim učenicima, obećava i daje Duha Branitelja koji nas čuva od nepovjerenja i straha.
U nastavku homilije biskup je rekao kako „našem životnom putu u vjeri snažno progovara i sasvim osobiti znak prisutnosti i čašćenja relikvija sv. Terezije od Djeteta Isusa i njezinih roditelja, svetih Ljudevita i Marije Zelije Martin.U njima sasvim konkretno, na stvarnoj životnoj stazi, sa svim ‘radostima i tjeskobama’ ljudskoga života, prepoznajemo snagu zajedništva s Kristom, što ga označava i oživljuje dar Njegova Duha, primljen u našem krsnom pomazanju.“Ističući primjer svetih supružnika, đakovačko-osječki pomoćni biskup rekao je kako su oni odlučno izabrali svoje životne ideale – „najprije one koji su ih usmjeravali prema Bogu. Što im je bila svakodnevna hrana? Molitva i euharistija, susretljivost i srdačno dijeljenje zajedništva s bližnjima, te s velikom osjetljivošću briga za bolesne i nemoćne.“
Da je u svemu pokreće vodstvo Duha Svetoga
Osvrnuo se i na svjedočanstva vjernika u susretu s relikvijama: „Jedna hodočasnica u susretu s relikvijama sv. Male Terezije svjedoči: Ovo mi je dar od Boga, jer sam od djetinjstva voljela Malu Tereziju slušajući kako je gorjela za Boga. Da. Kad je svjedočanstvo Male Terezije u pitanju, doista je riječ o ‘plamenu’, o ‘vatri’ Božjega Duha koja je nadahnjivala i krijepila njezino svjedočanstvo. Za sve svoje korake odlučuje se za put ‘malenosti’, svjež i razdragan, kao u srcu djeteta, s trajnim pogledom na Božju očinsku ljubav i njegovu milost, koja nam je darovana u Kristu.“
Biskup Ivan je rekao kako je sv. Mala Terezija u svojem hodu neprestano molila da je u svemu pokreće vodstvo Duha Svetoga te je dodao: „Na Isusa se neprestano oslanja, koji u snazi Duha kliče: Abba! Oče! U to nas zajedništvo, razmatra sv. Mala Terezija, Isus uključuje, da se u nama umnoži povjerenje u Božje očinstvo, i šalje u naša srca svoga Duha – duha posinjenja, kako bismo se ponovno rodili kao djeca Božja te i mi, kao njegovi sinovi i kćeri, klicali: Abba! Oče! Iz toga zajedništva, koje nas jača i pridiže, primaju istinsku snagu naše molitve i naših djela.“
Obradovaše se hodočasnici vidjevši relikvije
Na završetku misnoga slavlja đakovačko-osječki pomoćni biskup rekao je: „Obradovaše se hodočasnici vidjevši ove relikvije, ali ne samo to. Nisu relikvije važne, nego su one znak. U njima prepoznajemo svjedočanstvo svete Male Terezije i njezinih roditelja.“ Podsjetio je zatim na poznatu molitvu Sveta Mala Terezijo… reci dragom Isusu da ga jako volim i naglasio: „Vidite, uvijek je to poticaj našoj ljubavi, koracima naše ljubavi.“
Potaknuo je zatim vjernike da se uteku svetoj Maloj Tereziji za blagoslov i snagu poslanja Crkve, za misije, nova svećenička i redovnička zvanja, za obitelji, za zdravlje, za svjedočanstvo naše malenosti i neugasive nade u uskrsnuće „jer smo se i mi s učenicima obradovali duhovno susrevši Uskrsnuloga“. Prije blagoslova biskup Ivan vjernike je potaknuo da zajednički zapjevaju antifonu Obradovaše se učenici, aleluja, aleluja, vidjevši Gospodina, aleluja, aleluja, a tijekom završne procesije i sam je počastio relikvije svete Male Terezije i njezinih roditelja.
Šutnja, molitva i pjesma uz relikvije svetaca
Program drugoga dana čašćenja relikvija započeo je molitvom Jutarnje svetkovine Duhova te Trećega časa koju su vodile sestre karmelićanke. Relikvije su zatim molitvom i pjesmom častili članovi Udruge „Betlehem“ iz Vukovara, Vinkovaca, Đakova i okolnih gradova. Molitve sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima uputili su i članovi Udruge „SVJETLOST“ – samohrani roditelji i udovice te članovi Škapularske bratovštine. Uslijedila je izvedba sonate za flautu i gitaru „Uglazbljeni život sv. Male Terezije“ autora Darija Balekića. Sonatu su izveli Mia Mandić (flauta) i Filip Valentić (gitara) te su prisutne uveli u sabranost prije misnoga slavlja.
U poslijepodnevnim satima sestre karmelićanke pjevale su litanijske zazive sv. Ljudevitu i Zeliji Martin, a zatim su u Karmel sv. Josipa pristigli članovi Frame iz Vinkovaca pod vodstvom fra Josipa Blaževića, OFMConv. Oni su u šutnji, zajedničkoj molitvi i pjesmi, uz izabrane misli sv. Male Terezije, promišljali o njezinu životu i molili za svoje potrebe.
Posljednji su u slavonski Karmel pristigli članovi Udruge veterana 5. gardijske brigade „SOKOLOVI“ – Vinkovci, a sestre karmelićanke pročitale su nekoliko svjedočanstava vojnika koji su za vrijeme Prvog svjetskog rata zazivali sv. Malu Tereziju da ih prati kroz četiri godine teških borbi te su svoja svjedočanstva uslišanja slali u Karmel u Lisieuxu, gdje se čuva više od 2000 tematskih dosjea koji sadrže rukom pisana pisma.
Uslijedila je molitva krunice Božjeg milosrđa i pjevani zazivi Božjem milosrđu. Domaći župnik Miro Tomas blagoslovio je ruže, a zatim je slijedio oproštaj od relikvija koje su iz crkve iznijeli veterani 5. gardijske brigade.
