Stella Maris, Haifa, 16. srpnja 2026.
Zaodjenuti Marijom: pokretani Duhom
Obnovljeni savez: škapular
Draga braćo i sestre velike obitelji terezijanskog Karmela, časne sestre, laici, braćo, pridružene družbe, svećenici koji živite karmelsku duhovnost i svi naši prijatelji i članovi obitelji. Pozdravljam vas s velikom radošću u ovom danu svetkovine Gospe Karmelske, gdje god se nalazili i bilo kakav trenutak života proživljavali.
Ovaj srpanj započeo sam u Svetoj zemlji, u našem svetištu Stella Maris na gori Karmel, pod Marijinim pogledom, kraj Ilijina vrela, s mojom braćom i sestrama iz tih krajeva, kojima zahvaljujem na njihovom svjedočanstvu i njihovom dragocjenom prisustvu, stavljajući cijeli Red pod Marijinu zaštitu, s punim povjerenjem u njezinu majčinsku skrb.
Želim s vama podijeliti tri ideje: obučeni u Karmelsko plašt; pokretani Duhom Svetim; svjedoci iskustva Boga.
Mi karmelićani osjećamo se i znamo da smo Marijina ljubljena djeca i braća. Darovan nam je znak te ljubavi u karmelskom škapularu, koji označava njezinu prisutnost i otkucavanje njezinog srca u svakome od nas. Želimo uvijek živjeti zaodjeveni Marijom. Ona je, prema riječima svetog Ivana od Križa, „od početka bila pokretana Duhom Svetim“ (usp. 3 Uspon 2,10). I mi, poput nje, poslušni Duhu Svetom, želimo uvijek biti na putu, vođeni, pod njegovim pogledom i držeći Mariju za ruku, prihvaćajući ovaj povijesni trenutak s poniznom hrabrošću i s nezadrživom radošću.
Želio bih vas danas osobito pozvati da dopustite da nas Marija vrati k onom prvom iskustvu molitve u Duhu, k jednostavnosti prve ljubavi, da uđemo u duboku molitvu koja će nas, poput Terezije, navesti da širimo život molitve i žar za Isusa; iznova učenici i, istovremeno, učitelji svojim životom, tog primljenog iskustva i dara.
Dar Karmelskog plašta i marijanska dimenzija Karmela
1.1. Sjećanje sa zahvalnošću
Ove godine cijela obitelj Karmela, O.Carm – OCD i svi koji štuju pobožnost karmelskog škapulara, slavimo 775. obljetnicu dara karmelskog škapulara.
Prošlo je 25 godina od poruke koju je papa Ivan Pavao II. uputio dvama generalima O.Carm – OCD o karmelskom plaštu 25. ožujka 2001., i od okružnice „S Marijom, Isusovom majkom“ dvaju generalnih poglavara, Josepha Chalmersa i Camila Maccisea; dva izvrsna dokumenta koja vas pozivam ponovno pročitati i promišljati, zbog teološke dubine i pastoralnog pristupa.
1.2. Trajni izazov rada na obnovi marijanske dimenzije
Škapular je znak marijanske dimenzije našeg poziva: živjeti na službu Isusu Kristu, nasljedujući Djevicu Mariju. Sažetak je našeg poziva i posvećenja, i kršćanskog i redovničkog.
U duhu dva već spomenuta dokumenta želimo nastaviti produbljivati teologiju, duhovnost i pastoral škapulara. Nedavna istraživanja provedena po čitavom Redu o marijanskoj dimenziji otkrivaju duboko poštovanje naše obitelji za dar škapulara, kao i središnje mjesto koje on nastavlja zauzimati u našem pastoralu. Poticaj da obnovimo i produbimo marijansku dimenziju i škapularsku pobožnost ukorijenjen je u hitnoj potrebi autentične teologije, duhovnosti i evanđeoskog pastorala. Zaodjevene Marijom, jednostavan i ponizan znak karmelskog škapulara podsjeća nas na potrebu povratka ljepoti, svježini i hrabrosti prve ljubavi. Marija oživljava u svakome od nas hodočašće nade u svijetu koji se suočava s rastućom neizvjesnošću sutrašnjice. Zaodjeveni Marijom, prihvaćamo izazov ići ususret budućnosti sa sigurnim pouzdanjem u Majku i Sestru koja nas neće napustiti i uvijek će biti uz nas.
Već nekoliko godina radimo na ovom poticaju, pozivajući svaku karmelićanku, svakog laika i svakog karmelskog redovnika da njeguje marijansku dimenziju, bliskost s Marijom, dijalog s njom, kao školu obnavljanja našeg prijateljstva s Isusom i radi oživljavanja našeg molitvenog života. Došlo je vrijeme da se ponovno upitamo o našemu stvarnom molitvenom životu, kako bismo rasli u prijateljstvu s Isusom. Sve što se tiče Marije vodi nas iskustvu da budemo djeca u Sinu. Marija nas oblikuje na lik Sina svoje utrobe i poziva nas da budemo jedno s Njime. Karmelski škapular podsjeća nas na sve to, kao sažetak ovog saveza s Isusom.
Iz Generalne kuće pokrenuli smo nekoliko prijedloga i inicijativa: stvorili smo skupinu za marijanski život; povremeno se sastajemo kako bismo razmišljali o ovoj temi naše karizme; proveli smo anketu po čitavom Redu kako bismo dobili sliku naše marijanske dimenzije na karizmatskoj, teološkoj, pobožnoj i pastoralnoj razini; pokrenuli smo marijanski blog https://maristellacarmel.com, koji vam preporučujem posjetiti, gdje objavljujemo sav najznačajniji materijal koji primamo unutar Karmela; tu su i pisma koja sam poslao tijekom posljednjih proslava svetkovine Gospe Karmelske, stalna animacija tijekom pastoralnih i bratskih posjeta diljem svijeta… uz brojne inicijative koje sam vidio u mnogim zajednicama i ograncima Reda: tečajevi mariologije i marijanske pobožnosti, studijski tjedni, publikacije, hodočašća u marijanska svetišta, proslave… Stekao sam dojam da je ovaj marijanski poticaj kod mnogih prihvaćen kao prikladan i nužan za ovo vrijeme koje živimo. Uvijek osjećamo da je Marija poticaj nove Pedesetnice za Crkvu i za Karmel. Tako je osjećam u svim krajevima svijeta kroz koje imam sreću prolaziti.
Postoje i druge inicijative, želje i projekti koje potiče ova skupina za marijanski život koju smo osnovali s braćom iz naše kuće u Fatimi: susret karmelskih mariologa, organizacija teološkog kongresa o marijanskoj duhovnosti Reda. Pitali smo teologe koje marijanske i mariološke perspektive i ključne pojmove trebamo istražiti i proučiti. U planu je susret karmelskih redovnika koji rade u marijanskim svetištima kako bi razgovarali o pastoralu i marijanskoj pobožnosti, izrada temeljnih formativnih tema naše karizme i njihova povezanost s Marijom…
Prisjećajući se koraka koje smo poduzeli posljednjih godina i onih koje namjeravamo poduzeti, želim također zahvaliti za procjenu koju su provincijalni kapituli dali ovom pokretu obnove. Povjeravamo sve dosadašnje putove i one koji nas očekuju Mariji, Kraljici i Uresu Karmela, da bismo dosegnuli vrh Gore kojom je Krist, zaodjeveni Škapularom, Marijom.
- Djevica Marija i sveti Ivan od Križa
2.1. Dubok i intiman odnos
Osim proslava povodom 775. godišnjice darivanja Karmelskog škapulara, ove 2026. slavimo Jubilarnu godinu svetog Ivana od Križa: 300 godina od njegove kanonizacije i 100 godina od proglašenja naučiteljem Crkve. U njegovim spisima i životu nema mnogo izravnih upućivanja na Mariju; ipak možemo reći da se radi o intenzivnoj i dubokoj prisutnosti. Imamo od njega neke odlomke iznimnog doktrinalnog i teološkog bogatstva.
Nekoliko biografija navodi da je njegova sklonost Karmelu u začetku poziva bila posljedica izrazito marijanske i kontemplativne dimenzije Reda. Kad je razmišljao o prijelazu u Kartuziju, Terezija od Isusa ga je pridobila za svoj utemeljiteljski projekt, pozvavši ga da surađuje na reformi muškog ogranka. Prihvatio je izazov da nastavi nositi škapular u Marijinu redu, ali u stilu bratstva i radosti svete Terezije. Drugi detalji njegove povezanosti s Marijom i Marijine prisutnosti u životu Sveca prenose se ponekad obavijeni legendom i nisu toliko značajni kao ono što njegovi spisi o Mariji odražavaju iz njegove misli i marijanskog iskustva.
2.2. Supstancijalna doktrina
Ivanovski spisi u svezi s Marijom imaju veliki teološki i duhovni naboj. Među tim odlomcima želio bih istaknuti, kao jedan od najdragocjenijih, onaj koji nam je ostavio u trećoj knjizi Uspona na goru Karmel: „Takva bijaše naša preslavna Djevica, Gospa, koja, budući da je od početka bila uzdignuta u to visoko stanje (savršenih duša), nikada nije imala u duši utisnut oblik bilo kojeg stvorenja, i nikad nije djelovala potaknuta njime, nego uvijek pod utjecajem Duha Svetoga“ (3 Uspon 2,10). Sjećam se da je pokojni otac Otilio Rodríguez govorio kako ovaj citat vrijedi kao cijeli traktat mariologije [citirano prema Ismael Bengoechea u Ephemerides Mariologicae 31 (1981.), str. 54].
Ta poučljivost Duhu Svetomu, to, ako mi dopustite izraz, plesanje poput Marije na glazbu i u rtimu Duha Svetoga, vježba je bliskosti za koju bismo željeli zamoliti ju da i nas poduči i potiče, a ne da plešemo prema tuđem ukusu, niti da se pokrećemo zbog drugih ambicija ili želje za ugodom, ili zbog straha da ne bi bili ono što drugi očekuju od nas. Tražimo od Marije tu vjernost i osjetljivost srca. Djevica Marija bila je od početka uzdignuta u „to visoko stanje“ jedinstva ljubavi s Bogom; mi, sa svojom poviješću, svojim prošlim danima, svojim životopisima, uspjesima i siromaštvima, padovima i dostignućima, u teškoćama i u blagostanju, ne želimo se zadržavati u negativnosti ili nepomičnosti zbog naše malenosti, nego otvaramo srce, na vratima špilje poput Ilije, vjetru koji je pokrenuo čitav Marijin život i učinio od nje Vrt, Karmel po svom ukusu. Molimo Mariju da nas učini vjernima jednoj jedinoj ljubavi, ukorijenjene u toj želji Duha da preobrazi naš život i naše zajednice na Isusovu sličnost. Da budemo uistinu duhovni, marijanski, pravi karmelićani.
2.3. Pitanja velike aktualnosti
Živimo zahtjevno i nestabilno doba, doživljavamo pad broja zvanja u mnogim dijelovima Reda, kao i rast u nekim drugim, ali usred velikih neizvjesnosti. Potaknuti smo preispitati strukture i ono što se nekad smatralo nepromjenjivim. Tekst Deklaracije o karizmi to prekrasno izražava u broju 3: ne trebamo toliko brinuti za budućnost koliko za skriveni izvor iz kojega proizlazi i hrani se naša nada. Marija nam pomaže razlučiti što je važno, a što je relativno u ovom vremenu. Molimo je za svjetlo kako bismo znali što izabrati i kada se zauzeti ili povući.
Živimo u vremenu koje ne traži ni samodostatnost ni prepuštanje nostalgiji. Sveti Ivan od Križa, koji je prije svega tražitelj jedinstva s Bogom, kaže za nju da je uvijek bila pokrenuta Duhom Svetim. Što nas pokreće, osobno i zajednički, na poseban način? I učenici su ostali sa zatvorenim vratima u strahu od Židova. Napast zatvorene sobe uvijek je prijetnja pred novinom svakog vremena. I znamo da su plodonosnija razdoblja Karmela bila ona u kojima se intenzivnije iskusila slabost, gubitak, progon ili ranjivost. Naši su sveci bili učitelji u dopuštanju da ih Duh pokreće u trenucima kad je tinjala napast bijega. Duh i Marija traže od nas poslušan sluh, hrabre izbore, a ne one vođene strahom ili nedostatkom povjerenja; usuditi se staviti na kocku hrabrost vjere, poniznost, razboritost, zajedno s mudrošću onih koji razumiju kada je došlo vrijeme za započinjanje novog puta, zatvaranja jednog prisustva ili otvaranja novog iskustva s jednostavnošću. Što nas pokreće i od koga tražimo pomoć za rasuđivanje? Zovemo li Duha Svetoga našom željom? Marijo, uzmi nas za ruku i postavi nas pred dah Duha, na put koji nas vodi prema budućnosti koju On želi i sanja za nas.
U naše doba raste želja i čežnja za Bogom; snažno se osjeća neprikrivena potraga za Bogom u mnogim slojevima društva i među mladima. Često, na svoj način i izvan institucionalnih kanala, mnogi se približavaju marijanskim svetištima, privučeni „nečim“. Kako bismo im mogli predstaviti Djevicu Mariju kao onu koja je uvijek majka, koja je u punini proživjela ono što oni traže i koja sluša kad joj se obraćaju jednostavno i iskreno? Kako olakšati susret mnogih potrebitih tražitelja s Djevicom Marijom na mjestima gdje su joj osobito blizu, i potaknuti ih da započnu put nutarnjeg života, duhovnosti, molitve?
Naša tradicija s ponosom govori da je Karmel posve marijanski. Želimo biti potpuno Marijini i, kao njezina braća i djeca, prenijeti avanturu, iskustvo molitve i intimnosti s Isusom koje treba ponovno otkriti u ovom trenutku naše povijesti.
- Novi koraci, s Marijom
3.1. Prepustiti se vodstvu Duha
U pismu upućenom provincijalnim kapitulama napisao sam: „Predlažemo kapitulima da u provincijski projekt uključe temeljnu temu koju smatramo da hitno treba oživiti: naše iskustvo Boga i misaone molitve, osobne i zajedničke. Karmelićanin je mistagog proživljenog iskustva.“ I dalje sam pojasnio: „Kako se vratiti terezijanskoj molitvi i biti svjedoci, mistagozi tog iskustva?“
Ovaj novi izazov koji smo uputili čitavom Redu dotiče još jednu temeljnu dimenziju našeg identiteta: mi smo prije svega ljudi molitve, navještaja i bratoljublja. Gledajući na goru Karmel, na našu prvu braću i one koji su slijedili njihove stope u Europi, osim njihovog marijanskog iskustva, prepoznajemo kao identitetsku značajku to što su bili ljudi iskustva Boga. Tješi me pomisao da se otvaramo dobu u kojem ideološke rasprave ustupaju mjesto nužnosti zajedništva usmjerenog na to da molitvi u Karmelu damo stvarno vrijeme, kvalitetan prostor i teologalni naboj, kako bismo je prenosili ponajprije vlastitim primjerom – jer to je ono što ljudi zapažaju i cijene, kad smo u molitvi dosljedni.
Doista, onaj koji se daje voditi Duhom Svetim (Gal 5,16a), kako kaže sv. Pavao, ulazi u otajstvo živog i istinitog Boga. Duh Sveti nas sjedinjuje s Isusom i s Njim nas navodi da uzviknemo: „Abbà, Oče“ (usp. Gal 4,6; Rm 8,15-17). Posebno odgojeni od Terezije od Isusa, čuvari smo blaga iskustva u odnosu s „Onim za koga znamo da nas ljubi“ (usp. Život 8,5). Je li u redu zadržavati za sebe tako dragocjeno dobro kad je ono mnogima danas tako očajno potrebno?
3.2. Ostanimo u molitvi, s Marijom
Da bismo prenijeli ovo blago molitve, nisu dovoljni tečajevi o umijeću molitve. Trebamo biti, prije svega, ljudi molitve, osobno i kao zajednica. Karmelićanin se stalno vraća u šutnju nazaretske kuće, gdje su oči Marije i Josipa usmjerene samo na Isusa: ljube ga, obožavaju i motre. Iz te kuće i iz Svete obitelji mi, karmelićani sv. Terezije, naslijedili smo ideal Nazareta, s Josipom i Marijom kao učiteljima bliskosti s Isusom u običnom životu (usp. Život 32,11). Kao što nas je poučio i br. Lovro od Uskrsnuća – u kuhinji ili u bilo kojem zanatu. Gorljiva prisutnost koja osvaja. S Marijom (Dj 1,14) nastavljamo pripravljati se za novu Pedesetnicu u Karmelu, za taj dar koji nam ona želi podariti.
Na gori Karmel ovih sam dana snažno osjetio povjerenje u Mariju, poticaj da kao ona hrabro gledamo u budućnost, znajući da će Bog otvoriti puteve koji nas čekaju, s jednostavnošću i radošću onih koji su poduprti i pokretani Duhom. Pozivajući vas da mi se pridružite, siromašni i hrabri, u ovom povjerenju, podlažem se Marijinom pogledu i zahvaljujem za ovu svetkovinu sa svima vama, moja braćo i sestre.
SRETNA SVETKOVINA GOSPE KARMELSKE!
o. Mihael Márquez Calle, General poglavar OCD