U četvrtak 8. listopada 2026. djelatnici i suradnici Glasa Koncila i Malog Koncila, pod vodstvom glavnog urednika i v.d. direktora Branimira Stanića, hodočastili su tradicionalno svojoj zaštitnici sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga Lica u Karmel u Brezovici. Pridružili su im se i članovi obitelji pokojnih djelatnika i suradnika Glasa Koncila.
Misno slavlje prevodio je vlč. Marko Vuković, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Uz njega je slavio dugogodišnji urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić.
Na početku misnog slavlja sve prisutne pozdravio je glavni urednik Stanić te je rekao da je Karmel Nebo na zemlji, citirajući sv. Tereziju Benediktu od Križa, čijeg se skorog 135. rođendana spomenuo. Istaknuo je da se Glas Koncila svake godine ima priliku približiti se tom Nebu: „Ove godine činimo to na poseban način spajajući misu za pokojne djelatnike i suradnike Glasa Koncila kao i za čitatelje Glasa Koncila s ovim našim tradicionalnim hodočašćem sv. Maloj Tereziji. Danas se to Nebo još snažnije osjeća jer je nemoguće ne doživjeti tu povezanost Neba i zemlje preko vaših i naših pokojnih djelatnika i suradnika.“
Glavni urednik se spomenuo i riječi pokojnog don Živka Kustića koji je jednom prilikom posvjedočio da će njegovim nasljednicima biti puno teže jer je u komunizmu neprijatelj bio jasan i vidljiv, dok je danas teško prepoznatljiv. Zaključio je ipak da je danas zapravo puno lakše jer u ono vrijeme don Kustić nije imao toliko uzornih Koncilaša na Nebu koliko ih današnje uredništvo ima. A Nebo je uvijek moćnije nego li zemlja.
Prvo čitanje pročitala je Tanja Baran, a molitvu vjernika Marino Erceg.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je velikodušnost. Osvrćući se na Evanđelje, vlč. Vuković je istaknuo da su duhovna dobra sakrivena od mudrih i umnih, a dostupna malenima, onima koji u srcu Crkve žive ljubav. Naglasio je također da je garancija uspjeha u životu da tamo gdje jesmo i s ljudima oko sebe postupamo velikodušno: „U onoj mjeri u kojoj sebe više ne stavljamo u centar, u kojoj ne mjerimo druge kakvi su bili prema nama, postižemo uspješnost. Trebamo uzeti za moto da ne tražimo da budemo voljeni, već da volimo druge. To je temeljna čovjekova potreba.“
Propovjednik je potaknuo prisutne da u svijet izlaze s velikodušnošću duše, da ne traže da im žrtva bude prepoznata, priznata i uzvraćena, te da ih to ne sputa da čine dobro. Bog je onaj koji gleda na naša djela i koji nas potiče da se ne bojimo trošiti za druge unatoč svim preprekama i ranjivostima.
Na kraju misnoga slavlja vlč. Vuković je blagoslovio ruže i zaželio da donesu blagoslov svima koji ih primaju. Euharistijsko slavlje animirale su skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.
Prijateljsko druženje, uz razgovor i pjesmu, nastavilo se nakon sv. Mise u sestarskoj govornici.
