Na svetkovinu svete Terezije Avilske svečano koncelebrirano misno slavlje u 11 sati predslavio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Suslavili su: preč. Tomica Šestak, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke; preč. Norbert Ivan Koprivec, župnik Župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici; Grgo Marković, kapelan iste župe; p. Miljenko Sušac, SMM; vlč. Mario Kaniški, vlč. Kristijan Tušek i vlč. Marko Domiter, koji su zajedno otpjevali pripjevni psalam, te vlč. Vedran Jakić, koji je navijestio Evanđelje. U asistenciji su bili sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati.
Ovim misnim slavljem zahvalile smo Gospodinu za 25 godina redovničkih zavjeta sestre Marije Nevenke od Krista Raspetoga (Nevenke Bačurin).
S. M. Nevenka u Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici ušla je u srpnju 1999., prve zavjete položila je 15. listopada 2001., a svečane 30. listopada 2004. godine.
Uz roditelje, rodbinu i prijatelje s. Nevenke, misi su nazočili i mnogi štovatelji avilske Svetice. Misna čitanja čitali su vjernici odjeveni u turopoljske narodne nošnje. Liturgijsko pjevanje animirale su sestre karmelićanke. Po završetku misnog slavlja na štovanje je bila izložena relikvija Svetice.
U uvodu u misno slavlje preč. Pavlaković istaknuo je kako postoje dani „kada se ne broje godine, nego milosti“, naglasivši da je jubilej prigoda za zahvalnost Bogu za dar Karmela i svjedočanstvo sestara koje svojim skrivenim životom pokazuju da je Bog vrijedan cijeloga ljudskog života.
U homiliji, nadahnutoj misnim čitanjima i evanđeoskim susretom Isusa i Samarijanke na zdencu, propovjednik je u središte stavio riječi „Daj mi piti!“, koje je slavljenica odabrala kao geslo svojega srebrnog jubileja. Istaknuo je kako te riječi otkrivaju dubinu odnosa Boga i čovjeka, jer Krist, koji je izvor žive vode, sam traži čovjekovu ljubav i slobodan odgovor.
„Bog je žedan. Onaj koji je stvorio izvore traži vodu. Onaj koji je stvorio ljudsko srce traži ljubav toga srca. Onaj kojemu ništa ne nedostaje odlučio je postati prosjak pred vratima čovjekove slobode“, rekao je propovjednik, naglasivši kako Bog ne prisiljava, nego strpljivo čeka čovjekov odgovor.
Govoreći o redovničkom pozivu s. Marije Nevenke, podsjetio je na njezine prve korake u vjeri i važnost obitelji u kojoj je njezin poziv sazrijevao. Posebno je spomenuo pokojnu baku Barbaru, koja ju je kao djevojčicu vodila u Crkvu Uzvišenja Svetoga Križa u Kravarskom, povezujući tu činjenicu s redovničkim imenom koje je poslije odabrala – Marija Nevenka od Krista Raspetoga.
Zahvalio je njezinim roditeljima Katici i Josipu, bratu Ivanu te cijeloj obitelji, istaknuvši kako su u njezinih dvadeset i pet godina redovničkoga života utkane i njihove molitve, ljubav i žrtve. Sa zahvalnošću se spomenuo i pokojnoga mons. Josipa Frkina, dugogodišnjega velikogoričkog župnika, naglasivši važnost svećenika i drugih osoba koje tiho prate rast duhovnih zvanja.
Propovjednik je naglasio kako se u životnoj priči s. Nevenke ne slavi samo ljudska ustrajnost, nego ponajprije Božja vjernost: „Prije nego što smo mi izabrali Njega, On je izabrao nas. Prije nego što smo mi počeli tražiti Njega, On je već tražio nas.“
Osvrćući se na riječi iz Knjige Mudrosti, istaknuo je kako se redovnički poziv ne može razumjeti samo ljudskim mjerilima uspjeha, bogatstva i ostvarenja: „Svijet može napraviti računicu i reći koliko je toga izgubila, ali samo zaljubljeni razumiju što je pronašla.“ Istinska mudrost je prepoznati Boga kao najveće blago.
Preč. Pavlaković posebno se zaustavio na poznatim riječima sv. Terezije Avilske „Samo Bog dostaje“: „Zato danas, na svetkovinu svete Terezije Avilske, nije slučajno da slavimo ovaj jubilej. Terezija Velika bila je žena silne čežnje za Bogom, ali i iznimne konkretnosti. Mističarka koja je znala da prava molitva ne odvaja čovjeka od života, nego ga čini sposobnijim ljubiti. Njoj se pripisuje ona poznata molitvena misao: ‘Neka te ništa ne uznemiruje, neka te ništa ne plaši. Sve prolazi. Bog se ne mijenja. Strpljivost sve postiže. Tko ima Boga, ništa mu ne nedostaje. Sam Bog dostaje.’ Solo Dios basta. Samo Bog dostaje. Lako je to napisati na pobožnu sličicu, ali potrebno je dvadeset i pet godina da čovjek počne razumijevati što to znači. Samo Bog dostaje kada je lijepo, ali i kada nije. Kada razumijemo, ali i kada ne razumijemo. Kada molitva nosi, ali i kada molitva postane suha. Kada nam ljudi odgovaraju ljubavlju, ali i kada ljubav nije uzvraćena onako kako smo očekivali. Kada vidimo plodove, ali i kada ih toliko puta ne vidimo. Solo Dios basta.“
Govoreći o molitvenom životu karmelićanki, protumačio je riječi svetoga Pavla da Duh Sveti pritječe u pomoć ljudskoj nemoći. Naglasio je kako zrelost molitve nije u mnoštvu riječi, nego u otvorenosti Duhu Svetomu i spremnosti da čovjek jednostavno ostane u Božjoj prisutnosti: „Ponekad je najdublja molitva samo ostati pred Bogom. Bez odgovora, bez velikih osjećaja, bez riječi. Samo ostati. To je Karmel.“
Podsjetivši na riječi sv. Male Terezije: „U srcu Crkve, moje Majke, bit ću ljubav“, propovjednik je posebno naglasio vrijednost kontemplativnoga redovničkog života i skrivenoga poslanja karmelićanki: „Dok drugi propovijedaju, vi molite. Dok drugi putuju, vi ostajete. Dok drugi rade ono što se vidi, vi činite ono što možda vidi samo Otac nebeski. Crkva to treba. I mi svećenici to trebamo.“
U završnom dijelu homilije povezao je Kristove riječi: „Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ s geslom jubileja „Daj mi piti!“, istaknuvši kako se između tih dviju Kristovih rečenica može prepoznati dubina redovničkoga poziva: Krist najprije privlači čovjeka k sebi, a zatim mu povjerava svoju žeđ za ljubavlju.
Slavljenici je poručio kako dvadeset i pet godina posvećenoga života nisu završetak puta, nego „zahvalni zarez“ – poziv na novu vjernost i predanje Kristu. „Ostani kraj zdenca. Slušaj njegovu žeđ. Daj mu piti i pij od njega jer, kako nas uči sveta Terezija, samo Bog dostaje“, zaključio je preč. Pavlaković.
Kao trajan spomen na srebrni redovnički jubilej slavljenici je darovao kip bl. kardinala Alojzija Stepinca, rad akademskoga kipara Vida Vučaka.
