Hilary Januszewski je rođen 11. lipnja 1907. u Krajenki (Poljska) te je dobio krsno ime Pawel. Dobio je kršćansku naobrazbu od svojih roditelja Martina i Marianne. Pohađao je školu u Greblinu, gdje je njegova obitelj živjela od 1915. Nastavio svoje školovanje na Institutu Suchary, ali ga je morao napustiti zbog materijalnih poteškoća svoje obitelji. U međuvremenu je njegova obitelj preselila u Krakow. On je tamo polazio druge škole te je ušao u karmelski red 1927. Svršio je novicijat u Leopoliju i 30. prosinca 1928. položio prve zavjete. Po završetku svojega filozofskog školovanja u Krakowu poslan je na Collegio Internazionale Sant’Aberto u Rimu. Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1934. Diplomirao je teologiju na rimskoj Akademiji svetog Tome, gdje je dobio nagradu za najboljeg studenta.
1935. se vratio u Poljsku u samostan u Krakowu. Po povratku u poljsku postavljen je za profesora dogmatske teologije i povijesti Crkve na Institutu Poljske provincije u Krakowu. 1. studenoga 1939. ga je provincijal Eliseus Sánchez-Paredes imenovao priorom zajednice. Tada je, već dva tjedna, Poljska bila pod okupacijom Nijemaca. Godinu su dana kasnije okupatori naredili uhićenja mnogih svećenika i redovnika.
18. rujna 1940. Gestapo je deportirao četiri brata iz karmelskog samostana u Krakowu. U prosincu, kada je došlo do drugog kruga uhićenja braće, brat Hilary odlučio predstaviti kao jedan drugi stariji i bolesni subrat te se predati umjesto njega. Poslan je bio u zatvor Montelupi (Krakow), a onda u koncentracijski logor Sachsenchausen, te na poslijetku, u travnju 1941., u koncentracijski logor Dachau.
Tamo je bio primjer života u molitvi, koji je ohrabrivao druge i koji je drugima davao nadu za bolje sutra. Zajedno je s drugim karmelićanima, među kojima je bio i blaženi Titus Brandsma, često sudjelovao u zajedničkoj molitvi. U baraci 25 koncentracijskog logora se pojavio tifus, te se brzo širio. 32 svećenika su se dragovoljno javili vlastima logora da pomažu bolesnima. Nekoliko je dana kasnije, br. Hilary Januszewski spontano pristupio skupini.
Njegov je apostolat trajao 21 dan, pošto se zarazio tifusom, te je umro 25. ožujka 1945. – nekoliko dana prije oslobađanja logora. Njegovo je tijelo kremirano u krematoriju u Dachauu.
Beatificirao ga je papa Ivan Pavao II u Varšavi 13. lipnja 1999. tijekom svojeg apostolskog posjeta rodnoj Poljskoj. Tom je prigodom papa beatificirao 108 poljskih mučenika Drugog svjetskog rata, žrtava nacističkog progona.