Prorok Ilija pojavljuje se u Svetom Pismu kao božji čovjek koji je uvijek živio u božjoj nazočnosti i koji se je svojski borio za obožavanje jednoga i istinitoga Boga. Branio je Božji zakon u važnom takmičenju na brdu Karmel. Kasnije mu je bilo dano na brdu Horeb blisko iskustvo živoga Boga. Pustinjaci, koji su utemeljili oblik redovništva u čast naše Gospe na brdu Karmel u dvanaestom stoljeću, slijedili su monastičku tradiciju u obraćanju Iliji kao svom ocu i uzoru. Inspiracija koja je nađena u njemu od samih početaka reda tako prožima njegovu cijelu povijest da se prorok Ilija može zasluženo prozvati utemeljitelj Karmelićanskog ideala.
Ilija je bio starozavjetni prorok, borac protiv idolopoklonstva, isposnik, pustinjak, čudotvorac, jedan je od rijetkih starozavjetnih pravednika koje istočna i zapadna Crkva slavi kao svoje svece. Osobito je čašćen kod Slavena, pa tako i kod nas gdje je asocijacijom na motiv uzlaska na nebo u vatrenim kolima zamijenio starija, pretkršćanska vjerovanja («Ilija Gromovnik»). Ikonografija ga prikazuje kao mršavog, ćelavog, bradatog muškarca, odjevenog u kostrijet. Zaštitnik je od groma. Patron je Đakovačke biskupije i Bosne.
Ilija se smatra prvim pretečom Karmelskoga reda, odnosno karmelićana općenito. Na temelju najnovijih istraživanja zaključuje se da su se pustinjaci najprije, prije dobivanja Pravila od jeruzalemskog patrijarha Alberta, okupljali na gori Karmelu, kod Ilijina vrela. Zanimljivo je da je sve do 17. stoljeća prevladavalo mišljenje da pustinjaci s gore Karmela stvarno potječu od svetog Ilije proroka. Prema tom mišljenju prvo razdoblje života bilo je ono proročko. To bi bili zapravo «proročki sinovi», skupina koja se okupila oko samog svetog Ilije, a kasnije su postali kršćani i redovnici. Nakon toga slijedilo bi grčko razdoblje koje je trajalo sve do polovice 12. stoljeća i odobravanja Pravila.
Kronologija života proroka Ilije
Božji prorok Ilija Tišbijac poslije upućivanja Božje opomene Ahabu pronalazi od Boga pripremljeno utočište kod potoka Kerita.
Kad je potok presušio, Gospod ga šalje u Sarfatu Sidonsku gdje čudom hrani i njega i dom udovice koja ga je primila.
Pri kraju sušnog doba Ilija se vraća u Samariju gdje u susretu s Ahabom poziva narod da se skupi na brdo Karmel.
Poslije iznimnih otkrivenja Božje sile, Ilija trči ispred Ahaba do Jizreela. Uplašen od Izabelinih prijetnji, bježi zatim čak do Horeba.
Opomenut od Gospoda, Ilija se zatim vraća i pomazuje Elizeja za proroka, a Jehuu i Hazaela za kraljeve u Izraelu i Siriji.
Pri kraju rada Ilija odlazi s Elizejom u Gilgal u Samariji. Zatim odlazi s njime u Betel i Jerihon.
Iz Jerihona Ilija prelazi Jordan i odlazi u blizinu vrha Nebo odakle ga Bog uzima na Nebo – kao poseban izuzetak i predslika onih koji će se u budućnosti isto tako uznijeti na Nebo, negdje oko godinu dana poslije Ahabove smrti, za vladavine njegovog sina Ahazje 853./852. prije Krista.