Josipa Naval Girbes rodila se 11.12.1890. u Algemesi, Španjolska. To je bilo ratarsko naselje s oko 8000 stanovnika. Imali su jednu župu, dominikanski samostan, bolnicu i par školi i nešto malo industrije. Njezini roditelji su Francisco Naval Carrasco, i Josefa Girbes. Imala je petoro braće i sestara: Maria Joaquina (koja je rano umrla), Maria Joaquina, Vincente, Peregrina (umrla s 14), i najmlađa Josefa koja je umrla brzo nakon poroda.

Marija Josipa je od svojih roditelja naslijedila vjernički duh i duboko ukorijenjenu pobožnost, ljubav prema radu i žarku želju da živi u stanju milosti. Krštena je isti dan kad se rodila i ubrzo su je zvali samo Josipa. Kasnije su je još nazivali „Senora Pepa“.

S osam godina je primila prvu pričest. Stekla je osnovno obrazovanje, što je bilo dovoljno za okružje u kojem je živjela, a znala je i vrlo dobro plesti, a kasnije je i druge učila.

U dobi od 13 umrla joj je majka, a budući da je ona bila najstarija, pomogla je ocu u brizi i odgoju mlađe braće i sestara. S 18 godina, uz vodstvo župnika, zavjetovala se na vječnu čistoću. Nakon toga je ušla u treći red bosonogih karmelićana, ali dokumenti su se izgubili 1936. u građanskom ratu, tako da se ne zna točan datum.

U Algemesi dan danas stoji velika slika karmelske Gospe, izvezena u zlatu i svili, a napravljena od Josipe i njenih učenica. Pozivala je mlade djevojke u svoju kuću, te ih je tu učila vezenju, molitvi i evanđeoskim krepostima, a i dijelila je s njima svoja duhovna iskustva.

Umrla je 24.02.1893. primivši sakramente. Na njenu molbu, pokopana je u karmelskom habitu. 20.10.1946. njeni posmrtni ostaci su premješteni u župnu crkvu sv. Jakova, stavljeni u stakleni lijes, na čašćenje.

Nakon pomnog istraživanja njenog života i 15 iskaza koje su ljudi dali o njoj, Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 25.09.1988., a njen blagdan se slavi 06.11.

„Josipa Marija je uzor kršćanskog života u svojoj herojskoj jednostavnosti, model prave župljanke. Ona je dokaz da se može doći do svetosti u svim stanjima i staležima života, kroz posvećenje Bogu i nesebičnu ljubav prema braći i sestrama, živeći u svijetu i sa svijetom. Bez izvanrednih darova, izvanredna žena sa svojom izvornom jednostavnošću, bila je kći naroda. Obavljala je svoje dužnosti vjerno u intenzivnom zajedništvu s Bogom u običnim okolnostima svog radnog dana.“ mons. Petti