Kako je Iliji i njegovim učenicima alegorijski otkriveno da će Djevica Marija biti rođena bez ljage grijeha
Nakon što su se sljedbenici onog vjerovanja dali pokrstiti od apostola i nakon što su prihvatili riječi svetog Evanđelja, spoznali su u potpunosti da se zbilo ono otajstvo koje je Bog objavio preko proroka Ilije na gori Karmelu. Čitamo u Prvoj knjizi o kraljevima:
“Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Rekao je zatim svome momku: ‘Idi gore i pogledaj prema moru.’ On ode gore, pogleda i reče: ‘Ništa nema ondje!’ Ilija odgovori: ‘Vrati se sedam puta.’ Ali sedmoga puta reče momak: ‘Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.'”
Deset koraka dijelilo je ono mjesto na gori Karmelu odakle se mladić uspinjao od vrha s kojeg se pružao pogled na more. Pošto je već prešao ovih deset koraka Ilija mu naredi da ih prijeđe još sedam puta i da upre pogled prema moru. Uspevši se po sedmi put, što će reći po osmi put kako bi pogledao prema moru, mladić ugleda ovaj oblačak malen poput ruke čovječje, kako se uzdiže iz mora prema Karmelu. Ilija mu reče:
“Idi, kaži Ahabu: ‘Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.’
Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša.”
Sam Ilija se usudio progovoriti o otajstvenoj predoznaci budućih događaja koje je skrivalo ovo viđenje, s onu stranu opisanih nam događaja. Skriveno otajstvo povjerio je samo svojim najbližim prijateljima. Smatramo da nam je preko njih preneseno da je Bog u simboličnom viđenju otkrio Iliji četiri velika otajstva:
Prvo: kako će se roditi djevojčica koja će već pri samom rođenju biti čista od svakoga grijeha.
Drugo: U koje vrijeme će se ovo zbiti.
Treće: Kako će ova djevojčica prigrliti doživotno djevičanstvo po primjeru Ilijinu.
Četvrto: Kako će Bog, uzevši ljudsku narav na svoju božansku, biti rođen kao čovjek od ove djevice.
Uzdignućem oblačića kojeg je mladić ugledao s gore Bog otkriva Iliji da će se Djevica Marija, u liku ovog malenog oblaka koji označava njezinu poniznost, roditi iz ljudske grešne naravi koju simbolizira more. Ovo dijete će već prilikom svog rođenja biti čisto od svake ljage grijeha kao i ovaj oblačić koji nije imao u sebi gorčine premda uzdignut iz gorkog mora. Iako je ovaj oblak u svojoj biti imao narav mora, on je sadržavao drugačija svojstva i osobine. Jer morska voda je teška i gorka, dok je ona oblačića, naprotiv, lagana i slatka.
Iako je kod svakog čovjeka ljudska narav po svom postanku poput mora, pritisnuta gorčinom grijeha i bremenom zlih nagnuća da je primorana priznati: “Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me” (Ps 37,5), Marija se rodila iz ovog mora tj. iz ljudske naravi, na drugačiji način jer je nije tištala nikakva gorčina grijeha već je, poput ovog oblačića, bila lagana zbog svoje nevinosti i slatka zbog milosti kojom je bila ispunjena. Ona, u svom rođenju, bijaše onaj oblak o kojem je pisano u Knjizi Izlaska: “I evo, slava Gospodnja se pokaza u oblaku” (Izl 16,10).
Iz “Uredbe prvih monaha”, knjiga VI, poglavlje I