Terezijanska obnova

Opće stanje Reda prije Terezijanske obnove

desert-to-city-scholarMeđu općim razlozima slabljenja redovničkog duha onoga doba spominju se bučnost sveučilišta koja su brojni redovnici pohađali te polemike i rasprave na sveučilištima, koje su se katkad pretvarale u tučnjavu. Osim toga, akademski naslovi koje su na sveučilištima postizavali mnogi redovnici davali su im razne povlastice, koje su bile na štetu siromaštva i zajedničkog života.

Među uzrocima slabljenja redovničke stege i života jest i zapadni crkveni raskol, koji je podijelio kršćanski Zapad na dvije obedijencije: na onu papi u Rimu i onu papi u Avignonu. Zbog tog raskola podvojena je i generalna uprava Reda: postojala su dva generala, jedan pod avignonskom, a drugi pod rimskom obedijencijom. To je pridonijelo popuštanju stege i poslušnosti ne samo među redovnicima nego i među klerom i kršćanima općenito. Uzrocima slabljenja treba pribrojiti i tzv. “crnu kugu” koja je harala između 1348. i 1350. i koja je smanjila broj pučanstva u Europi, a tim samim i u samostanima. Konačno, kao opći razlog slabljenja stege u samostanima spominje se stogodišnji rat između Francuske i Engleske (1337. – 1435.) koji je donio niz poremećaja u životu naroda pa tako i redovnika.

Narušena su posebno tri područja u redovničkom životu Karmela onoga vremena: molitveni život, praksa evanđeoskog siromaštva i zajednički život.

Na generalnim kapitulima nastojalo se popraviti situaciju. Kapituli se tuže na nedostatak ozračja šutnje, na dolazak i blagovanje svjetovnjaka s redovnicima, zavjete čistoće i siromaštva, zajednički život.

Stanje Reda moralo je biti žalosno. pa se činilo razboritim zatražiti ublaženje Pravila sv. Alberta koje je papa Inocent IV. prilagodio novim prilikama po dolasku u Europu. Na taj korak odlučio se Generalni kapitul u Nantesu 1430. Papa Eugen IV, na molbu generalnog prokuratora Reda, podijelio je ublaženje stila života bulom Romani pontificis od 15. veljače 1432. Ublaženja se posebno tiču povučenosti u ćelijama, nemrsa i posta. Pravilo je ostalo ono Inocenta IV. Ublaženja su radije ušla u konstitucionalno pravo.

Osim pokušaja obnove koje su poduzeli generalni kapituli Reda ili pojedini generali Reda, kao što je bio bl. Ivan Soreth ili Nikola Audet, ili onih što će se kasnije poduzeti nakon Tridentskog sabora, bilo je još niz pokušaja koji su prethodili obnovi koju je pokrenula sv. majka Terezija od Isusa.

Mantovanska obnova ili Mantovanska kongregacija počela je 1423. u samostanu Le Serve kod Firenze. Pokretači su bili Jakov Albert i bl. Anđeo Mazinghi. U svom punom cvatu kongregacija je imala šest provincija. Ova obnova nije bila niti duboka niti radikalna, pa nije čudo što je u 17. st. stega popustila, dok konačno nije bila ponovno pripojena starom trsu Reda 1783.

Kongregacija od Albya nastala je u Albyu u Francuskoj, a obnovu je pokrenuo Ljudevit Amboise, biskup od Albya. Ovom obnovljenom samostanu u Albyu pridružili su se oni u Meauxu, Parisu, Rouenu, Toulouseu. Obnova je imala skromni razvoj u Francuskoj i nije imala brojne samostane; nije živjela u slozi s Redom. S vremenom, osobito zbog vjerskih ratova koji su izbili pojavom protestantizma, obnova je jenjavala. Kongregaciju od Albya definitivno je ukinuo 1599. papa Klement VIII.

Pokret obnove počeo je i u okolici Genove, u Villi Multedo, nazvan kasnije Kongregacijom Montis Oliveti. Pokretač je bio karmelićanin Lombardijske provincije Hugo Morengo. Kongregacija se nije proširila. Ostala je samo na jednom samostanu sve do kraja 18. st. kada je on priključen Lombardijskoj provinciji Reda.

 Terezijanska obnova

360332U nizu pokušaja oko obnove Karmela, odlučna je bila sredina XVI. stoljeća koju pisci nazivaju Terezijanskom obnovom, budući da je u njoj odlučna i predvodnička uloga bila u osobi Terezije od Isusa, u Karmelu s redovničkim imenom Terezije de Ahumada. Terezija u dvadeset i prvoj godini stupa u samostan Utjelovljenja u Avili.

U Španjolskoj je u ono doba bilo 11 samostana karmelićanki:7 u Andaluziji, 3 u Kastilji i 1  u Valenciji. Svi ti samostani započeli su kao skupine pobožnih žena koje su se brže ili sporije razvijale sve do postignuća redovničkog statusa. Neki od tih samostana tako su se razvili da su bili uređeni kao sestarski s papinskom klauzurom, dok su drugi bili bez nje. Svaki je, dakle, samostan imao svoju fizionomiju, premda su svi obdržavali isto Pravilo, ali s različitim Ustanovama (i običnjacima). Razumljivo je što se u tim samostanima, koji su nastali okupljanjem pobožnih svjetovnjakinja, živjelo na način kojem se moglo štošta prigovoriti s gledišta autentičnoga redovničkog života.

U samostanu Utjelovljenja, Terezija je iskusila prijateljstvo Juane Suarez, dobre i zrele magistre, koja ju je uputila u redovnički život. Tridesetak sestara toga samostana prešlo je u Terezijine samostane od kojih su 22 ustrajale. U tom samostanu Terezija je stekla dobra iskustva, a uočila i negativna kao što je prevelik broj redovnica (180), razlike zbog društvenog podrijetla i neobdržavanje stroge papinske klauzure. Terezija nije htjela ni da nad samostanima ima jurisdikciju vikar – ispovjednik, nego da se u svemu ravna prema prioričinu uvjerenju.

24. kolovoza 1562. Terezija i četiri njezine kćeri, koje su istoga dana obukle karmelski habit, počele su živjeti u novom samostanu pod zaštitom sv. Josipa. Ovo je naišlo na velika protivljenja posebice od strane samostana Utjelovljenja i gradske uprave. Terezija dobiva ovlaštenje od Svete Stolice da osnuje samostan i to pod jurisdikcijom avilskog biskupa. Problem sa gradskim vlastima riješila je kod Kraljevskog savjeta. O razlozima osnutka samostana sv. Josipa Terezija piše u svojoj autobiografiji Moj život.

5083269210_5143c36a58_z

Provedbeni život u samostanu sv. Josipa zabilježila je Terezija od Isusa u svojoj knjizi Put k savršenosti; u njoj već u uvodnom dijelu piše, da je knjiga posvećena na poseban način sestrama iz samostana sv. Josipa u Avili, prvom u nizu njezinih samostanskih utemeljenja. Kroz ovu knjigu Terezija otkriva sestrama svoju dušu, izaziva u njima želju da idu putem koji će ih dovesti do svijetlih visina. Okupljene u jednoj siromašnoj kući i lišene svega što je suvišno, malobrojne karmelićanke čine mali Isusov kolegij i žele uisitnu odgovoriti njegovim pozivima ljubavi; žele neprestano rasti u njegovu prijateljstvu, da bi mogle s njime što bolje razgovarati u korist svoje braće ljudi. Crkva, a posebno svećenstvo, bili su glavna tema redovitih razgovora s Gospodinom, ne zanemarujući pritom potrebe svih duša. Nadalje, u Putu k savršenosti, Terezija predstavlja kraljevski put za rast u prijateljstvu s Bogom, a to je molitva. Ona pak, da 480bi bila autentična, mora počivati na temeljima ljubavi prema bližnjemu, na odvajanju od stvari ovoga svijeta, osobito na odvajanju od samih sebe, na poniznosti i odlučnoj odlučnosti. Naglašavajući tako molitvu, ljubav prema bližnjemu, odvajanje od sebe, poniznost, u zajednici se stvara također ozračje finoće, lojalnosti u međusobnim odnosima, što stvara vedrinu, a sve to opet pogoduje susretima s Gospodinom u molitvi.

U složenom i zahtjevnom poslu obnove Reda, poglavito njegova ženskog ogranka, Terezija je znala važnost temeljnih Ustanova. Povjesničari misle da su prve Ustanove sastavljene od 1562. do 1567. Ona su u svakom slučaju izraz konkretnog života. Tiču se posebno priorice koja je dužna brinuti “majčinskom ljubavlju i nastojati da je više vole nego slušaju”. Inzistira na samoći u ćelijama. Određuje dva sata unutarnje molitve dnevno i sat duhovnog čitanja. Inzistira na međusobnoj ljubavi u kojoj sestre trebaju nasljedovati svoga Zaručnika i izbjegavati posebne ljubavi. Traži da se izdržavaju radom svojih ruku. Da bi se noć posvetila Gospodinu, izabrala je recitiranje Službe čitanja ne o ponoći, nego između devet i jedanaest sati. Posebnu pozornost poklanja rekreaciji, za koju određuje dva sata, također naglašava i brigu za bolesne.

 Širenje terezijanske obnove

Nakon samostana sv. Josipa 1562.,osnovana je kuća u Medini del Campo 1567, u Salamanci 1570, u Albi de Tormesu, gdje se nalazi grob sv. majke Terezije, U Segoviji, Beasu, Sevilli, Caravaci, Villi Nuevi de la Jara, Palenciji, Soriji, Granadi i Burgosu. Brzo širenje obnove shvaćeno je kao oganj, kao plamen koji se širi i prožima osobe željne ozbiljnoga duhovnog života.

Terezijanska obnova se širila brzo i uspješno: u dvanaestak godina utemeljeno je 16 samostanskih zajednica. U svojim obnoviteljskim zamislima i poslovima Terezija posebno ističe pomoć pripadnika mlade Družbe Isusove.

karta2

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)