Karmel sv. Ilije
Zidine bb
80240 Tomislavgrad
Bosna i Hercegovina
Hrvatska karmelska provincija svetoga oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu, izgradila je na Buškom jezeru, župa Grabovica, općina Tomislavgrad, Samostan – duhovni centar “Karmel sv. Ilije” i crkvu sv. Ilije proroka, zaštitnika Bosne i Hercegovine. Posveta oltara, blagoslov crkve, samostana i duhovnog centra dogodili su se na blagdan sv. Ilije, 20. srpnja 2006. godine
Opis projekta
Poznato je da su nakon raspada Jugoslavije nastale mnoge i različite konfliktne situacije u državama koje su je tvorile. Rat koji je nakon toga uslijedio ostavio je duhovnu, materijalnu i moralnu pustoš u mnogim sredinama. Jedna od takvih sredina svakako je Bosna i Hercegovina: mnoge su obitelji razbijene, stambeni, formativni, sakralni i proizvodni objekti razoreni, ljudi duhovno slomljeni, iseljavanja i raseljavanja još uvijek su u tijeku. Riječ je uglavnom o multietničkim sredinama koje su identitetski, vjernički, duhovno i kulturološki u izvjesnoj krizi, tako da zbog navedenih zbivanja ta područja ostaju gotovo prazna. I pred Crkvom je stoga pitanje kako se primjereno postaviti u takvim okolnostima, jer je posve razumljivo da u takvoj situaciji nitko odgovoran ne može ostati po strani.
Polazeći od takvoga stanja, te imajući u vidu temeljnu karizmu karmelskoga reda i vlastito poslanje, a to je skrb za čovjekovu duhovnu izgradnju, Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa prihvatila je 12. kolovoza 2000. poziv msgr. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanskoga da uspostavi samostan i duhovni centar koji bi u ovom času Crkve i naroda u navedenim krajevima imao višestruku ulogu:
(1.) evangelizacijsku,
(2.) duhovnu,
(3.) ekumensko-međureligijsku i
(4.) izobrazbeno-kulturološku.
1. S obzirom na evangelizacijski profil centra, polazi se od toga da bi u ovom času vjerničkoga raslojavanja i raznih kaotičnih utjecaja na suvremeno religijsko ozračje u Bosni i Hercegovini, ali i šire, bio od velike koristi centar u kojemu bi postojala zajednica koja bi na duhovnom području sustavno promišljala i promicala inicijative “nove evangelizacije”, nastojeći da vrednote Evanđelja na suvremeni način budu okosnica međuljudskih odnosa, izvor nade i nadahnuća, dakle pozitivni povijesni čimbenik za ljude ovoga podneblja i šire.
2. Duhovna uloga centra bila bi ponuda duhovnih susreta i sastanaka za vjernike i ljude kulture duha (duhovne vježbe, duhovne obnove i savjetovanja, uvođenja u duhovni život i molitvenu komunikaciju, formacija novih redovničkih naraštaja Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa itd.).
3. Djelovanje u duhu ekumenizma i međureligijskog dijaloga također je jedan od bitnih ciljeva centra. Ovo opredjeljenje proistječe iz činjenice da je područje Bosne i Hercegovine oduvijek bilo ne samo razmeđe, nego i susretište konfesija, religija i kultura. Aktivnost centra usmjerit će svoje napore da konfesionalne i religijske specifičnosti i razlike budu upoznavane i življene kao bogatstvo različitosti, u duhu tolerancije i uzajamnog poštivanja. Uz ekumensku i međureligijsku dimenziju, centar će nastojati biti i mjesto događanja kvalitetnog i konstruktivnog dijaloga sa suvremenim svijetom i njegovim svjetonazorima općenito.
4. Izobrazbeno-kulturološka razina centra je također nezaobilazna, kako s obzirom na spomenuto stanje ugroženih vrijednosti i kulture, što je osobito kod mladih ljudi spojeno s bijegom u ovisnosti, tako i s obzirom na tendenciju raspada klasičnih stilova stvaranja i posredovanja kulture i izobrazbe kulturnih djelatnika. Centar će stoga nuditi tečajeve, omogućiti izdavačko stvaralaštvo, organizirati susrete i zalagati se za izobrazbu mladih ljudi. Djelatnici centra bit će ljudi prikladne duhovne i kulturološke formacije kako bi u suradnji s drugima uzmogli ostvariti planirane ponude. Uz centar će djelovati i etnografski muzej u kojem će biti izložena jedinstvena zbirka nošnji i nakita s područja cijele BiH.
Opis objekta
Duhovni centar “Karmel sv. Ilije” građen je po uzoru na druge slične centre u Europi i svijetu. Stoga uz samostanski dio i crkvu posjeduje veliku dvoranu s kabinama za simultano prevođenje, male dvorane za rad po skupinama, kapele i park sa šetnicom – sve prilagođeno i za osobe s posebnim potrebama. Centar može primiti na smještaj do 70 osoba u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. Projektiranje i gradnja objekta bili su vođeni nastojanjem da se ne naruši ljepota prirodnog ambijenta buškoblatskog kraja te da se istaknu komparativne vlastitosti kraja i naroda, uz poštivanje suvremenih europskih standarda kvalitete kojima jedan ovakav centar treba udovoljiti.