Sestre Bosonoge karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Karmel sv. Male Terezije u Kloštar-Ivaniću prvi je osnutak brezovičkog Karmela o 25. godišnjici dolaska prvih karmelićanki na tlo naše domovine. Utemeljen je 10. siječnja 1964. u Juršićima pokraj Pule (Istra). Nakon trinaest godina provedenih u neodgovarajućim uvjetima, zajednica se 1977. g. preselila u stari franjevački samostan u Kloštar- Ivaniću. Objekt je zahtijevao velike zahvate i obnovu u što su sestre zauzeto dale sve svoje snage. Gospodin je blagoslivljao zajednicu novim zvanjima i tako je 1987. g. poduzet novi osnutak u Šarengradu (danas u Djakovačkoj Breznici). Unatrag nekoliko godina zajednica je također dala jednu sestru za osnutak Karmela u Sarajevu, a dvije sestre su pošle na osnutak Karmela u Albaniji. Danas u Karmelu sv. Male Terezije živi trinaest sestara: jedanaest u klauzuri i dvije vanjske sestre.
Ovaj samostan na brežuljku, s izuzetno lijepim zvonikom, znakovito usmjerava pogled prolaznika prema gore. Život sestara, «skriven s Kristom u Bogu», potiče vjernike da uvijek traže ono «što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu» (Kol 3,1).
Doprijeti do intimnog prijateljstva s Bogom, do povjerljivog, dubokog i trajnog zajedništva s Njim – to je ideal Karmela. Tom vrhunskom cilju podložena su sva vidljiva i nevidljiva sredstva i čini od kojih se život Karmela sastoji. To je razlog odvojenosti od svijeta, rešetki, klauzure, šutnje, osame, molitve, rada… To su pomagala na strmom putu prema vrhuncu Karmela.
Ovim putem, pod majčinskim pogledom i nježnom brigom Blažene Djevice od gore Karmela, hodili su mnogi muževi i žene i ovom svijetu pružili miomiris svetosti: sv. Majka Terezija od Isusa ( Avilska ), sv. Otac Ivan od Križa, sv. Mala Terezija, bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)… Njihov zagovor prati sve one koji se i danas uspinju strmom stazom Karmela.
Pod okriljem svoje zaštitnice, sv. Male Terezije, i ovaj Karmel želi svijetu otkrivati svetičinu poruku «Malog puta», puta jednostavnosti, puta predanja Bogu, Ocu. Kroz svojih devet godina provedenih u Karmelu, sv. Mala Terezija je sazrela u ognju kušnji i vinula se do vrhunca kršćanskog života. Ona, žena velikih želja, znala je živjeti iz ljubavi za Boga i ljude. Na izvorima Riječi Božje crpila je nadahnuća za svoj svagdašnji život. Za one s kojima je živjela bila je sama dobrota i požrtvovnost. Upravo u suočenju s nemoći da svojim snagama postane sveta otkriva «alternativni» put do svetosti, svoj «Mali put». Milosrđe Božje postaje središte cijelog njenog života. Shvatila je da Bog dolazi ususret čovjeku i željno čeka ljubav, a ne velika djela: nije bitna veličina djela nego veličina ljubavi. Posve malena, s pouzdanjem, dolazi pred Boga «praznih ruku» i predaje mu se srcem djeteta. Njezino sebedarje poprima puninu kada s apostolskim žarom pronalazi svoje mjesto u zajedništvu Crkve: «U srcu Crkve, svoje Majke, bit ću ljubav». U svijetu tjeskoba i strahova njezin «Mali put» usmjerava k povjerenju. Svojom porukom ona je našem vremenu izazov za povratkom Kristu.