Sprovod s. Marije od Isusa

Misom zadušnicom i sprovodnim obredima, koje je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, sestre karmelićanke iz Breznice Đakovačke oprostile su se 16. rujna 2022. sa svojom pokojnom sestrom Marijom od Isusa (Mila Ivanković), koja je, okrijepljena svetim sakramentima, preminula 14. rujna 2022.  u 82. godini života i 60. godini redovničkih zavjeta.

U zajedništvu s biskupom Ćurićem oko oltara bilo je deset svećenika, među kojima i o. Dario Tokić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa. U asistenciji su bili đakovački i karmelićanski bogoslovi. Prisutna je bila i rodbina, redovnice, te prijatelji i znanci pokojne sestre i zajednice sestara karmelićanki.

Na početku mise biskup Ivan pozdravio je te izrazio sućut svim prisutnima, u svoje ime kao i u ime nadbiskupa Đure, nadbiskupa u miru Marina te cijelog prezbiterija Đakovačko–osječke nadbiskupije. Pri tom je rekao: „Slavimo otkupiteljsku žrtvu Isusovu. Taj put od smrti do uskrsnuća ćemo svi mi proći.“ Naglasio je kako je ovo oproštaj od s. Marije, koja je ušla u tajnu smrti, te da, dok se opraštamo od nje, molimo da se i njoj oproste grijesi.

Križ i uskrsnuće

„U našim krajevima prilikom liturgijskog obreda ukopa svećenik, đakon ili biskup izgovara poznatu rečenicu: Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. Sjeti se da si prah! Tako istinita pouka koju nam Sveto Pismo često govori. Uči nas da brojimo svoje kratke ovozemaljske dane“, započeo je tim riječima svoju homiliju biskup Ivan, podsjetivši kako uz te riječi na kraju obreda ukopa nalazimo još jedan jaki znak, a to je znamenovanje groba križem, što na kršćanskom Istoku nazivaju pečaćenjem groba za uskrsnuće. Oslanjajući se na riječi iz prvoga čitanja Poslanice Korinćanima sv. Pavla apostola, biskup Ivan je istaknuo: „Ta istina rasvjetljuje naš životni put, našu smrtnost. Katekizam Katoličke Crkve govori kako nam kršćanski ukop pruža priliku da se vinemo do dometa vjere u Uskrsnuće Kristovo. Vjera u uskrsnuće je temeljna oznaka svakoga kršćanina. To je osnovna istina s kojom su učenici krenuli u svijet: Isusovo i naše uskrsnuće.“ Potom je pozvao sve prisutne da se u Isusa zagledaju, da u Isusa vjeruju jer „jedino zajedništvo s Isusom rasvjetljuje naš život, djela, traženja, grijehe, iščekivanja, žrtve, smrtnost.“

Predstavivši tada ukratko životni put s. Marije, mons. Ćurić je rekao kako je ovo misno slavlje i spomen i zahvalnost za život jedne redovnice koja je pokazala i kako se s Kristom grli križ. Križ kao znak radosne vijesti. Umrla je na Uzvišenje sv. Križa, „križa koji će joj sjajiti, čuvati i sačuvati za uskrsnuće, za vječni život.“

Nakon liturgijskog oproštaja u crkvi, okupljeni su se vjernici u procesiji uputili prema samostanskom groblju, gdje je uz molitvu svih prisutnih sahranjeno tijelo pokojnice.

Životopis

Sestra Marija od Isusa rođena je 10. rujna 1940. godine u zaselku Potkraj u Župi Kočerin kod Lištice – danas Široki Brijeg – u Bosni i Hercegovini, kao drugo od osmero djece oca Marka i majke Matije, rođ. Spajić. Bila je povezana sa svojom župom, te je kao petnaestogodišnja djevojka od župnikove kuharice dobila neuglednu brošuru Vodič duša  – duša pita, a Mala Terezija odgovora, koja joj je dala toliko radosti da je jako poželjela Karmel, ali, kako je bila sitna i slabe tjelesne konstitucije, savjetovana je da pođe sestrama milosrdnicama.

U Družbu sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagrebu došla je 28. srpnja 1960. Prigodom oblačenja dobila je redovničko ime sestra Marija Doroteja. Prve zavjete položila je 16. kolovoza 1962. godine, a doživotne na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza 1967.. Službu sakristanke uzorno je obnašala u Zemunu, Petrovaradinu (Tekijama), Galdovu (kod Siska), Radunicama, Tesliću i Banja Luci. Mnogo je misnoga ruha i sama izradila, marljivo vezući i šivajući albe i misnice. Više razrede osnovne škole kroz večernju školu završila je u Tesliću i Banja Luci.

Tijekom vremena pružila joj se prilika povezati se s Karmelom sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću preko tadašnje priorice Majke Marije od Isusa (Pleše). Prilikom jedne posjete izrazila je želju da iz svoje družbe prijeđe u Karmel. Njezinu molbu potkrijepio je i banjalučki biskup mons. dr. Alfred Pichler, koji je kao njezin ispovjednik ustvrdio da ona ima zvanje za Karmel, a i liječnička svjedodžba pružila je pozitivne podatke o njoj. U dogovoru s poglavarstvom njezine družbe, zajednica karmelićanki odlučuje ju primiti 13. kolovoza 1983. U Karmelu izabire ime sestra Marija od Isusa, po pokojnoj s. Mariji od Isusa (Pleše) s kojom je bila posebno duhovno povezana. Dana 13. kolovoza 1984. završava kanonsku godinu novicijata, a 22. kolovoza 1987. polaže svečane zavjete. 14. srpnja 1988. dolazi na osnutak novog Karmela sv. Josipa u Šarengrad. Pred samo zatvaranje klauzure, nakon granatiranja Šarengrada na spomendan sv. Franje Asiškoga, 5. listopada 1991. sa zajednicom (od 14 sestara) i velikim brojem mještana napušta Šarengrad i odlazi u Ilok.  Zajednica nalazi utočište u franjevačkom samostanu iz kojeg odlazi 17. listopada 1991. s konvojem od oko 9.000 ljudi. Tijekom mjesec i pol dana s cijelom zajednicom boravi u samostanu milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, a od 5. prosinca 1991. sa zajednicom boravi u zgradi Instituta za kršćansku duhovnost karmelićana u zagrebačkim Remetama. Od 15. rujna 2000. boravi u  Karmelu u Sarajevu na Stupu, da bi se 31. listopada 2006. vratila u svoju matičnu zajednicu koja je u međuvremenu iz Remeta preselila u Breznicu Đakovačku.

Njezinu želju za odlaskom na utemeljenje novog Karmela u Gospiću nije bilo moguće ostvariti zbog novonastalih okolnosti. Naime, krajem 2021. godine počela je imati zdravstvenih tegoba, da bi joj 1. prosinca bio dijagnosticiran zloćudni karcinom u uznapredovalom stadiju. Svoju tešku bolest podnosila je strpljivo i predano, ne žaleći se na bolove. Zbog njezinog stanja bila joj je potrebna velika i zauzeta pomoć njenih susestara, što je uvijek sa zahvalnošću primala. Preminula je mirno, nešto prije 2:30 h, 14. rujna, na Uzvišenje svetoga Križa. Jako je štovala i ljubila sv. Josipa, a preminula je u srijedu, dan posvećen njemu.

S. Marija je uvijek bila hitra, radosna, vesela i raspoložena za šalu. Više puta je razveselila one koji su je slušali govorom o svojim dogodovštinama iz djetinjstva i mladosti. Za sebe je rekla da je uvijek sretna. Otkako je kao dijete primila Isusa u Presvetom sakramentu, ona je bila sretna. Bila je osoba molitve, posebno se preporučivala sv. Josipu, ali i dušama u čistilištu. Jako se zanimala za tu tematiku i puno je čitala o njoj. Za njom ostaju nebrojeni heklani ručni radovi, kao i čipke za albe i oltarnike, koje je s velikom ljubavlju i vještinom do zadnjega radila.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.