„Danas je veliki dan za naš hrvatski narod; slavimo dan Domovinske zahvalnosti, dan pobjede i dan hrvatskih branitelja. Idemo redom. Prvo: Dan je Domovinske zahvalnosti. Slavimo Misu za domovinu. Rekao je Toma Akvinski da čovjek nakon ljubavi prema Bogu i prema obitelji, treba najviše ljubiti vlastitu domovinu. Danas želimo zahvaliti Bogu i Majci Božjoj na svim onim vidljivim i nevidljivim milostima kojima je obdario naš hrvatski narod za vrijeme Domovinskog rata. Zato Ti želimo reći: ,Bože Živi i Vječni, hvala! Hvala ti jer si nam pomogao pobijediti duha laži, duha mržnje, duha zla. Pobijedila je istina, domoljublje, borba, uz veliku cijenu! To je bila i duhovna borba. Nitko nije želio Hrvatsku, malu zemlju. To je bila borba između malog Davida s praćkom u ruci i velikog Golijata. I zato: Gospodine, hvala Ti jer si prisutan na svoj način u našoj napaćenoj hrvatskoj povijesti kroz koju smo se morali neprestano boriti i ratovati za naš hrvatski identitet, za našu zemlju, narod, kulturu, baštinu, vjeru’“, rekao je monfortanac p. Zdravko Barić, predvoditelj misnoga slavlja za Lijepu našu, za njezino duhovno i svjetovno vodstvo i za hrvatski narod, u srijedu 5. kolovoza, na Dan domovinske zahvalnosti. U nastavku homilije, u kojoj je uvjerljivo protumačio i podsjetio na tri značajna slavlja ovoga dana, Dan domovinske zahvalnosti, dan Pobijede i dan Hrvatskih branitelja, p. Barić naglasio je sljedeće:
„Plaćali smo krvlju hrvatskih branitelja, hrvatskih duša; dakle, kroz našu hrvatsku povijest, našu slobodu. Bože, hvala Ti na onom duhu vjere koji je prožimao naš hrvatski narod za vrijeme domovinskog rata. Duh vjere, da nismo klonuli moralno pred neprijateljem i svi smo nekako doživjeli onaj duhovni molitveni žar za vrijeme rata. Ono zajedničko moljenje krunice po trgovima, po kućama, po skloništima. Prisjećamo se dugih klanjanja pred Presvetim Sakramentom po crkvama. Bila je to prava duhovna potpora našim hrvatskim braniteljima. Svatko je dao svoj obol u obrani naše domovine koja je krvarila. 15.000 mladih ljudi je poginulo. Koliko tuge, koliko žalosti! Svatko je dao svoj obol: netko u politici, netko u diplomaciji, netko u tvornici, netko u logistici, netko na bojišnici, netko u molitvi. Kako smo bili povezani svi zajedno!“, posvjedočio je propovjednik i nastavio:
„Drugo, danas slavimo i Dan pobjede. Dan pobjede se slavi na današnji dan koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji, dakle Gospi Snježnoj. Isto tako se danas slavi Gospa velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Prisjećamo se, dakle, baš na taj dan 5. kolovoza, kada je knez Branimir dao zavjet Bogu i papi i Crkvi u Rimu da nikada neće Hrvati napadati svoje neprijatelje i susjede, nego da će se uvijek braniti. To je veliki hrvatski krsni zavjet… Na isti taj marijanski dan, Gospa Snježna, oslobođena je Domovina Hrvatska. Slavimo Dan pobjede! ,Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!’“
„I na kraju, treće“, poručio je propovjednik, „Dan je hrvatskih branitelja. Spominjemo se i molimo za duše svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Prisjećamo se žrtve svih mladih ljudi, koji su ugradili svoje živote u temelj naše domovine Hrvatske. Mladi ljudi koji su bili poneseni ljubavlju prema domovini, prema hrvatskom narodu, koji su položili svoje mlade živote na oltaru domovine, poginuli su ,za krst časni i za slobodu zlatnu!’ Naša zemlja je plaćena, naša sloboda je plaćena krvlju mladih ljudi, to se nikada ne smije zaboraviti, i o tome se neprestano treba govoriti i propovijedati! Velika žrtva! I pogotovo veliko hvala svim invalidima Domovinskog rata koji su dali dijelove svoga tijela za oslobođenje naše domovine Hrvatske! Bog sve vidi i sve predvodi, ne zaboravlja i nagrađuje! General Gotovina je rekao: ,Domovinski rat je čist, pripada prošlosti, ali na njemu gradimo našu budućnost!’ I na kraju iz jedne pjesme: ,Dok Cetina teče, uvik će nas biti, čvrsti smo ka stina, dragi Bog nas štiti! Tukli su nas vitri, nevere od rata, al slomili nisu granu od Hrvata!’ Zahvaljujući Bogu i Blaženoj Djevici Mariji!“, rekao je p. Zdravko.
Sestre su se prisjetile tih godina Domovinskog rata, osobito hrvatskih branitelja, vukovarskih, petrinjskih i lasinjskih prognanika, kao i drugih, za koje su dnevno uzdizale svoje ruke Gospodinu i Majci Božjoj, molile i vapile Nebu, i s kojima su dijelile hranu i odjeću, ono što su imale i što su dobile, kao i suzu i strah, detonacije i razaranja, ali i vjeru i nadu u proljeće života i mira, u vedru budućnost hrvatskog naroda.
Upravo na spomendan Gospe Snježne, 5. kolovoza 1995. godine, kad su nam stizale poruke da „pojačamo molitve“ i dok se vojno-redarstvena operacija „Oluja“ približavala pobjedi, dvije mlade sestre posvetile su se Gospodinu i Majci Božjoj po prvim svetim zavjetima i svoje živote položile na oltar Karmela za svećenike, za Crkvu, za domovinu, za branitelje i za hrvatski narod, kako bi mogle izvršiti zadatak koji im je povjerio utemeljitelj Karmela u Brezovici, bl. Alojzije Stepinac, da mole za svećenike i za Crkvu.
