Prozivom imena s. Marije Mihaele od Milosrdnog Isusa započeo je 5. kolovoza obred polaganja svečanih doživotnih zavjeta u Karmelu svetog Josipa u Breznici Đakovačkoj, tijekom misnog slavlja koje je predvodio varaždinski biskup mons. Bože Radoš. Uz biskupa Varaždinske biskupije, iz koje dolazi zavjetovanica, slavili su oci franjevci iz njene rodne župe Sv. Nikole biskupa u Čakovcu: župnik fra Željko Železnjak, fra Josip Župan, fra David Sedlar te fra Tomislav Faletar s Trsata i fra Branko Radoš iz Luzerna, zatim karmelićani o. Ivan Podgorelec i o. Stjepan Vidak, kao i svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije: vlč. Josip Bošnjaković, vlč. Robert Jugović i vlč. Miro Tomas, domaći župnik.
Uzimajući misna čitanja blagdana prve navjestiteljice Kristova uskrsnuća sv. Marije Magdalene, u svom uvodu predslavitelj je prisutnoj rodbini, prijateljima i sestrama karmelićankama istaknuo suze kao izraz snažnih emocija i izričaj ljubavi, čiji oblik prepoznajemo i u arhitekturi samostanske crkve Karmela sv. Josipa. „Zavjeti Bogu su čin ljubavi koji iz nas izvlači suze radosnice, koje stavljamo u njegovu nutrinu i njegovo srce“, pojasnio je biskup Bože. Nakon što je s. M. Mihaela javno potvrdila svoju želju da od Boga i njegove svete Crkve traži „da u svojoj odluci ustraje do smrti, nasljedujući Krista Zaručnika u ovoj terezijanskoj obitelji“, biskup je započeo svoju homiliju osvjetljujući njome biblijska čitanja iz knjige Pjesme nad pjesmama, kao i evanđeoski ulomak susreta Uskrslog Gospodina i Marije Magdalene na njegovu grobu.
Propovijed je započeo pitanjem o motivu koji potiče jedno ljudsko biće da izabere oblik zatvorenog života bosonogih karmelićanki kao svoje nove obitelji. “Svakako, to je težnja za srećom, težnja koja prolazi uski put dok se uspinje na goru Karmel i brdo Kalvarije, a taj je put – put ljubavi. Ključ koji otključava ljubav je postojanost cijelog života, dan po dan, korak po korak, jer samo onaj tko istinski ljubi, može biti vjeran“, poručio je mons. Radoš, ističući da je prvi korak u tom susretu ljubavi i vjernosti uvijek Božja ljubav izrečena u činu stvaranja novog ljudskog bića.
Upućujući na Božje milosrđe, zapitao se tko može više od sv. Marije Magdalene svjedočiti o njemu te nas učiti gledati u Krista i zaljubiti se u njega. Marija Magdalena je ona koja u Isusovu pogledu ljubavi može i sebe vidjeti, voljeti i prihvatiti: „U Isusu Marija Magdalena vidi onoga koji ju je ljubio do kraja, dao se potpuno za nju i zato ima snage ostati uz križ Raspetoga i tražiti ga.“
Dajući odgovor na pitanje s početka homilije, mons. Bože je život bosonogih karmelićanki usporedio s tim predanim i upornim traženjem Krista Zaručnika od kojega se živi i koji daje snagu ostaviti sve kako bismo živjeli za onoga koji jedini istinski ljubi i koji je jedini milosrdan. „Zato se sreća i traži samo u neumrloj ljubavi! Jer ne može umrijeti onaj tko voli. Bog samo može ispuniti naš život! On privlači“, neke su od snažnih poruka homilije. Ustvrdivši kako svatko tko susretne uskrslog Isusa želi javiti drugima da je on živ, varaždinski je biskup rekao kako karmelićanke svojim načinom života žele navijestiti živog Krista kojeg su susrele, a zavjetovanici je poželio da uvijek svoj mir i sreću pronalazi u Isusovom srcu iz kojeg istječu krv i voda i u kojem se susreću ljubav i vjernost.
Nakon prigodne homilije, s. M. Mihaela je svoju odluku izrekla odgovarajući potvrdno na upite koje joj je u ime Crkve uputio predsjedatelj misnog slavlja, te izgovarajući obrazac doživotnih zavjeta prema Pravilu i Konstitucijama Reda bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Kao vanjske znakove svečanozavjetovane karmelićanke s. M. Mihaela je primila crni veo i krunicu, a zajednica Karmela sv. Josipa prihvatila ju je za svoju punopravnu članicu.
Završavajući svečano misno slavlje, biskup Radoš uputio je svoju čestitku sestri svečarici, zajednici Karmela u Breznici Đakovačkoj i obitelji Marciuš, kojoj je zahvalio na daru njihovog djeteta Bogu, naglasivši da, „kad se Bogu daruje, tada ne gubimo! Istinski naše je samo ono što dajemo!“
Sestra Marija Mihaela od Milosrdnog Isusa (Iva Marciuš) rođena je 1982. u Čakovcu, gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, kao i trogodišnji stručni studij poslovne ekonomije. Ujedno radi kao trgovac u tekstilnom obiteljskom poduzeću te, vođena i praćena čakovečkim franjevcima, sve dublje ulazi i napreduje na putu molitve i potpunog predanja Bogu, osobito nakon jedne duhovne obnove koju doživljava kao milosni preokret u svom životu. Tražeći svoje životno usmjerenje, uz pomoć duhovnika pronalazi svoje zvanje „u srcu Crkve“ i zajednicu Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj te u njoj započinje svoju redovničku formaciju 2. kolovoza 2014. ulaskom u razdoblje postulature. Redovničko odijelo prima 5. kolovoza 2015., a privremene zavjete polaže 5. kolovoza 2017. Za svoje svečane zavjete uzela je geslo Ljubav će se i vjernost sastati (Ps 85, 11).
