Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 6. rujna 2020. u brezovičkom Karmelu predvodio mons. Zvonimir Sekelj, kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog, s. Marija Bonita od Božje Ljubavi (Đurđica Kovačić) i s. Lucija od Gospe Fatimske (Milka Peša) zahvalile su Gospodinu i Majci Božjoj Karmelskoj za 50. obljetnicu redovništva, to jest za 50. obljetnicu svetih redovničkih zavjeta. U koncelebraciji uz mons. Sekelja bili su karmelićani o. Srećko Rimac, o. Ilija Tipurić i o. Đani Kordić, te don Stjepan Bolkovac, SDB i vlč. Andrija Miličević.

Na početku misnoga slavlja don Bolkovac srdačno je pozdravio prisutne, napose mons. Sekelja i sestre slavljenice, zlato Stepinčevog Karmela, kako reče, koje su se opredijelile za vječne vrednote.

Nakon pročitanog ulomka iz Evanđelja dvadeset i treće nedjelje kroz godinu (Mt 18, 15-20), sestre jubilarke s. M. Bonita i s. Lucija obnovile su svoje predanje i svoju ljubav prema Gospodinu, po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, te su se stavile njemu na raspolaganje, kako bi svojim životom molitve i svetih zavjeta bile i dalje blagoslov za Crkvu, za svećenike, za Karmel i za hrvatski narod.

U zapaženoj homiliji koja je bila nadahnuta mislima iz nedjeljnog Evanđelja, mons. Sekelj je to na svoj način potvrdio govoreći o suživotu s Bogom po vjeri i molitvi, napose sestara zlatojubilarki s. M. Bonite i s. Lucije, čiji životi su sklopljene ruke za život vjere u nama i u našoj sredini.

„I gledamo ovdje završetak ovog Evanđelja: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima.’ Čekaj, pa mi nismo sami. Mi smo s tobom. Samo je uvijek pitanje: ‘Tko si Ti, Isuse dragi?’ I to pitanje se stalno proteže kao jedan izazov koji mora biti prisutan uvijek; to moje opredjeljenje, svaki dan, kao i u braku. Opredjeljujem se svaki dan za tebe. Ako toga opredjeljenja nema, ako nema jednog suživota, ako nema onog razumijevanja, ako nema jedne taktike kako ću ja tebi prići i u samostanu i u stvarnosti, onda je tu jedan problem. Ovo nas Evanđelje, čitava Božja Riječ, zapravo potiče da sklopimo ruke, molimo se Duhu Svetom da rastemo u Isusu“, posvjedočio je propovjednik.

Potom je protumačio misao francuskog filozofa René Descartesa:  „Mislim, dakle, jesam“, i onu njezinu alternativu njemačkog teologa Karla Rahnera: „Molim, dakle, jesam“, te naglasio da je molitva početak novog shvaćanja života i odnosa među ljudima, koje te odnose preobražava.

Spomenuo je i da Luka u svom Evanđelju donosi jednostavnu i snažnu rečenicu o tome kako je Isus jednoga dana molio na nekome mjestu. Molitva je bila jedno od temeljnih i najvažnijih obilježja Isusove osobnosti i poslanja. Učenici su vidjeli i doživjeli da je Isus svoje poslanje i svoju osobnost oblikovao kroz molitvu.

„Zapravo, molitva je oblikovala Isusa kakvog su oni poznavali. Zato su htjeli naučiti moliti. Htjeli su živjeti poput Isusa i vidjeli su da pored mnoštva djela koje je činio, pored mnoštva susreta, i upravo kao temelj svega toga, stoji molitva. Ona je oblikovala njegovu proegzistenciju, tj. postojanje za drugoga u dvostrukome vidu. Postojanje za Oca i od Oca postojanje za ljude. Upravo se u njegovoj molitvi očitovala dvostruka usmjerenost njegova života i poslanja“, rekao je kanonik Sekelj.

U nastavku propovijedi govorio je o snazi Duha Svetoga u našem molitvenom životu. Duh Sveti nas uvodi u nova prostranstva stvarnosti, otkriva nam smisao života i omogućuje nam da mijenjamo sebe i svijet oko sebe. On pobuđuje u nama žeđ za molitvom, odnosno želju da nas Gospodin nauči moliti.

Propovjednik se osvrnuo na molitvu sv. Male Terezije koja je  prožimala čitav njezin život i poput ritma disanja i otkucaja srca oživljavala njezino tijelo. Za Tereziju molitva je bit njezine egzistencije i u njoj ona otkriva istinsko jedinstvo s Bogom. Sličnim životom molitve, zavjeta, ustrajnosti i duhovne svježine živjele su kroz pedeset godina i naše sestre slavljenice, na čemu im je mons. Sekelj iskreno čestitao i zaželio istinsko dobro, te poručio prisutnima:

„A mi ovdje, koji smo u ovim prostorima, pokušajmo svi zajedno zaživjeti s onom dubokom vjerom u Isusa Krista, Boga i Čovjeka, jer smo po toj vjeri, krštenjem, u njegove događaje upućeni; da razgovaramo s njim i da nam taj razgovor oblikuje srce i pameti.“

Pri kraju misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac je zahvalio dobrome Bogu i Majci Božjoj na zlatnom jubileju naših slavljenica, kojima je srdačno čestitao. Zahvalio je također za podijeljenu radost, uvjerljivu homiliju i za euharistijsko zajedništvo mons. Sekelju, te redovnicima i svećenicima, ministrantima i čitačima, a posebno braći, sestrama i rodbini s. Lucije, kao i časnim sestrama Kćerima Božje Ljubavi i prijateljima Karmela i sestara, te svima prisutnima.

Omiljenom pjesmom utemeljitelja Karmela u Brezovici bl. Alojzija Stepinca „Ljiljane bijeli“ završilo je jubilarno slavlje, uz brojne čestitare i okrepu u duhu koronavirusnog doba.

S. M. Bonita od Božje Ljubavi (Kovačić) započela je svoj životni put godine 1944. u župi sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji, u dobroj katoličkoj obitelji. Osnovno školovanje završila je u Križevcima, a gimnaziju i studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i srednju glazbenu školu. Uz orgulje i flautu, svira još nekoliko instrumenata. Svojim glazbenim umijećem okušala se i u Zagrebačkoj filharmoniji i u Kolegiju „pro musica sacra“, čiji je bila i utemeljitelj uz s. Imakulatu Malinku i s. Ceciliju Pleša. Godine 1969. stupila je u Družbu Kćeri Božje Ljubavi, gdje je 1970. položila privremene zavjete, a 1975. doživotne. 1989. prešla u je u Red bosonogih karmelićanki.

Kao redovnica bavila se pretežno knjigom u svim vidovima njezina stvaranja. Radila je od 1971. do 1978. godine u „Kršćanskoj sadašnjosti“ kao lektor, korektor, grafički urednik i prevodilac. Svoja znanje o knjizi, koje je stekla pod vodstvom pokojnog dr. Josipa Turčinovića, koristi i danas. Od 1972. do 1975. bila je članica uredništva redovničkog časopisa „Effatha“, u kojem je sudjelovala brojnim autorskim člancima.

I u Karmelu je nastavila svoje djelovanje na polju pisane riječi. Autorske članke objavljuje u karmelskom časopisu „Karmel otvoreno“, u kojem piše meditacije o likovima i događajima iz Evanđelja. Iz tih meditacija nastale su knjižice „U sjeni starih maslina“ (14 izdanja) i „Suputnica“ (11 izdanja). S. Bonita imala je i u Družbi i u Karmelu odgovorne poglavarske dužnosti, koje je vršila savjesno i temeljito. Jednako tako okušala se u svim zadacima svakidašnjice, osobito u učenju i vođenju liturgije, glazbe, uvoda u Sveto pismo, u radu s mladima i u vrtnim, voćarskim i peradarskim poslovima.

S. Lucija od Gospe Fatimske (Peša) rođena je 1951. godine u Orašcu, župa Brajkovići, u Bosni i Hercegovini, u brojnoj katoličkoj obitelji, kao najstarije od devetero živuće braće i sestara. U petoj godini njezinog života obitelj se zbog teških ekonomskih prilika seli u Slavoniju, u Viškovce kraj Đakova. Tu je s. Lucija završila osnovnu školu i gimnaziju, da bi 1968. godine stupila u Karmel u Brezovici. Po završetku uspješne početne formacije položila je prve svete zavjete 1970. godine, da bi 1973. položila svečane doživotne zavjete i svoj život potpuno predala Gospodinu za svećenike, Crkvu i hrvatski narod.

Okušala se u svim redovničkim dužnostima, posebno u šivanju misnoga ruha, uzgoju cvijeća, izradi blagoslovina i ukrasnih svijeća. Zauzeto i velikodušno radila je na osnutku Karmela u Sarajevu, kamo je sa sestrama otišla 2000. godine i zalagala se za njegovo osamostaljenje. Ispunivši svoje poslanje u sarajevskom Karmelu, vratila se nakon 18 godina u Karmel u Brezovici. U sarajevskom Karmelu je vršila odgovorne dužnosti poglavarice, savjetnice, magistre i ekonome. Danas ugrađuje svoje talente i sposobnosti u život brezovičkog Karmela.

Geslo naših zlatojubilarki bilo je „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim“  (Iv 21, 17).