Prva je subota u korizmi i naš magistar o. Petar nam kaže da ćemo popodne ići na izlet. A di ćemo? Neštonešto i Judendorf. Aj razumija san ovo drugo; Juden je židov, a Dorf selo, al prvo nean pojma. Ma ajde, idemo svi zajedno negdi, pa mora bit dobro i lipo. Ide nas čak desetero: o. Petar, o. Stipe, 6 postulanata koji uskoro, za Blagovijest, ulaze u novicijat, tu u Grazu i dva stara novaka 🙂

Zapravo, taj ”neštonešto” uopće nije daleko od Graza. Nakon nekih 30 minuta vožnje ugledali smo tablu za samostan ”Stift Rein” i veliki cistercitski samostan koji je smješten na rubu manje udoline, između dva brijega uz rijeku Ulrichsbach. Rečeno nam je da je to cistercitski samostan koji se najduže (na svijetu!) u kontinuitetu koristi još tamo od 1129. godine. Znači, skoro 900 godina! U sam samostan, u kojem živi 17 cistercita, nismo mogli ući, ali smo posjetili njihovu prekrasnu crkvu, koja je jako bogato ukrašena i oslikana. Samostan i crkva rađeni su u stilu austrijskog baroka, ali postoje i naznake ranijih stilova gotike i romanike. Pri izlazu iz crkve nalazi se prekrasno raspelo s korpusom pod kojim se pale svijeće.

Obišli smo i okolicu samostana i neka od njegovih dvorišta, od kojih su neka poprilično velika, gotovo kao trgovi manjih gradova. Kraj samostana prolazi više pješačkih i biciklističkih staza, pa smo odlučili prošetati jednom koja ide uz rijeku Ulrichsbach. Ta se rijeka nedaleko ulijeva u Muru, koja protječe kroz Graz, i nastavlja sve do našeg Međimurja.

Nakon Stift Rain-a i kratke vožnje došli smo i u Judendorf, odnosno u hodočasničku crkvu Maria Strassengel, koja sa nalazi na vrhu brijega iznad Judendorfa, gdje crkveni zvonici dominiraju okolnim krajobrazom. U crkvi smo se susreli s voditeljicom i sakristankom koja nam je govorila o povijesti same crkve kao i o relikviji križa koji je izrastao na mjestu današnje crkve. Naime, na tom je mjestu postojala kapelica, a u blizini stablo jele. Legenda kaže da su pastiri koji su tu pasli stoku vidjeli neobično ponašanje životinja koje su klečale prema stablu. Tražeći razlog, pronašli su površinski korijen stabla iz kojeg je izrastao križ s korpusom. Ubrzo je relikvija postala predmet štovanja. Sredinom 14. stoljeća podignuta je sadašnja trobrodna visokogotička crkva. Tijekom jozefinskih reformi prijetilo joj je rušenje, no vjernici su se pobunili i crkva je spašena, iako je njezino rušenje već bilo započelo.

Sama relikvija križa je izuzetno detaljna i zanimljiva, a na prethodni zahtjev naših otaca iznesena je pred nas na štovanje. Inače nije javno izložena nakon krađe 1976. godine.

br. Josip